Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1548/2018-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D. d.o.o, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik L. B., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika M. Ž.1, OIB: ..., iz K., i drugotuženika M. Ž.2, OIB: ..., iz K., koje zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u K., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-61/2018-2 od 24. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-635/2017-37 od 15. studenoga 2017., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Ugovor o darovanju sklopljen 1. travnja 2010. godine između tuženika Ž. M.1 iz K., kao darovatelja, i tuženika Ž. M.2, K., OIB: ..., kao obdarenika, a kojim je tuženik Ž. M.1 iz K., prenio u vlasništvo tuženiku Ž. M.2, K., suvlasnički udio 1/4 nekretnine izgrađene na kč.br. 2402/3, oznake zemljišta ... površine 216 m2, stambena zgrada ... površine 89 m2, garaže ... površine 38 m2, dvorište ... površine 89 m2, upisane u uložak broj 2418 k.o. K., gubi pravni učinak prema tužitelju R. d. d.o.o, Z., u dijelu u kojem je potrebno radi ispunjenja tražbine tužitelja u iznosu od 704.687,75 (slovima: sedamstočetiritisućešestoosamdesetsedam kuna i sedamdesetpet lipa) kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2011.g., po stopi koja se obračunava na odnose iz trgovačkih ugovora i koja je, prema Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena do 29. lipnja 2013. godine, a od 30. lipnja 2013. godine po stopi koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za osam postonih poena, do namirenja ovrhovoditelja, do isplate.
II. Tuženik Ž. M.1, K., i tuženik Ž. M.2, K., dužni su dopustiti tužitelju R. d. d.o.o, Z., da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku Ž. M.1, K., u iznosu od 704.687,75 kuna (slovima: sedamstočetiritisućešestoosamdesetsedam kuna i sedamdesetpet lipa), zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od 21. veljače 2011. g., po stopi koja se obračunava na odnose iz trgovačkih ugovora i koja je, prema Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za osam postotnih poena, do 29. lipnja 2013.godine, a od 30. lipnja 2013. godine po stopi koja je propisana člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, pa do isplate, namiri prodajom suvlasničkog udjela 1/4 nekretnine izgrađene na kč.br. 2402/3, oznake zemljišta ... površine 216 m2, stambena zgrada ... površine 89 m2, garaže ... površine 38 m2, dvorište ... površine 89 m2, upisane u uložak broj 2418 k.o. K.
III. Nalaže se tuženicima tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 83.953,31 kuna, uvećano za zatezne kamate po stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (st. I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (st. II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) u kojoj predlažu revizijskom sudu preinačiti nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.
8. Nadalje, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio žalbene navode relevantne za odluku u sporu i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju revidenti sadržajno ukazuju u reviziji.
9. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski razlozi tuženika kojima osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu cijenjeni.
10. Predmet spora je pobijanje pravnih radnji dužnika prvotuženika kojim je isti drugotuženiku darovao predmetnu nekretninu i to u dijelu koje je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja prema prvotuženiku u iznosu 704.687,75 kn.
11. Prema odredbi čl. 66. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, dok odredba čl. 67. st. 3. ZOO određuje da se kod besplatnih raspolaganja i sa njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je i trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi zaključuju da su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika u smislu čl. 66. i 67. ZOO, odnosno da je ugovor o darovanju između dužnika – prvotuženika i njegovog sina – drugotuženika sklopljen isključivo na štetu tužitelja – vjerovnika, slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na način da pravna radnja – ugovor o darovanju od 1. travnja 2010. – gubi učinak samo prema vjerovniku (tužitelju), u dijelu u kojem je potrebno radi ispunjenja tražbine tužitelja, te da su prvotuženik-darovatelj i drugotuženik-obdarenik dužni trpjeti da se tužitelj, prodajom dijela darovanih nekretnina, namiri u preostalom dijelu.
13. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
15. Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u presudi Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-61/2018-2 od 24. siječnja 2018. glede navoda revizije upućuju se revidenti na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.
16. Stoga je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.