- 1 -              Rev 872/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 872/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva T. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar S. m. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. B. O., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-801/2020-2 od 14. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6093/18-33 od 25. lipnja 2020., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-801/2020-2 od 14. siječnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6093/18-33 od 25. lipnja 2020., osim u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće od 94.549,12 kn i 14.662,65 kn te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime razlike plaće u iznosu od 94.549,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude. U točki II. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor iznos od 14.662,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude. U točki III. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 25.950,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 25. lipnja 2020. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, osim za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima od 94.549,12 kn i 14.662,65 kn, te u točki III. izreke u cijelosti, dok je u točki II. izreke drugostupanjske presude djelomično prihvaćena žalba tuženika te je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u odnosu na dosuđene bruto iznose razlike plaće od 94.549,12 kn i 14.662,65 kn te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 1551/2021 od 7. travnja 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„Da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana, određenih sukladno Zakonu o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili s obzirom na to da je zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori mjesečni fond radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnike biti isti i da se sati koje su radnici radili na dane blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovan rad?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i donese odluku sukladno navodima revizije.

 

5. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade za godišnji odmor koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13), slijedom čega je pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u revizijskom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija sa subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, po ovome tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13.

 

8. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr 630/2017, Revr 676/2013, Revr 793/2013, Revr 1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

11. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

 

13. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

15. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

16. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snagom tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

17. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

18. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

19. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenima u čl. 51. KU/13.

 

20. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

 

21. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće i razlike naknade za godišnji odmor temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati utvrđenim mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda radnih sati, tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

22. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom zaključka broj 153, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.