1                            Poslovni broj: I Kž-185/2021-4

 

Poslovni broj: I Kž-185/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 16. travnja 2021., broj K-42/15, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

I. Prihvaća se žalba optuženog J. M. ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Zbog odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi J. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka. 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci te presude, te ja na temelju istog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11., izrečena mu je djelomična uvjetna osuda te je određeno da će se dio izrečene kazne u trajanju od deset mjeseci izvršiti, a preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, se neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženika je oduzet jedan kosir s drvenom drškom, ukupne dužine 60 centimetara te je određeno da se ovaj predmet ima uništiti.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 2. ZKP/08., optuženik je obvezan na ime troškova kaznenog postupka platiti 5.690,00 kuna te naknaditi paušalni trošak u iznosu od 3.000,00 kuna.

 

4. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

5. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

6. Optuženi J. M. po branitelju D. D., odvjetniku u S., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju D. D., predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

8. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Žalba optuženog J. M. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

10. U pravu je optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je izreka presude odnosno činjenični opis djela, proturječan.

 

10.1. Naime, u činjeničnom opisu djela u prvostupanjskoj presudi optuženi J. M. proglašen je krivim da je 15. srpnja 2015. oko 23.30 sati, nakon što je pok. D. B. iz S. došao u C. P. u cilju da pronađe suprugu M. i sina D., koji su se zbog njegovih prijetnji i nasilničkog ponašanja sklonili u obiteljsku kuću njezina oca M. M. u C. P., u ulici D.. F. T. broj .., nakon što je kamenjem razbio armirano staklo ulaznih vrata kuće, koja je potom tjelesnom snagom i udaranjem nogu nasilno otvorio te ušao u unutrašnjost kuće, gdje je prijetio i govorio: „Gdje si M., ubit ću te“, u cilju da ga spriječi u daljnjem postupanju, zajedno s bratom Z. M. pristupio D. B., kojom prilikom ga je Z. dva puta udario drškom kosira u predjelu tjemena i vrata, ali ga ovim udarcima nije spriječio u daljnjem postupanju, pa kad se B. okrenuo prema njemu, optuženi J. M., u cilju da ga liši života ga je oštricom kosira udario po desnoj strani lica, nanijevši mu sjekotinu desne strane lica, presijecanje obraza te brojni otvoreni i višekomadni prijelom kostiju desne strane lica, koje ozljede su bile teške i po život opasne, na koji način je počinio kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11.

 

10.2. Iz prethodno iznesenog sadržaja činjeničnog opisa djela proizlazi da je optuženikova namjera dvojako opisana, zbog čega je takav opis proturječan i nerazumljiv. Naime, u činjeničnom opisu se najprije navodi da je optuženik zajedno sa bratom Z. M. "u cilju da spriječe D. B. u daljnjem postupanju", kako ne bi naudio svojoj supruzi i sinu, D. B. pristupili s leđa, te ga je Z. M. dva puta udario drškom kosira u predjelu tjemena i vrata, kojim udarcima ga nije spriječio u daljnjem postupanju, a kada se B. okrenuo prema optuženiku, isti je, sada "u cilju da D. B. liši života" udario ga kosirom po glavi te mu nanio teške i po život opasne ozljede. Iz ovako koncipiranog činjeničnog opisa nesumnjivo proizlazi da državni odvjetnik, a potom i sud, prvi dio događaja tretira na način da postupanje D. B. smatra napadom odnosno neposredno predstojećim napadom, pa radnje koje je poduzeo Z. M. drži kao postupanje u nužnoj obrani, a potom, iako se eksplicitno navodi da Z. M. udarcima kosirom nije spriječio D. B. u daljnjem postupanju, što podrazumijeva da njegov napad nije prestao, radnje koje je s tim u vezi istodobno poduzeo optuženi J. M. ne tretira kao obranu od tog napada već kao počinjenje kaznenog djela, što je nelogično i proturječno opisanim okolnostima.

 

10.3. Dakle, s obzirom na to da u jednom dijelu činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela sadrži elemente koji isključuju protupravnost u postupanju optuženika, a u drugom dijelu tog opisa, unatoč neizmijenjenim okolnostima, mu se stavlja na teret da je postupao isključivo u namjeri da D. B. liši života, zbog ovako kontradiktornog sadržaja činjeničnog opisa djela pobijanu presudu nije moguće ispitati. Stoga je prvostupanjski sud, kako to ispravno ističe optuženik, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

10.4. Zbog prethodno iznesenih razloga ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu optuženog J. M. te je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Uslijed takve odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna. Naime, iako državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u tom dijelu svojom žalbom samo dovodi u pitanje to je li prvostupanjski sud optuženiku pravilno vrednovao utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa se zapravo radi o žalbi zbog odluke o kazni (koju žalbenu osnovu je i posebno istakao), a ne o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Kako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženik je podnio žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi na koje ovaj žalitelj u žalbi upire.

 

11.1. I po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u pravu je optuženik kad u žalbi, za sada, dovodi u pitanje rezultate ocjene dokaza kao i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje iz kojeg proizlazi da se isti kritične zgode, a s obzirom na postupanje D. B., nije mogao pozvati na nužnu obranu.

 

11.2. Ovakav zaključak prvostupanjski sud je obrazložio navodeći „da se radilo o fizičkom obračunu trojice muškaraca koji se međusobno naguravaju, pa se u takvom sukobu nitko ne može pozvati na nužnu obranu, a posebno ne optuženik koji je napao žrtvu i koji je pri tome u ruci imao kosir.“

 

11.3. Prethodno citirani stav prvostupanjskog suda nije prihvatljiv već iz razloga što se, kad je riječ o naguravanju, taj oblik ponašanja ne može tretirati kao fizički napad i u tom slučaju takvo ponašanje ne predstavlja fizički obračun, a pri ocjeni je li optuženik kritične zgode postupio u nužnoj obrani (ili je eventualno prekoračio granice nužne obrane), prvostupanjski sud je, kako to ispravno u žalbi ističe optuženik, zanemario sve ono što je prethodilo njegovom napadu na D. B., a što je sadržano u činjeničnom opisu djela, iz kojega je evidentno da je postupanje Z. M. u odnosu na postupanje optuženika drugačije vrednovano, a sve te okolnosti su bitne za ocjenu postupanja optuženika.

 

11.4. Naime, nije sporno da je D. B. kritične zgode došao iz S. u C. P. u cilju da pronađe suprugu M. i sina D., koji su se zbog njegovih prijetnji i nasilničkog ponašanja sklonili u obiteljsku kuću njezina oca, u kojoj su se nalazili optuženik i njegov brat Zvonimir Madunić (braća Mille Bilokapić). Nadalje, nije sporno da je D. B. dolaskom pred kuću osobnim vozilom udario u zaštitnu ogradu kuće, a potom je u kuću ušao na način da je kamenjem razbio armirano staklo ulaznih vrata koja su bila zaključana a on ih je uporabom tjelesne snage i nogama nasilno otvorio pa je, nakon što je ušao u unutrašnjost kuće, počeo prijetiti govoreći: „Gdje si M., ubit ću te.“ Također, nije sporno da je tom prilikom Z. M. pokušao spriječiti D. B. u daljnjem postupanju tako da ga je drškom kosira dva puta udario po glavi i vratu, međutim, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela, ovim udarcima ga nije uspio zaustaviti.

 

11.5. U kontekstu naprijed iznesenih okolnosti, za ocjenu postupanja optuženika indikativno je i to da je A. B. (svekrva M. B.), kako je to u svom svjedočkom iskazu navela M. B., neposredno prije inkriminiranog događaja, u telefonskom kontaktu M. B. upozorila da je D. B. autom krenuo prama njima, da je „spreman na sve“ i da zovu policiju, pa su, kako je to navela M. B., o svemu izvijestili PP Imotski, a nakon toga ona i sin su se sakrili u jednu sobu na katu kuće.

 

11.6. Iz prethodno navedenih okolnosti proizlazi da je M. B. opravdano bila u strahu od napada D. B., što je u činjeničnom opisu i apostrofirano, kao i to da je optuženik J. M. znao za to, pa je s bratom Z., kako to proizlazi iz njegove obrane, ostao u prizemlju kuće koju su zaključali te su obojica uzeli kosire očekujući najavljeni dolazak D. B., dok su se M. B. i njezin sin sklonili u prostoriju na katu kuće, pri čemu nije sporno da je M. B. o poruci svoje svekrve obavijestila policiju. 

 

11.7. Da nije bila riječ samo o pukim prijetnjama već je ponašanje D. B. predstavljalo realnu i konkretnu opasnost za život i tjelesni integritet  u odnosu na sve osobe koje su se nalazile u kući, govori i činjenica njegova nasilnog ulaska u kuću koja je bila zaključana, kao i njegovo agresivno ponašanje u kući, kojom prilikom je, kako to proizlazi iz obrane optuženika i iskaza svjedoka Z. M., počeo razbijati stvari te se kretao prema sobi u kojoj je M. B. znala boraviti, prijeteći da će je ubiti.

 

11.8. Dakle, radnje i postupke D. B. prvostupanjski sud je trebao sagledati i ocijeniti u cjelokupnoj dinamici onog što je isti kritične zgode poduzeo, ne samo prema optuženiku već i drugim osobama koje su se zajedno s njim nalazile u kući. Stoga, za ovaj sud drugog stupnja, za sada, nije prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju nije radilo o nužnoj obrani (a onda niti prekoračenju nužne obrane), s obzirom na to da D. B., kako navodi sud, u trenutku kada ga je optuženik udario kosirom po glavi "u ruci nije imao nikakav predmet i nije nikoga napadao". Naime, iz prethodno iznesenih okolnosti događaja koje su uostalom i navedeni u činjeničnom opisu djela, proizlazilo bi da je postupanje D. B., i to od trenutka kad je nasilno ušao u njihovu kuću, predstavljalo konkretnu opasnost za život i tijelo optuženika i članove njegove obitelji. Druga je stvar je li način na koji je optuženik reagirao, uzimajući u obzir sve okolnosti, kao i uporabljeno sredstvo bio adekvatan, ali te će okolnosti prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno analizirati i pažljivo ocijeniti.

 

11.9. Slijedom svega onog što je prethodno navedeno, u ponovljenom postupku u kojem će za osnovu uzeti prijašnju optužnicu, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene personalne i materijalne dokaze, a ako nađe da je to potrebno, i nove dokaze, koje će potom savjesno ocijeniti i to svaki dokaz posebno i u njihovoj međusobnoj vezi. Nakon toga će donijeti novu, pravilnu i zakonitu presudu, vodeći pri tome računa o svemu onome na što je upozoren u ovoj drugostupanjskoj odluci.

 

 

Zagreb 31. kolovoza 2021.