1

Poslovni broj: 1 P-49/2020-89

 

 

 

 

    REPUBLIKA HRVATSKA

   OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

        Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

Poslovni broj: 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

  Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužiteljice , protiv tuženika radi , nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana u prisutnosti , 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I                            Nalaže se tuženiku R. B. iz S., OIB: … da tužiteljici K. B. iz S. OIB: … isplati iznos od 28.475,75 EUR u kunskoj protuvrijednosti 217.269,95 kn prema srednjem tečaju HNB-a na dan 25. veljače 2014. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. siječnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana.

 

II                            Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000,00 kn.

 

III                            Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica tvrdi da je štićenica Centra, Podružnica S. te joj je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-137/10 djelomično oduzeta poslovna sposobnost tako da ne može samostalno raspolagati novcem iznad 500,00 kn mjesečno, samostalno raspolagati imovinom, davati izjave koje se tiču osobnih stanja, zaključivati pravne poslove te odlučivati o potrebi psihijatrijskog, ambulantnog i bolničkog liječenja, a skrbnikom po službenoj dužnosti imenovana joj je K. Š. dipl. socijalna radnica, djelatnica predmetnog Centra.

 

2. Tužiteljica nadalje navodi da je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-189/08 od 12. veljače 2009. godine te temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini O-1027/10 od 27. rujna 2010. godine iza pokojne majke V. E. B. naslijedila u 1/2 dijela nekretninu u O. na adresi i to stan upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Osijeku, poduložak broj 8304, z.k. ul. 18685 k.o. O., površine 62,58 m2.

 

3. Predmetni stan je prodan M. M. za iznos od 58.000,00 EUR koji iznos je umanjen za obročnu otplatu kredita koju obvezu je preuzeo kupac, a koji ugovor je ovjeren i kod javnog bilježnika u O., H. Š. Tužiteljica tvrdi da je tuženik kao njezin brat bio upoznat s njezinim zdravstvenim stanjem kao i činjenicom da se psihijatrijski liječi od 17. godine te da je 100% invalidna osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti te ju je usprkos tome nagovorio da raspolaže s dijelom svoje imovine, to jest 1/2 dijela stana te je tuženik za sebe zadržao cjelokupnu  kupoprodajnu cijenu, a da njoj nije sukladno ugovoru isplatio njezin dio što je bio dužan temeljem rješenja o nasljeđivanju.

 

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti tvrdeći da je kupoprodajna cijena stana isplaćena u uredu javnog bilježnika gdje je ujedno potpisan i kupoprodajni ugovor te je kasnije tužiteljica sama tuženiku predala svoj dio kupoprodajne cijene od stana i to iz razloga što je sada pokojna majka stranaka još za života iskazivala kako će stan u O. ostaviti tuženiku dok će tužiteljici pripasti stan na koji imaju pravo s osnove što je njezin suprug, a tužiteljičin otac, poginuli hrvatski branitelj. Nadalje ističe da je tužiteljica djelomično lišena poslovne sposobnosti tek 12. svibnja 2011. godine te je u trenutku potpisivanja ugovora o kupoprodaji kao i predaje novca tuženiku bila poslovno sposobna.

 

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Centra za Podružnica S. od 29. srpnja 2013. godine, u rješenje Centra od 18. kolovoza 2010.godine, u rješenje R1-137/10 od 12. svibnja 2011. godine, u rješenje o  nasljeđivanju O-189/08, u rješenje o naknadno pronađenoj imovini O-1027/10, z.k. ul. br. 18685, broj poduloška 8304 k.o. O., ugovor o kupoprodaji od 29. siječnja 2010. godine, dopis Z. b. od 22. listopada 2013. godine, knjigovodstvene kartice, u rješenje stambene komisije Ministarstva   iz Domovinskog rata, u rješenje Ministarstva    , u nalaz i mišljenje liječničke komisije, medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, u rješenje mirovinskog-invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, saslušao svjedoke M. M., G. P., G. P., V. P., D. P., S. B., H. Š., D. L., M. M., D. D., mldb. E. B. D., zamolbeno je provedeno saslušanje svjedoka D. T. te proveo dokaz saslušanjem stranaka.

 

6. Dana 11. svibnja2017. Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama donio je presudu posl.br. P-2235/2015-48 kojom presudom je tužiteljica odbijena sa tužbenim zahtjevom za isplatom polovice kupoprodajne cijene kao i na ime zadržane mirovine.

 

7. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1320/2017-5 od 5. prosinca 2019. potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na isplatu zadržane mirovine dok je ukinuta u dijelu kojim tužiteljica traži isplatu ½ dijela kupoprodajne cijene.

 

8. Prema rješenju o nasljeđivanju O-189/08 te rješenju o naknadno pronađenoj imovini O-1027/10 utvrđeno je da su kao nasljednici iza sada pokojne V. E. B. proglašene stranke i to svaki u 1/2 dijela.

 

9. Uvidom u ugovor o kupoprodaji članak 3, utvrđeno je da je kupoprodajna cijena stana iznosila 58.000,00 eura.

 

10. Navedenu cijenu valjalo je umanjiti za iznose koje je od tuženika primila tužiteljica kao i dugovanja koja su teretila predmetni stan vezano za izvršena ulaganja, režijske troškove i otplatu kredita kako to tuženik tvrdi u svom iskazu.

 

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila suglasna da se proda predmetni stan no dogovor je bio da će polovica kupoprodajne cijene biti isplaćena na račun njezinog sina, a druga polovica na račun sina tuženika koji dogovor tuženik nije ispoštovao i isplatio je 3.000,00 ili 4.000,00 kn te kupio garderobu njoj i sinu. Nadalje izjavljuje da joj nije poznato kolika su bila dugovanja za stan u O., a što se tiče ulaganja, troškove je snosila sada pokojna mama, a kolika su ta ulaganja i troškovi bili, nije joj poznato i tuženik u svemu tome nije sudjelovao. Koliko joj je poznato od radova mijenjale su se pločice u kuhinji, dnevnom boravku, rušio se zid u dnevnom boravku te je u stanu sve mijenjano osim kupaone. Na zid u dnevnom boravku i u kuhinji  se je stavljao "marmorin", i to je iznosilo 7.000,00 kn koji trošak je podmirila sada pokojna mama. Poznato joj je da je ostao dio nepodmirenih troškova nakon mamine smrti koji trošak je trebao podmiriti tuženik i to majstoru koji je radio "marmorin" no sve je to podmireno od mirovine koju je on podizao. Majstori koji su postavljali pločice su isplaćeni i to je ona osobno išla dizati novac na bankomat i isplatila ih je sada pokojna majka.

 

12. Tuženik saslušan kao stranka u svom iskazu navodi da je stan prodan u dogovoru s tužiteljicom, da je bio u velikim dugovima što se tiče sprovoda i troškova renoviranja stana te da je upravo iz tih razloga stan i prodan i podmireni svi troškovi kao i troškovi režija koji su teretili predmetni stan te da mu je tužiteljica dobrovoljno dala svoj dio kupoprodajne cijene iz razloga što je volja njihove, sada pokojne majke, bila da stan u O. pripadne njemu. Nadalje tvrdi da je vodio brigu kako o tužiteljici tako i o njezinom sinu. Što se tiče zdravstvenog stanja tužiteljice tvrdi da je ona preuzela ulogu žrtve, ne osporava da ima problema i da je s 11 godina proživjela rat uslijed čega su joj ostale traume no uvijek se je znala za sebe izboriti. Nadalje izjavljuje da je s majčinog računa na koji je sjedala mirovina i to 6, 8 ili 10 mjeseci nakon njezine smrti podigao 5.000,00 ili 6.000,00 kn radi podmirenja dugova i troškova života. Tuženik nadalje izjavljuje da je za vrijeme života njihove mame krenulo uređivanje stana, ali to uređivanje nije dovršeno do kraja i sada pokojna mama mijenjala je kompletnu elektroinstalaciju u zidovima i vodovodne cijevi kroz čitav stan, na pravljen je marmorin, pločice u dnevnom boravku i kuhinji. Nakon mamine smrti majstor je završio dva reda pločica u kuhinji, neke sitne radove je dovršio što se tiče ukrasnih svodova. Da li su ti radovi plaćeni od strane sada pokojne majke nije mu poznato ali su poslije njezine smrti ostala potraživanja u iznosu od 6.000,00 kn koji iznos je isplatio nije se mogao sjetiti, tapetaru ili keramičaru, dok je električaru isplatio 2.000,00 kn.  Nakon majčine smrti nije angažirao majstore niti je išta radio u predmetnom stanu. Što se tiče režijskih troškova, iste je za života plaćala mama, a nakon njezine smrti on i to sve do kraja 6. mjeseca 2008. godine, a mama je umrla 2. travnja 2008. Na ime duga struje isplatio je 1.000,00 kn, odnosno tvrdi da je na ime svih režijskih troškova koji se odnose na struju, grijanje i pričuvu, zajedničku struju platio 28.000,00 do 30.000,00 kn.  Također je otplaćivao i stan no koliko, nije se mogao sjetiti.

 

13. Što se tiče troškova koji su teretili stan, a koje je naknadno navodno platio tuženik, isti u tijeku postupka nije dokazao niti njihovu visinu, niti osnovu, kao niti činjenicu da je doista vršio isplate već i sam u svom iskazu navodi da nakon majčine smrti nije angažirao nikakve majstore, jedino tvrdi da je isplaćivao tapetara, odnosno keramičara, s time da se nije mogao točno izjasniti da li se radi o tapetaru ili keramičaru, a u svom iskazu mijenjao je i iznose koje je isplaćivao tapetaru, odnosno keramičaru. Što se pak tiče troškova režija za koje tvrdi da je platio 28 do 30.000,00 kn, ovaj dio iskaza sud ocjenjuje  kao nelogičan jer je majka stranaka umrla 2. travnja 2008. i tuženik tvrdi da je ona do smrti podmirivala sve troškove, a on da je do kraja 6. mjeseca iste godine plaćao režije, znači 3 mjeseca, dakle ti troškovi nisu mogli iznositi toliko, a niti je pridonio bilo kakav račun iz kojeg bi bilo razvidno što je i kada platio na ime troškova režija kao i što se tiče otkupa stana.  

 

14. Tuženik u svom iskazu tvrdi da je kupoprodajna cijena stana iznosila 42.000,00 eura.

 

15. Iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da je ugovorena kupoprodajna cijena 58.000,00 eura.

 

16. Kako je tužiteljica nasljednica iza pokojne V. E. B., pripada joj ½ kupoprodajne cijene koju je sud samo umanjio za iznos od 4.000,00 kn, koliko je sama tužena priznala da joj je tuženik dao, dok tuženik nije dokazao niti visinu niti osnov troškova za koje je tvrdio da su teretili predmetni stan, a da ih je on podmirio.

 

17. Što se tiče troškova pogreba, radi se o troškovima koji ne terete predmetnu nekretninu te tuženik može  u posebnom  parničnom postupku tražiti isplatu troškova pogreba.

 

18. S obzirom na navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

19. Kako su stranke podjednako uspjele sa svojim zahtjevima, valjalo je odlučiti kao pod točkom III izreke.

 

U Sesvetama, 31. kolovoza 2021. godine

 

 

                                                                                                                                                S U D A C:

                                                                                                                                        Željka Bajzek, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

                            Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

 

DN-a:

1. Odvj. B. V.
2. Odvj. M. K.