- 1 -              Rev 922/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 922/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. N. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Kliničke bolnice D. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & Č. d.o.o. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1345/2020-2 od 30. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2298/2019-26 od 27. listopada 2020., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija umješača na strani tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1345/2020-2 od 30. prosinca 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2298/2019-26 od 27. listopada 2020.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćene plaće iznos od 1.683,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude. U točki II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.918,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2020. pa do isplate u visini kako je to navedeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1686/2021-2 od 19. svibnja 2021. dopustio umješaču na strani tuženika izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

"1) Da li su tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja obvezujuća?

 

2) Što čini mjesečni fond radnih sati za zdravstvene radnike imajući u vidu Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" 143/13) i Zaključak broj 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. godine?

 

3) Da li tužitelju kao zdravstvenom radniku svaki sat rada koji je odradio blagdanom treba obračunati i platiti kao prekovremeni rad?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude umješač je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade za godišnji odmor u spornom razdoblju koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13) i čl. 49. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje: KU/18), slijedom čega je pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u revizijskom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice, a što prihvaćaju nižestupanjski sudovi, u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija subota i nedjelja, ali ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18.

 

8. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18 i domašaja tih tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 i čl. 15. st. 6. KU/18 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni navedenih kolektivnih ugovora vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (tako i ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

 

11. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

 

13. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 kojim je navedeno da Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

15. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

16. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da bi se na taj način tumačenje broj 148 primjenjivalo u ovoj pravnoj stvari obzirom na zahtjev tužiteljice samo za razdoblje od 1. prosinca do 21. prosinca 2015., a nadalje relevantno bi bilo tumačenje povjerenstva broj 153.

 

17. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, osnovana je tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo za gotovo u cijelosti sporno razdoblje (osim dijela mjeseca prosinca 2015.) kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

18. Odredbom čl. 52. KU/13, odnosno čl. 52. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 – dalje: Zakon o blagdanima), evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

19. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenima u čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

 

20. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18.

 

21. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće i razlike naknade za godišnji odmor temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati (ispravno je izračunat fond radnih sati eventualno samo do 21. prosinca 2015.), a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za razdoblje od 21. prosinca 2015., tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

22. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.