Broj: Gž Zk-234/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sucu toga suda Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja: 1. M. Š. iz Z., OIB: … i 2. K. Š. iz OIB: …, radi zabilježbe prava doživotnog stanovanja i zabrane otuđenja nekretnine u zk. ul. 36615 k.o. S., odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-22069/16 od 2. lipnja 2016., dana 10. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-22069/16 od 2. lipnja 2016.

Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu – Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-44889/2016 u zk. ul. br. 36615 k.o. S..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor predlagatelja M. Š. i K. Š. i potvrđeno rješenje istog suda poslovni broj Z-15779/16 od 7. travnja 2016.

Protiv navedenog rješenja predlagatelji su podnijeli žalbu u kojoj nisu izrijekom naveli zbog kojih zakonskih žalbenih razloga pobijaju rješenje, a iz žalbenih navoda proizlazi da rješenje pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se rješenje preinači u smislu navoda u žalbi.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) i u vezi s člankom 91. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, u daljnjem tekstu: ZZK) ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U ovom zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelji su podnijeli prijedlog za upis zabilježbe prava doživotnog stanovanja i zabrane otuđenja nekretnine upisane u zk. ul. br. 25515 k.o. S., a sve na temelju Ugovora o darovanju kuće u Z. kojeg su oni kao darovatelji sklopili s M. Š. kao obdarenicom dana 12. kolovoza 2011. i na temelju kojega ugovora se obdarenica upisala kao vlasnica u zemljišnu knjigu.

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za upis zabilježbe prava doživotnog stanovanja jer takva zabilježba nije predviđena odredbama ZZK-a ili drugim zakonom. Isto tako je prvostupanjski sud odbio prijedlog za upis zabilježbe zabrane otuđenja predmetne nekretnine jer iz predmetnog ugovora o darovanju nije razvidno da su darovatelji i obdarenica u srodstvu jer se ni u jednom članku predmetnog ugovora o darovanju ne navodi da bi darovatelji bili roditelji, a obdarenica njihova kći, zbog čega predmetni ugovor ne može biti temelj za upis zabilježbe zabrane otuđenja predmetne nekretnine.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja za upis zabilježbe prava doživotnog stanovanja i zabrane otuđenja na nekretnini k. č. br. 2915/3 upisanoj u zk. ul. br. 25515 k.o. S..

Zemljišnoknjižni sud o osnovanosti prijedloga za upis odlučuje po stanju u zemljišnim knjigama, prijedlogu za upis i njegovim prilozima u času kad je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis (članak 107. stavak 1. ZZK-a).

Zemljišnoknjižni sud o prijedlogu za upis odlučuje po pravilima izvanparničnog postupka bez rasprave, saslušanja stranaka i bez izvođenja nekih drugih dokaza. U zemljišnoknjižnom postupku sud nije ovlašten izvoditi dokaze radi utvrđenja određenih činjenica važnih za odlučivanje o prijedlogu za upis. Za sve što je zemljišnoknjižni sud dužan ispitati pri odlučivanju o upisu mjerodavno je ono što je sadržano u zemljišnoj knjizi, prijedlogu i njegovim prilozima.

Prema odredbi članka 30. stavka 4. ZZK-a zabilježba je upis kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom.

Prema odredbi članka 39. ZZK-a zemljišnoknjižne zabilježbe mogu se učiniti u svrhu:

- da se vidljivim učine osobni odnosi, naročito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i drugi odnosi i činjenice određene zakonom, s tim učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati;

- da se osnuju pravni učinci koje zabilježba proizvodi po odredbama ovoga ili drugih zakona (zabilježba prvenstvenoga reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, otkaza hipotekarnih tražbina, spora, prisilne dražbe, zabrane otuđenja ili opterećenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridržaja prvenstvenoga reda, zabilježbe određene po pravilima o ovrsi i osiguranju i dr.).

U skladu s odredbom članka 70. stavka 1. ZZK-a zabilježbe se mogu odrediti kad je to predviđeno ovim ili drugim zakonom.

Odredbama ZZK-a, a ni nekim drugim zakonom nije predviđen upis zabilježbe prava doživotnog stanovanja, pa se u zemljišnu knjigu ne može upisati takva zabilježba.

Zabilježbom zabrane otuđenja čini se vidljivim prema svim trećim osobama da je vlasnik pravnim poslom odredio zabranu otuđenja svoje nekretnine u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja (članak 34. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12  i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP). Zabilježba se provodi na temelju isprave o pravnom poslu kojim je vlasnik odredio zabranu otuđenja i iz koje proizlazi volja vlasnika da se zabrana upiše u zemljišne knjige, te na temelju javne ili javnoovjerovljene isprave kojom se dokazuje da osoba u čiju je korist vlasnik odredio zabranu spada u krug  osoba u čiju se korist ona može odrediti s djelovanjem prema trećima.

Predlagatelji u času kad je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis nisu upisani kao vlasnici predmetne nekretnine, pa se na temelju predmetnog ugovora o darovanju ne može upisati zahtijevana zabilježba otuđenja predmetne nekretnine.

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 128. stavka 3. ZZK-a odbiti kao neosnovanu žalbu predlagatelja i potvrditi pobijano rješenje zemljišnoknjižnog suca te naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

U Splitu 10. rujna 2018.