1                 Poslovni broj: 2 P-342/2020-144

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

I

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa Š. N., odvjetnik iz G. N. odvjetničkog društva d.o.o., Z., protiv prvotuženog Y. N. iz R. F., M., OIB: …, drugotuženog V. Y. iz R. F., M. regija, OIB: …, i trećetuženog K. P. d.o.o., Z., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku Z. V. B., odvjetniku u O. društvu V. B. i partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane i zaključene 29. lipnja 2021. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, u kojem predmetu je presuda javno objavljena 31. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o   j e

 

1.                  Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.              Utvrđuje se ništetnim Ugovor o poslovnoj suradnji i prijenosu poslovnih udjela, solemniziran kod javnog bilježnika E. B. broj: OU-… od 16. kolovoza 2011, Društveni ugovor tuženika K. P. d.o.o., Z., OIB: …, solemniziran kod javnog bilježnika E. B. iz Z., broj: OU-… od 16. kolovoza 2011., Ugovor o unosu stvari u temeljni kapital društva K. P. d.o.o., Z., OIB: …, ovjeren kod javnog bilježnika E. B. iz Z., broj: OV-… od 20. travnja 2011., Anex br. 1. Ugovoru o unosu stvari u temeljni kapital društva K. P. d.o.o., Z., OIB: …,  ovjeren kod javnog bilježnika E. B. iz Z., broj: OV-… od 22. kolovoza 2012., kao i odluka o povećanju temeljnog kapitala K. P. d.o.o., Z., OIB: …, sastavljena pred javnim bilježnikom E. B. iz Z., broj: OU-… od 20. travnja 2011., kao i naknadne izmjene Društvenog ugovora K. P. d.o.o., Z., OIB: …, od 29. prosinca 2011., 29. veljače 2011. i 12. travnja 2012.

 

2.              Nalaže se registarskom sudu brisanje upisa provedenih rješenjima Trgovačkog suda u Zadru kojim su kao članovi društva K. P. d.o.o., Z., OIB: …, upisani prvotuženik i drugotuženik, uz istovremeni upis svih poslovnih udjela u društvu K. P. d.o.o., Z., OIB: …, s imena tuženika na ime tužitelja.

 

3.              Nalaže se trećetuženiku trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodi u svoju korist upis prava vlasništva čest. br. … k.o. N.-Z., pov. 2515 m2 i nekretnine oznake čest. Br. … k.o. N.-Z., pov. 6536 m2, obje za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena trećetuženika.

 

4.              Dužni su tuženi naknaditi tužitelju parnični trošak.“

 

II.              Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.              Izmjenjuje se Društveni ugovor K. P. d.o.o., Z., OIB: …, u dijelu koji se tiče veličine poslovnih udjela tako da M. P. ima poslovni/poslovne udjele istog nominalnog iznosa ___ koji odgovara/ju preuzetom ulogu od ___, te predstavlja ___ % temeljnog kapitala K. P. d.o.o., Z., OIB: …, Y. N. ima poslovni/poslovne udjele istog nominalnog iznosa ___ koji odgovara/ju preuzetom ulogu od ___, te predstavlja ___ % temeljnog kapitala K. P. d.o.o., Z., OIB: …, V. Y. ima poslovni/poslovne udjele istog nominalnog iznosa ___ koji odgovara/ju preuzetom ulogu od ___, te predstavlja ___ % temeljnog kapitala K. P. d.o.o., Z., OIB: …, Y. B. ima poslovni/poslovne udjele istog nominalnog iznosa ___ koji odgovara/ju preuzetom ulogu od ___, te predstavlja ___ % temeljnog kapitala K. P. d.o.o., Z., OIB: ….

 

2.              Nalaže se registarskom sudu i K. P. d.o.o., Z., OIB: …, izvršiti promjenu u registarskom sudu, odnosno knjizi poslovnih udjela sukladno gore navedenom.“

                                      r i j e š i o  j e

 

I.              Dopušta se upis zabilježbe spora koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-342/2020 (ranije P-135/2015) između tužitelja M. P. iz Z., OIB: … protiv prvotuženog Y. N. iz R. F., M., OIB: …, drugotuženog V. Y. iz R. F., M. regija, OIB: …, i trećetuženog K. P. d.o.o., Z., OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti, a koji glasi:

 

1.              Na teret poslovnih udjela koji se vode na imenu članova Y. N. i V. Y., određuje se upis zabilježbe spora radi utvrđenja ništetnosti između predlagatelja protiv istih, koji spor se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru u predmetu pod poslovnim brojem P-342/2020, ranije poslovni broj P-135/15.

 

2.               Provedba ovog rješenja nalaže se sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru.

 

3.              Ako nakon upisane zabilježbe, tužitelj odustane od tužbe ili njegov zahtjev bude odbijen pravomoćnom odlukom ili obustavljen postupak radi kojeg je zabilježba bila određena, sud će posebnim rješenjem odrediti brisanje zabilježbe u roku od 3 dana od dana stjecanja tih okolnosti.

 

II.              Odbacuje se kao nedopušten prijedlog tužitelja za određivanjem upisa zabilježbe spora u odnosu na Y. B. iz R. F., M., OIB: ….              

 

III.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 217.500,00 kuna, u roku od 8 (osam) dana.

 

IV.              Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 38.375,00 kuna kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je 29. svibnja 2015. podnio tužbu ovom sudu, a koju je uredio 1. lipnja 2015., te 7. listopada 2016. u odnosu na točku II. izreke tužbenog zahtjeva.

 

1.1.              Prethodno za navesti je, kao je sud rješenjem od 17. veljače 2020. pod poslovnim brojem P-135/2015-115 odbacio tužbu u odnosu na tada trećetuženu Y. B. iz R. F., M., OIB: …, obzirom da se ista nalazi u inozemstvu, a kako nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj te joj se dostava nije mogla uredno obaviti, to se postupak mogao nastaviti samo ako bi se istoj postavio privremeni zastupnik u smislu odredbe čl. 84. st. 2. toč. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Obzirom na isto, tužitelju je rješenjem ovoga suda od 21. siječnja 2020. bilo naloženo da uplati predujam sukladno čl. 85. st. 3. ZPP-a, a što tužitelj nije učinio slijedom čega je sud odbacio tužbu u odnosu na tada trećetuženu. Predmetno je u odnosu na tada trećetuženu Y. B. potvrdio i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem od 16. rujna 2020. pod poslovnim brojem Pž-1654/2020-6.

 

1.2.              Tužitelj u tužbi ističe kako su on i tuženici članovi trgovačkog društva K. P. d.o.o., Z., ovdje trećetuženog, čiji je on osnivač. Zajedno sa tuženicima da je sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji i prijenosu poslovnih udjela od 16. kolovoza 2011., a kojim je ugovoren prijenos poslovnih udjela trećetuženika s tužitelja na prvo i drugo tužene, a kojim Ugovorom se tužitelj obvezao unijeti u temeljni kapital trećetuženika dvije nekretnine, a što je i učinio (k.č. br. …, k.o. N.-Z., površine 2515 m2 te k.č. br. …., k.o. N.-Z., površine 6535 m2), poslovanje svog obrta vezano za djelatnost kampova i kampirališta, kao i poslovanje, imovinu, obveze i prava izdvojenog pogona na treće tuženika.

 

1.3.              Tužitelj nadalje ističe kako su tuženici bili u obvezi platiti 270.000,00 EUR na ime poslovnih udjela, a koji novac je tužitelj upotrijebio za poslovanje trećetuženika, iznos od 431.390,00 EUR za kupnju više nekretnina (k.č. br. 3255, 3253, 3256/2, 3254, sve k.o. NIN-ZATON) te iznos od 98.610,00 EUR na ime pripreme, uređenja i opremanja za djelatnost kampova i kampiranja na novokupljenim nekretninama, a koje obveze tuženici nisu ispunili sukladno predmetnom Ugovoru. Predmetnim ugovorom o poslovnoj suradnji, tužitelju da ostaju poslovni udjeli u vrijednosti od 20% temeljenog kapitala, dok ostali članovi da stječu preostale poslovne udjele u vrijednosti 80 % temeljenog kapitala. Tužitelj da je unio vrijednost od 6.498.500,00 kn u temeljni kapital trećetuženika, dok točan iznos koliko su novca unijeli tuženici da je nepoznat.

 

1.4.              Istovremeno sa sklapanjem gore navedenog Ugovora, da je sklopljen i Društveni ugovor (dalje: DU) za treće tuženika od 16. kolovoza 2011., a sukladno kojem su ugovorne strane nastojale izjednačiti ekonomsku nejednakost na štetu tužitelja, i to ugovaranjem posebnih pogodnosti u korist tužitelja i njegove sestre – A. P. iz Z., OIB: …, a koje se sastoje od prava prvokupa na razdoblje od 20 godina nekretnina uloženih u temeljni kapital društva (članak 12. DU-a) te obveza zasnivanja radnog odnosa i sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme (10 godina) s tužiteljem i njegovom sestrom u roku od osam dana od dana sklapanja DU-a uz pojedinačnu mjesečnu neto plaću od 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (članka 13. DU-a).

 

1.5.              Tužitelj navodi kako trećetuženik obveze nije ispunio do dana podnošenja tužbe, jer da osim što nije uplatio traženi novac, nije ispunio ni obvezu-posebne pogodnosti iz čl. 13. DU koja obveza u biti da predstavlja protučinidbu za vrijednosti razlike između vrijednosti koju s ostali članovi trebali unijeti u temeljni kapital trećetuženika i vrijednosti poslovnih udjela koju su ostvarili u treće tuženom. Tužitelj konkretnom tužbom traži utvrđenje ništetnosti više ugovora, odluke od 20. travnja 2011. te triju izmjena DU-a, sve pobliže kao u točki I.1. izreke tužbenog zahtjeva. Nadalje, isti traži da se registarskom sudu naloži brisanje upisa svih rješenja ovog suda kojim su kao članovi društva trećetuženika upisani tuženici, uz istovremeni upis svih poslovnih udjela u društvu trećetuženika sa imena tuženika na tužitelja, kao i da su tuženici dužni u zemljišnoj knjizi trpjeti da tužitelj ishodi u svoju korist upis prava vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u točki I.3. tužbenog zahtjeva uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika. Tužitelj je postavio i eventualni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da isti svojom odlukom izmjeni Društveni ugovor trećetuženika u odnosu na veličinu poslovnih udjela članova i naloži provedba istoga registarskom sudu, kao i trećetuženiku u knjizi poslovnih udjela (vidi toč. II.2. izreke).

 

2.              Trećetuženik K. P. d.o.o., Z. je 12. kolovoza 2015. dostavio odgovor na tužbu u spis predmeta, dok su prvo i drugo tuženik odgovor na tužbu dostavili 19. siječnja 2017.

 

2.1.              Trećetuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovanost svih zahtjeva istaknutih u tužbi, navodi kako su činjenični navodi tužitelja u potpunosti nepovezani s njegovim pravnim ocjenama, premisa sa zaključcima, da je tužba proturječna i nekoherentna te da ista nije potkrijepljena dokazima. U svom odgovoru na tužbu poziva se na opće norme obveznoga prava, uključivo one o učinku ugovora, načelo in favorem contrahendibus, pravila o nuzgrednim sastojcima pravnih poslova te pravila o ništetnosti i djelomičnoj ništetnosti. U pogledu eventualnog tužbenog zahtjeva kojim se traži da sud izmijeni odredbe DU-a ističe kako sud nema takvu ovlast, a sve da ju i ima kako za isto nema nikakve pravne osnove jer, sve i da je tužiteljev ulog u društvu veći od udjela koji je prodajom trećima uz dogovorenu naknadu sam sebi ostavio, je isto sukladno teoriji i praksi dopušteno. Treće tuženik se ujedno poziva na zakonske odredbe o temeljnom kapitalu i odnosu kapitala i udjela, pravila o unosu uloga iznad pari te navodi kako, u slučaju da je društvo upisano u sudski registar, ugovori i radnje koje nemaju učinka prema društvu ne utječu na valjanost osnivačkoga akta.

 

2.2.              Prvo i drugo tuženik su u odgovoru na tužbu osporili navode tužbe i osnovanost istaknutih tužbenih zahtjeva u cijelosti, a kod kojeg osporavanja su ustrajali i tijekom postupka, kao i trećetuženik.

 

3.              Tužitelj je tijekom postupka ustrajao kod tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva, kao i eventualnog tužbenog zahtjeva.

 

4.              Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o poslovnoj suradnji i prijenosu poslovnih udjela od 16. kolovoza 2011. (list 5-10 spisa), Društveni ugovor trgovačkog društva K. P. d.o.o. od 16. kolovoza 2011. (list 11-17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k.č. br. …., k.o. N.-Z. (list 18-19 i 24-25 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k.č. br. …, k.o. N. Z. (list 20-21 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k.č. br. …., k.o. N.-Z. (list 22 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k.č. br. …, k.o. N.-Z. (list 23 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k.č. br. …, k.o. N.-Z. (list 26 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k.č. br. …, k.o. N.-Z. (list 27 spisa), zbirku isprava za trećetuženika, povijesni izvadak iz sudskog registra za treće tuženika (list 435-440 i 447-452 spisa), saslušao je svjedoke E. B. (list 479-480 spisa) i I. G. B. (list 481 spisa) te tužitelja kao stranku (list 483-486 spisa).

 

5.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6.              U postupku je proveden dokaz saslušanjem svjedoka E. B., javnog bilježnika iz Z. na okolnost utvrđenja prave volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora koji su predmetom ovoga spora. Svjedok je naveo kako se sjeća konkretnih stranka koje da su u razdoblju od 2008. do 2012. dolazile u njegov javnobilježnički ured u kojem im je on u svojstvu javnog bilježnika sastavljao isprave vezane za osnivanje trgovačkog društva K. P. d.o.o., povećanje temeljenog kapitala, prijenos poslovnih udjela, kao i sastav samo D. ugovora, njegovih izmjena te ostalih isprava vezanih za predmetno trgovačkog društvo. Predmetnim strankama prilikom sklapanja navedenih isprava kao javni bilježnik dao je sva potrebna upozorenja sukladno zakonu, te da između ugovornih strana nije bilo nikakvih primjedbi. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka E. B. u cijelosti jer je isti objektivan i nepristran budući je svjedok javni bilježnik sa dugogodišnjim iskustvom. Javni bilježnik je ispitao jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, istima objasnio smisao i posljedice posla te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, također uvjerio se da sadržaj isprave odgovara stvarnoj, pravoj i ozbiljnoj volji stranka, sve sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/03, 29/94, 16/07 i 75/09). Potvrdom isprava o pravnim poslovima pobliže navedenim u izreci presude pod točkom I.1. izreke, od strane javnog bilježnika iste su dobile snagu javnobilježničkog akta. Također za navesti je, kao je i sam tužitelj 29. lipnja 2021. izjavio kako je bio dobro upoznat kakve ugovore potpisuje s tuženicima te da su predmetne ugovore pripremali tuženici i on osobno, odnosno kako je za tuženike to odrađivao S. R., osoba od povjerenja tuženika, a koji je nakon sklapanja ugovora, imenovan za direktora trećetuženika.

 

7.              U postupku iako je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje I. G. B., stalnog sudskog tumača za ruski jezik, isti sudu nije bio od važnosti za donošenje odluke u konkretnoj pravnoj stvari.

 

8.              Tužitelj u svom iskazu navodi kako su svi ugovori koji su predmetom tužbenog zahtjeva ništetni jer su sestra tužitelja A. P., supruga tužitelja T. P. te on sam dobili otkaze ugovora o radu kod trećetuženika, i to, kako navodi sam tužitelj iz različitih razloga.

 

8.1.              Sud prije svega ističe kako predmet ovog spora nije radno pravni status tužitelja, već eventualno utvrđenje ništetnosti, odnosno izmjene DU-a kao eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva. Nastavno na prijedlog tužitelja za pribavljanjem i uvidom u spis Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem: P-2064/2014 isti je valjalo odbiti kao nepotreban i usmjeren na odugovlačenje parničnog postupka.

 

8.2              Tužitelj kao stranka je u svom iskazu naveo što je sve od imovine unio u društvo K. P. d.o.o., da su ugovori bili dobro napravljeni i zadovoljavali obje strane, no da nisu bili realizirani od strane društva, odnosno tuženika koji vode društvo, a osobito ističe kako tuženici ne plaćaju kredit koji je on osobno realizirao na ime obrta što ga je unio u treće tuženika te da isti i dalje on otplaćuje. Predmetni kredit služio je, sukladno iskazu tužitelja, za zatvaranje starih kredita koje je podigao otac tužitelja, a o čemu su tuženici bili obaviješteni i na što su navodno dali svoj pristanak te isti isplaćivali kroz neko vrijeme. Dodaje kako je sukladno ugovoru njemu i njegovoj sestri trebala biti isplaćivana mjesečna novčana naknada u neto iznosu od 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti kao protuvrijednost za uneseni kapital u društvo s njegove strane, a što tuženici nikada nisu ispunili. U kasnijem dijelu iskaza tužitelj navodi kako je pristao dobivati plaću u minimalnom iznosu, a na što je pristala također i njegova sestra. U nastavku iskaza tužitelj kao stranka, a na posebno pitanje pomoćnika tužitelja, dodaje kako su mu tuženici po ugovoru o poslovnoj suradnji i prijenosu poslovnih udjela trebali zatvoriti kreditne obveze prema E.&S. B. d.d., R i P. banci Z. d.d., Z., a što nikada u potpunosti nisu učinili. Ujedno napominje kako je kredit otvoren u Privrednoj banci Zagreb d.d., ustvari stambeni kredit.

 

8.3.              Iskaz tužitelj po ocijeni suda nije ni životan, ni logičan, a isti je i proturječan, obzirom da ističe ništetnost, a u isto vrijeme navodi kako su ugovori dobro napravljeni i zadovoljavali obje strane, da je jedan od kredita stambeni kredit, a koje je treće tuženik dobrovoljno prihvatio otplaćivati te kako su tužitelj i njegova sestra trebali imati plaću u iznosu 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a koji radni odnos je trebao biti sukladno odredbi čl. 13. DU-a zasnovan u roku od osam dana od dana sklapanja DU-a, a da bi kasnije pristali i na minimalnu plaću bez da su pokušali ostvariti prava temeljem čl. 13. DU-a.

 

9.              Tuženici su u postupku istakli prigovor pasivne legitimacije navodeći kako tužbom nisu obuhvaćeni svi suugovaratelji te kako bi suprotno postupanje bilo protivno Ustavu Republike Hrvatske i konvencijskom pravu koje jamči da će o nečijem pravu odlučivati sud. Istaknuti prigovor tuženika ovaj sud drži u cijelosti neosnovanim obzirom da na ništavost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) te da svaka zainteresirana osoba ima pravo isticati ništetnost koja za posljedicu ima utvrđenje da ugovor nije uopće niti nastao, a što predstavlja deklaratornu odluku suda koja djeluje prema svima. Upravo bi strogo pravno tumačenje da je potrebno obuhvatiti sve osobe na koje se pojedini, pa tako i ovaj spor, odnosi predstavljalo povredu konvencijskog prava, i to u vidu pretjeranog pravnog formalizma na štetu stranke. Slijedom navedenog, prigovor što su ga istaknuli tuženici nije osnovan, a o čemu je pravno stajalište zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju od 16. rujna 2020. pod poslovnim brojem Pž-1654/2020-6 (toč. 1. obrazloženja) navodeći kako je riječ o jedinstvenim, ali ne i o nužnim suparničarima pa sama činjenica da su u odnosu na jednog tuženika otpale procesne pretpostavke ne znači da se postupak ne može nastaviti u odnosu na preostale tuženike.

 

9.1.              Tuženici također navode kako u većem dijelu historijata tužbe tužitelj ističe kako tuženici nisu ispunili svoje obveze iz spornih ugovora prema tužitelju, a u kojem slučaju neispunjenje ugovora ne bi predstavljalo razlog za ništetnost ugovora pa posljedično tome bi zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

 

10.              Sud prihvaća kao osnovane navode tuženika kako neispunjenje ugovornih obveza nema za posljedicu ništetnost ugovora. Naime, ZOO u čl. 304. za neispunjenje ugovora, odnosno u čl. 305. ZOO-a za djelomično ispunjenje ugovora, predviđa kao pravnu posljedicu naknadu štete, a ne ništetnost samoga ugovora. Naime, samo neispunjenje ugovora ili djelomično ispunjenje ugovora nema za posljedicu protivnost Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, kao razloge za ništetnost iz čl. 322. st. 1. ZOO-a. Ujedno sud ističe kako čl. 322. st. 1. ZOO-a izrijekom propisuje ništetnost, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Slijedom navedenoga, neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti postavljenim u točki I. izreke tužbenoga zahtjeva.

 

11.              Neosnovan je i navod tužitelja kako neispunjenje odredbi čl. 13. DU-a o posebnim pogodnostima ima za posljedicu ništetnost samog DU-a jer se isto ima smatrati neispunjenjem ugovora, a koje neispunjenje ima za posljedicu pravo na naknadu štete, a ne ništetnost. Sud ujedno zaključuje kako DU sadrži sve što je potrebno da bi isti bio valjan sukladno čl. 388. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 125/11, dalje: ZTD), a što je provjeravao i sam registarski sud povodom prijave za upis u sudski registar po službenoj dužnosti sukladno odredbama Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11 – dalje: ZSR). Slijedom istoga, neosnovan je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti i naknadnih izmjena DU-a od 29. prosinca 2011., 29. veljače 2011. i 12. travnja 2012.

 

12.              U pogledu posebnih pogodnosti iz DU-a, a koje predviđa čl. 392. ZTD-a, sud navodi kako se posebna prava mogu dati jednome ili više članova društva, kako isto predstavlja odstupanje od načela jednakog položaja članova u društvu, a zbog čega isto mora biti izrijekom propisano društvenim ugovorom. Samo neispunjenje posebnih pogodnosti što se daju pojedinom članu društva ne predstavlja razlog ništetnosti društvenoga ugovora.

 

13.              U pogledu ništetnosti Ugovora o poslovnoj suradnji i prijenosu poslovnih udjela od 16. kolovoza 2011., Ugovora o unosu stvari u temeljni kapital društva od 20. travnja 2011. i pripadajućem Aneksu od 22. kolovoza 2012., te odluke o povećanju temeljnog kapitala od 20. travnja 2011. sud ne nalazi razloge ništetnosti istih, navodi kako su ugovori sačinjeni u propisanom obliku, da je javni bilježnik strankama obrazložio posljedice sklapanja istoga, da sud nije posumnjao, niti je u tijeku postupka imao razloga posumnjati u pravu volju stranaka za njegovim sklapanjem, kao i da ne postoje dokazi u spisu predmeta koji bi upućivali na ništetnost. Posljedično tome, sud drži kako je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odluke o povećanju temeljnog kapitala u cijelosti neosnovan. Ujedno se sud poziva na već ranije izneseno obrazloženje u pogledu ništetnosti te dodaje kako obveza obrazlaganja sudske odluke ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom, već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani. 

 

14.              Obzirom da sud nije našao osnovanom točku I.1. izreke tužbenog zahtjeva, posljedično tome kao neosnovane ukazuje se i ostale točke tužbenog zahtjeva (točka I.2. i I.3.), slijedom čega je iste također trebalo odbiti kao neosnovane.

 

15.              Sud je odbio eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer je stava da društveni ugovor ne može biti izmijenjen sudskom odlukom. Društveni ugovor donose osnivači, odnosno članovi društva sukladno čl. 387. st. 1. ZTD-a te isti predstavlja njihovu volju. Mogućnost da sud ulazi u sadržaj društvenog ugovora na način da isti mijenja protivno volji ostalih članova društva podrazumijevala bi povredu samih načela ZTD-a na štetu ostalih članova društva. O izmjeni društvenog ugovora odlučuju one osobe koje su članovi društva u trenutku donošenja odluke o izmjeni. Dakle društveni ugovor mogu izmijeniti samo članovi društva, kako to i propisuje odredbe čl. 454. st.1. ZTD. Takva odluka mora biti u obliku javnobilježničkog akta, privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili javnobilježničkog zapisnika. Odluka o izmjeni nema učinak dok se ne upiše u sudski registar (st. 2. istog članka citiranog Zakona).

 

15.1.              Nadalje, a kako je sud odbio točku II.1. izreke eventualnog tužbenog zahtjeva, to se onda ukazuje kao neosnovana i točka II.2. istog.

 

15.2.              Tužitelj je predložio i provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja, a od kojeg prijedloga je sud odustao na ročištu glavne rasprave održane 29. lipnja 2021., ocijenivši isti nepotrebnim i suvišnim.

 

16.              U odnosu na tužiteljev prijedlog da se dopusti upis zabilježbe konkretnog spora protiv prvo tuženog, drugo tuženog i treće tuženog, a sukladno odredbi č. 38.a st. 1. i 2. ZSR-a, sud je prijedlog istog prihvatio. Među strankama je u tijeku konkretni parnični postupak, a koji može utjecati na podatke i činjenice koje se upisuju u sudski registar. Nadalje, a kako je tužba podnesena ovom sudom pred kojim se i vodi predmetni postupak te da se sjedište tuženika nalazi na području nadležnosti ovoga suda, nije postojala potreba prethodnog pozivanja tužitelja na predujmljivanje troškova objave u smislu čl. 38.1 st. 1. ZSR-a budući da se upis zabilježbe spora ne objavljuje u Narodnim novinama, već na internetskoj stranici sudskoga registra. Zabilježba spora je upis kojom se u sudskom registru kao javnoj knjizi, čini vidljivim da se glede nekog pravnog odnosa pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vodi postupak. Svrha zabilježe spora je da se evidentira i javno objavi da je podnesena tužba te se upisom zabilježbe ne upisuju nikakva prava niti se njome mogu stjecati, mijenjati ili prestajati kakva prava. Međutim, nakon njene provedbe nitko se neće moći pozivati na to da nije znao niti mogao znati da se glede određenog pravnog odnosa vodi konkretan postupak. Sukladno naprijed navedenom odlučeno je primjenom odredbe čl. 38.a ZRS-a kao u točki I. izreke rješenja.

 

17.              Odbacuje se upis zabilježbe spora u odnosu na Y. B. obzirom da je u odnosu na istu tužba odbačena pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-135/2015-115 od 17. veljače 2020.

 

18.              Odluka suda o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbi čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18), Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 118/18 – dalje: ST) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), te vrijednosti predmeta spora koji iznosi 2.500.010,00 kn.

 

19.              Tuženici su zatražili ukupno na ime troškova postupka iznos od 255.875,00 kuna. Slijedom navedenoga istima su priznati troškovi trećetuženika i to iznos od 25.000,00 kuna na ime odgovora na tužbu od 12. svibnja 2015. uvećano za PDV (25%), temeljem Tbr.8/1 OT-a u svezi s Tbr.42 OT-a, što iznosi ukupno 31.250,00 kuna, iznos od 500,00 kn za pristup na ročište 19. svibnja 2016. uvećano za PDV (25%) temeljem Tbr.9/5 OT-a u svezi s Tbr.42 OT-a, što iznosi ukupno 625,00 kuna, daljnji iznos od 500,00 kn za pristup na ročište 30. rujna 2016. uvećano za PDV (25%) temeljem Tbr.9/5 OT-a u svezi s Tbr. 42 OT-a, što iznosi ukupno 625,00 kuna. Nadalje, tuženicima je priznat kao osnovan trošak prvotuženika i drugotuženika u iznosu od 27.500,00 kuna uvećano za PDV (25%) na ime odgovora na tužbu od 18. siječnja 2017. temeljem Tbr.8/1 OT-a uz primjenu Tbr.36 OT-a i Tbr.42 OT-a, a što iznosi ukupno 34.375,00 kuna. Nadalje je trebalo priznati tuženicima daljnji iznos od 500,00 kn za pristup na ročište od 21. ožujka 2017. uvećano za PDV (25%) temeljem Tbr.9/5 OT-a u svezi s Tbr. 42 OT-a, a što iznosi ukupno 625,00 kuna pri čemu je trebalo odbiti zahtjev za uvećanjem temeljem Tbr.36 OT-a obzirom da Tbr.9/5 postavlja ograničenje od najviše 50 bodova („ali ne više od 50 bodova“). Nadalje, prihvaćen je u cijelosti kao osnovani zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za pristup na ročište  10. studenog 2020., 24. veljače 2021., 14. travnja 2021. i 29. lipnja 2021., svaki u iznosu od 37.500,00 kuna temeljem Tbr.9/1 OT-a u svezi s Tbr.36 OT-a i 42 OT-a.

 

19.1              Odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika za priznanjem troška na ime odgovora na žalbu od 16. ožujka 2020. u iznosu od 37.500,00 kuna obzirom da isti nije bio nužan za vođenje parničnoga postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. U pogledu troškova ročišta za objavu koje potražuju tuženici, sud ističe kako se još uvijek nisu ostvarili uvjeti za donošenje odluke o predmetnom trošku te kako još uvijek nije izvjesno hoće li se predmetna radnja ostvariti ili ne. Slijedom navedenoga, ukoliko tuženici pristupe ročištu za objavu, o istom će sud na prijedlog tuženika naknadno donijeti odluku.

 

19.2.              Ukupno je stoga tuženicima dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 217.500,00 kuna, dok je u preostalom dijelu od 38.375,00 kuna zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

U Zadru 31. kolovoza 2021.

                   Sutkinja

                  Ana Markač

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Iznimno, ako podnositelj žalbe ima punomoćnika koji je odvjetnik, isti je obvezan sukladno članku 106.a ZPP-a žalbu podnijeti putem sustava e-Komunikacija, a ukoliko tako ne postupi ni po naknadnom traženju suda, utoliko će se smatrati kako je podnesak povučen.

 

 

Dostaviti:

-          tužitelju po punomoćniku,

-          tuženicima po punomoćniku,

-          sudskom registru radi postupanja po točki I. izreke rješenja

-          u spis