- 1 -              Rev 1497/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1497/2018-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. V., A. k. Z. 8, OIB …, zastupanog po punomoćniku H. Ž., odvjetniku u V., protiv tuženika M. M.1, M. M.2, S. N. Z. B., Ž. R., Z. B., B. R., J. M., M. T., L. G., N. K., Lj. F., B. Š., M. S., M. K., S. G., M. K., B. M., M. O., J. S., S. N., S. H., B. P., K. B., K. K., S. D., Š. H., V. K., D. S., Đ. B., T. V., Lj. A., B. B., Z. H., B. P., K. K. H., Š. T., B. C., Lj. K., Z. R., F. C., S. J., F. H., V. H., I. L., L. B., M. B., Đ. M., B. K., Š. F., V. M., M. P., N. T., M. H., A. B., S. T., V. i N. C., T. S., J. M., Š. T., G. V., M. P., S. J., A. G., B. L., I. D., F. L., M. S., S. S., A. V., A. i A. K., D. B., J. H., G. V., N. K., F. D., V. C., B. R., T. i M. B., A. K., Z. P., R. S., P. O., M. V., I. Z., A. D., A. B., R. S., I. Š., D. A., J. H., S. H., D. P., T. B., V. H., K. K., G. N., K. N., G. Z., A. G., B. K., V. K., L. M., M. K., K. P., V. S. kao suvlasnika zgrade u V.,  Z. 86, zastupanih po upravitelju zgrade Z.-S. d.o.o. V., A. O. 2, OIB …, a on zastupan po punomoćnici D. G., odvjetnici u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 1339/16-3 od 27. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 7 P-1863/14-19 od 17. svibnja 2016., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž 1339/16-3 od 27. veljače 2018. i presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 7 P-1863/14-19 od 17. svibnja 2016., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              II. Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženicima, kao suvlasnicima zgrade u V., Z. 86, da s računa sredstava zajedničke pričuve zgrade tužitelju isplate 11.787,56 kn sa zateznom kamatom na naznačene pojedine iznose, te da s istog računa tužitelju naknade trošak postupka u iznosu 6.800,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 – dalje u tekstu: ZID ZPP/19), podnijeli tuženici zbog pravnih pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijanu odluku. Zahtijevali su trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tuženicima kao suvlasnicima zgrade u V., Z. 86 da s računa sredstava zajedničke pričuve zgrade tužitelju isplate 11.787,56 kn sa zateznom kamatom kako je tamo navedeno, te su činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova:

              - da je između stranaka (tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja radova) 7. ožujka 2011. sklopljen Ugovor o izvođenju radova - sanacije dijela krovišta na zgradi u suvlasništvu tuženika (dalje: Ugovor o izvođenju radova),

              - da je tužitelj izvršio radove temeljem toga ugovora i to u cijelosti,

              - da je Ugovor o izvođenju radova za ime i račun tuženika ugovorio upravitelj zgrade, trgovačko društvo S. d.o.o.,

              - da je 21. rujna 2011. sa računa zajedničke pričuve predmetne zgrade plaćena polovina iznosa cijene radova.

 

9. Tuženici su tijekom postupka navodili da je taj dug kompenziran ugovorom o kompenzaciji sklopljenim između tužitelja, tuženika i upravitelja zgrade S. d.o.o., a u tom su smislu nižestupanjski sudovi utvrdili:

              - da je kompenzacija sklopljena između tužitelja, društva S. d.o.o. V. i društva S. z. d.o.o.,

              - da u tom prijeboju nisu sudjelovali tuženici kao suvlasnici predmetne stambene zgrade, koji su ujedno stranke Ugovora o izvođenju radova nego trgovačko društvo S. z. d.o.o., koje , međutim, nije upisano u sudski registar i ne postoji kao pravna osoba,

              - da je stoga jedna od ugovornih strana ugovora o kompenzaciji nepostojeća pravna osoba, te je volju ove nepostojeće pravne osobe izražavalo trgovačko društvo S. d.o.o.,

              - da slijedom toga taj ugovor o kompenzaciji nikad nije niti sklopljen,

              - da tužitelj i trgovačko društvo S. d.o.o. V. nemaju nikakvih dospjelih potraživanja jedan prema drugome (niti je to isticano tijekom postupka),

              - da iz dostavljene dokumentacije i to konkretno kompenzacije od 15. veljače 2012., otvorenih stavki dobavljača, Kupoprodajnog ugovora broj: 28/12 te Sporazuma o raskidu kupoprodajnog ugovora broj 28/12, ne proizlazi zaključak o eventualnom pravnom odnosu tuženika i društva S. z. d.o.o. a koji bi imao učinak promjene na strani dužnika u predmetnom obveznom odnosu između parničnih stranaka na način da bi društvo S. z. d.o.o. stupilo u predmetni obvezni odnos umjesto ili uz tuženike, odnosno da bi iz sveukupne dokumentacije proizlazilo da bi društvo S. d.o.o. preuzelo ili pristupilo dugu tuženika odnosno na neki drugi način se obvezalo utuženo potraživanje podmiriti, a čime bi eventualno prestala obveza tuženika da podmiri utuženu tražbinu tužitelja, to i sud navode tuženika u tom smislu nalazi u cijelosti neutemeljenima.

 

10. Dakle, stoga što je u ugovoru o kompenzaciji kao ugovorna stranka naznačeno nepostojeće trgovačko društvo, a pritom u njemu nisu sudjelovali tuženici, sudovi zaključuju da taj ugovor o prijeboju nije niti nastao, pa stoga nije niti došlo do prijeboja potraživanja koji bi utjecao na podmirenost ovopredmetne tražbine.

 

11. Nastavno na tako izraženo pravno shvaćanje, tuženici u reviziji kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni postavljaju sljedeća pravna pitanja:

 

              „1. Da li je ugovor o cesiji umjesto ispunjenja duga postaje perfektan samim njegovim zaključenjem, odnosno potpisom i pečatom ugovornih stranaka?

 

              2. Da li je presudna za valjanost ugovora o cesiji umjesto ispunjenja ili višestrukoj kompenzaciji naznaka naziva li imena stranke ili je presudno to tko je ugovor potpisao i stavio soj pečat, obzirom da je potpisnik i pravna osnova koja je stavila svoj pečat zakonski zastupnik suvlasnika, odnosno upravitelj sredstava zajedničke pričuve suvlasnika?“.

 

12. Revidenti navode da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci protivno pravnom shvaćanju suda izraženom u odluci Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-670/2017-3 od 26. srpnja 2017., u bitno podudarnom sporu.

 

13. Ovaj sud uviđa nepodudarnost pravnog shvaćanja izraženih u spomenutim odlukama pa stoga reviziju ocjenjuje dopuštenom.

 

14. Problematizirajući perfektnost predmetnog ugovora o kompenzaciji kao ugovora o cesiji, tuženici zapravo usmjeravaju na podmirenost predmetne tražbine trenutkom sklapanja takovog ugovora, s obzirom na to da je ugovorna volja obaju stranaka toga ugovora (tužitelja, kao i trgovačkog društva S. d.o.o.) bila da se konstatira namirenost tužiteljeve tražbine prema tuženiku, istovremenim prijenosom tražbine sa tužitelja na S. d.o.o. (sada prema tužitelju kao dužniku, ujedno i kupcu stana, sve na ime podmirenja dijela kupoprodajne cijene stana).

 

15. Radi odlučivanja u ovome sporu predmet je potrebno sagledati u cjelokupnom činjeničnopravnom kontekstu (ne samo pravno formalističke problematike perfektnosti ugovora u smislu toč. 14.) i materijalnopravno cijeniti potencijalnu činjenicu da je sam tužitelj (kao kupac stana) prihvatio da sporni iznos koji mu je dugovala zajednička pričuva predmetne zgrade tuženika, isti prebije sa društvom S. d.o.o. (kao prodavateljem stana, na ime cijene stana), a iz čega bi dalje slijedilo da je time pristao da u tom trenutku vršenja plaćanja (tužitelja društvu S. d.o.o.) sporno dugovanje prestane u odnosu na tuženika, pa se odnosu na tuženika namirio, jer da se isto potraživanje tim trenutkom prema tuženiku nije namirilo, tužitelj ne bi to potraživanje niti mogao time staviti u prijeboj sa društvom S. d.o.o. (analogno i ovaj sud u odluci poslovnog broja Rev 2735/2017-2 od 21. listopada 2020., u bitno podudarnom sporu).

 

16. Propuštajući uzeti u obzir navedeno, nižestupanjski su sudovi, dakle, zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa, propustili u potpunosti utvrditi činjenično stanje, slijedom čega je, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

17. U ponovljenom će postupku nižestupanjski sud utvrditi je li u iznosu obuhvaćenom u pravnom poslu između tužitelja i trgovačkog društva S. d.o.o., bilo obuhvaćeno i ovopredmetno potraživanje koje je postojalo između tužitelja kao vjerovnika i tuženika kao dužnika, neovisno o činjenici pogrešnog imenovanja osobe dužnika u spornom ugovoru o kompenzaciji, u tom smislu utvrditi pravu volju ugovornih stranaka odnosno sadržaja pravnih relevantnih odnosa i činjenica, te će nastavno tome razmotriti predmet u svjetlu gore izraženog pravnog shvaćanja ovoga suda (čl. 394.a ZPP-a) i donijeti novu, zakonitu odluku.

 

18. Odluka pod toč. II. izreke utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.