Poslovni broj: 8 Us I-119/2021-4

Poslovni broj: 8 Us I-119/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja D. J. i M. Š., oboje iz B., koje zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., odvjetnici u G., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi otpisa duga, 31. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/19-01/457, URBROJ: 513-04-20-2 od 4. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-402-06/18-01/482, URBROJ: 513-05-07-19-2 od 9. srpnja 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za otpis duga s osnove troškova parničnog postupka u iznosu od 45.620,00 kn.

              2. Tužitelji u tužbi tvrde da se u osporavanom rješenju tuženika ne navode kriteriji na temelju kojih je donesena odluka te da nije dostatno samo pozvati se na zakonsku odredbu, već propis treba biti primijenjen na konkretan slučaj. Smatraju da je izreka rješenja u suprotnosti s obrazloženjem rješenja, jer je rješenje trebalo biti doneseno za svakog tužitelja zasebno, budući da se radi o djeljivim dužnicima, a ne solidarnim. Navode da nije uzeto u obzir da D. J. nije zaposlena osoba te da živi u kućanstvu s pet članova, u kojem M. Š. jedini prima plaću u iznosu od 4.200,00 kn. Stoga smatraju da imovinsko stanje nije pravilno utvrđeno. Također smatraju da je tuženik bio dužan obrazložiti sve žalbene navode tužitelja, a što je propustio učiniti. Tužitelji tvrde da im je osporavanim rješenjem povrijeđeno pravo propisano odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te se pozivaju na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu C. i B. protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 72152/13. Ističu da je tom presudom zaključeno da nalog podnositeljima zahtjeva da snose puni iznos troškova zastupanja države u dotičnom predmetu predstavlja nerazmjerno ograničenje prava podnositelja zahtjeva na pristup sudu. Stoga, tužitelji predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga tuženik predlaže da Sud presudom odbije tužbeni zahtjev.

4. Budući da je u ovom upravnom sporu između stranaka sporna samo primjena prava, dok su činjenice nesporne te kako tužitelji u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.), predmetni upravni spor riješio bez održavanja rasprave.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnoga postupka i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u spis upravnog postupka, razvidno je da su tužitelji 22. veljače 2018. podnijeli zahtjev za otpis duga s osnove troškova parničnog postupka u iznosu od 45.620,00 kn, a koji je dug utvrđen rješenjem Županijskog suda u B., poslovni broj: Gž-984/2012-6 od 7. prosinca 2017.

7. Budući da su tužitelji, sin i majka, članovi istog kućanstva, da su istodobno podnijeli zahtjev za otpis duga te da njihov dug proizlazi iz iste pravne osnove, prvostupanjsko je tijelo o njihovom zahtjevu odlučilo u jedinstvenom postupku, jednim rješenjem u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti propisanim odredbom članka 10. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Ovaj Sud smatra da je provođenje jedinstvenog postupka svrsishodno u ovoj upravnoj stvari, obzirom na sve činjenice utvrđene u postupku te jer ne smatra da bi odluka u ovoj stvari bila drugačija da su se postupci proveli zasebno u odnosu na tužitelje, niti da bi tužitelji imali veća prava i mogućnosti u takvom slučaju.

8. Prema odredbi članka 24. Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja (Narodne novine, broj 52/13. i 94/14.; dalje – Uredba), fizičkoj osobi - građaninu odobrit će se otpis ili djelomičan otpis duga u skladu s podnesenim zahtjevom u slučajevima kada bi naplata duga ugrozila osnovne životne potrebe dužnika fizičke osobe - građanina i članova njegovog kućanstva. Osnovne životne potrebe dužnika fizičke osobe i članova njegovog kućanstva, u smislu ove Uredbe, ugrožene su: 1. ako podnositelj zahtjeva ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odnosno prava na pomoć za uzdržavanje ako je podnositelj zahtjeva korisnik prava na pomoć za uzdržavanje iz sustava socijalne skrbi; 2. ako imovno stanje podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegovog kućanstva odgovara sljedećim uvjetima: a. kada imovina, u novčanom obliku, podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva ne prelazi iznos od dvije proračunske osnovice na dan podnošenja zahtjeva, po članu njegovog kućanstva, b. kada podnositelj zahtjeva, odnosno punoljetni članovi kućanstva imaju u vlasništvu stan ili kuću koju koriste isključivo za njihovo stanovanje, te ako imaju u vlasništvu automobil i/ili plovilo, čija vrijednost ne prelazi iznos od dvije proračunske osnovice na dan podnošenja zahtjeva, c. kada ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegovog kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos od jedne proračunske osnovice. Za stjecanje prava na otpis ili djelomičan otpis potraživanja fizička osoba mora ispunjavati kriterij iz stavka 2. točke 1. ovoga članka ili kumulativno kriterije iz stavka 2. točke 2. ovoga članka.

9. Uvidom u spis upravnog postupka, razvidno je da je tužitelj M. Š. zaposlen i prima plaću u iznosu od 4.200,00 kuna mjesečno, živi u zajedničkom kućanstvu s majkom D. J., suprugom, sestrom, kćeri i bratom koji su nezaposleni. Također je utvrđeno da tužitelj M. Š. ima u vlasništvu automobil tržišne vrijednosti 65.000,00 kuna, a supruga ima u vlasništvu automobil tržišne vrijednosti 15.000,00 kn. Tužitelj je upisan kao osnivač društva M. d.o.o. za trgovinu i usluge s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn.

10. Prvostupanjsko je tijelo tijekom postupka izvršilo uvid u zemljišne knjige te utvrdilo da je ovdje tužitelj M. Š. s tužiteljicom i članicom zajedničkog kućanstva D. J. suvlasnik nekretnina upisanih u zk.ul.br. 747,143, 449,  504, 514 i 1433 k.o. S. B. Ovako utvrđene činjenice tužitelji ne osporavaju.

11. Stoga, imajući u vidu propisane kriterije iz članka 24. stavka 2. točke 2. Uredbe, ovaj Sud nalazi da je u predmetnom slučaju prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada svojim rješenjem nije odobrilo zahtjev tužitelja za otpis potraživanja s osnove parničnog troška kojeg Republika Hrvatska ima prema tužitelju. Ovo stoga što svi propisani uvjeti članka 24. stavka 2. točke 2. Uredbe moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se fizičkoj osobi dužniku odobrio otpis duga, a u predmetnom je slučaju u postupku utvrđeno da tužitelji ne ispunjavaju uvjet iz članka 24. stavka 2. točke 2. b. Uredbe, jer M. Š. i supruga posjeduju automobile vrijednosti veće od dvije proračunske osnovice na dan podnošenja zahtjeva, a tužitelji skupa u vlasništvu imaju i veći broj nekretnina u vlasništvu, a koje ne koriste isključivo za vlastito stanovanje, ne ispunjavaju kriterije za stjecanje prava na otpis predmetnog duga sukladno naprijed navedenim odredbama Uredbe.

12. Kako je neispunjavanje samo jednog od kumulativno propisanih uvjeta iz članka 24. stavka 2. točke 2. Uredbe dovoljno da se dužniku fizičkoj osobi ne odobri otpis duga, ovaj Sud nalazi da je osporavanim prvostupanjskim rješenjem pravilno odlučeno o podnesenom zahtjevu tužitelja za otpis duga s osnove parničnog troška na način da isti nije odobren, što je tuženik pravilno potvrdio svojom odlukom kojom je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

13. Pritom, Sud smatra da su i rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela valjano obrazložena, sadrže konkretne razloge na temelju kojih je donesena odluka, kako činjenične prirode, tako i mjerodavne propise koji su na takve činjenice primijenjene.

14. Sud smatra neosnovanom i tvrdnju tužitelja da im je osporavanim rješenjem povrijeđeno pravo propisano odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) i pozivanje na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu C. i B.protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 72152/13. Naime, te tvrdnje tužitelja usmjerene su na pobijanje osnovanosti rješenja Županijskog suda u B., poslovni broj: Gž-984/2012-6 od 7. prosinca 2017. kojim je utvrđen dug tužitelja s osnove troškova parničnog postupka, a što nije predmet ovog upravnog spora.

15. Kako, dakle, tužitelji u tužbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, to je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 31. kolovoza 2021.

                                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                       Valentina Grgić Smoljo, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).