- 1 -              Rev 271/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 271/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Z. (OIB: ...), protiv I. tuženika H. o. k. d.d. iz Z. (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik iz Z. i II. tuženika C. o. d.d. iz Z. (OIB: ...), radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-595/2019-2 od 7. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-4945/2012 od 14. prosinca 2018., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4945/2012 od 14. prosinca 2018. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da tuženici solidarno tužitelju plate iznos od 71.110,61 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku H. o. k. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 11.405,50 kn. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika H. o. k. d.d. za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.750,00 kn. Točkom IV. Izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku C. o. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 265,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4945/2012 od 14. prosinca 2018. u točkama I., II. i IV. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika C. o. d.d. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.“

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1938/20 od 25. kolovoza 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:

"Da li je sud ovlašten provoditi dokazni prijedlog medicinskog vještačenja kada je u prethodnom postupku kao upravnom postupku ozljeda priznata kao ozljeda na radu?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate 71.110,61 kn na ime troškova liječenja njegova osiguranika I. N. u svezi ozljede koju je zadobio 7. prosinca 2009. u prometnoj nesreći koju je prouzročio S. K., upravljajući motornim vozilom reg. oznake ..., osiguranim kod tuženika H. o. k. d.d., te M. M., upravljajući motornim vozilom reg. oznake ..., osiguranim kod tuženika C. o. d.d.

 

8. Sporna je u revizijskom stupnju, prema sadržaju revizijskog pitanja tužitelja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja (prometne nezgode) i ozljede njegova osiguranika obzirom da tužitelj smatra da je ozljeda u svezi koje je postavio svoj zahtjev zadobivena u predmetnoj prometnoj nezgodi i ujedno i priznata kao ozljeda na radu „po dijagnozi S 13.4“ te da stoga na tu okolnost (je li prijeporna ozljeda uzrokovana prijepornim štetnim događajem) nije u sudskom postupku niti trebalo provoditi vještačenja. Tužitelj stoga navodi da je dostavio medicinsku dokumentaciju i potvrde zdravstvenih ustanova koje su potpisali liječnici-specijalisti odgovarajućih specijalizacija vezano za ozljedu njegovog osiguranika iz koje jasno proizlazi uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja, ozljeđivanja, liječenja i bolovanja njegovog osiguranika.

 

9. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

 

- da je prvostupanjski sud pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. D. M. utvrdio da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeda osiguranika tužitelja za liječenje kojih tužitelj potražuje naknadu troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja te predmetne prometne nezgode,

 

- da je svoj nalaz vještak utemeljio imajući u vidu brzinu kretanja sanitetskog vozila u kojem se nalazio osiguranik tužitelja i promjene brzine pri sudaru vozila, kao i na činjenici da su kod osiguranika tužitelja prije štetnog događaja bile prisutne opsežne degenerativne promjene vratne kralježnice koje nemaju veze s predmetnim štetnim događajem,

 

- da činjenica je li vještačenje provedeno po vještaku medicine rada ili sudske medicine, kako to tužitelj ukazuje u žalbi, ne utječe na stručnost nalaza i mišljenja dr. D. M. koji je svoj nalaz utemeljio na medicinskoj dokumentaciji osiguranika tužitelja, kao i podacima o dinamici nastanka predmetne prometne nezgode, odnosno promjenama brzine kretanja koje utječu na nastanak ozljede-istegnuća vratne kralježnice, a koje u ovom slučaju nije moglo nastati iz samog štetnog događaja jer je promjena brzine u trenutku sudara bila 1,9 km/h pri kojoj brzini takva ozljeda ne može nastati,

 

- da nisu osnovani tužiteljevi žalbeni navodi da je samim time što se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu, odnosno što je ozljeda osiguranika tužitelja priznata kao ozljeda na radu s dijagnozom S 13.4, riješeno prethodno pitanje ovog spora, odnosno postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne prometne nesreće i ozljede osiguranika tužitelja.

 

10. Drugostupanjski sud je shvaćanja da uz dinamiku i utvrđenu promjenu brzine do najviše 1,9 km/h osiguranik tužitelja nije mogao zadobiti nikakvu ozljedu pa tako ni ozljedu u vidu istegnuća vrata jer je njegovo tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nepodesan za bilo kakvo ozljeđivanje te stoga nalazi da uzrok zdravstvenim tegobama osiguranika tužitelja navedenim u medicinskoj dokumentaciji i zbog kojih su provođeni medicinski postupci treba tražiti izvan štetnog događaja, prije svega u opsežnim degenerativnim promjenama vratne kralježnice čiji je nastanak prethodio događaju i nije s njime u vezi.

 

11. Tužitelj postavlja revizijsko pitanje "Da li je sud ovlašten provoditi dokazni prijedlog medicinskog vještačenja kada je u prethodnom postupku kao upravnom postupku ozljeda priznata kao ozljeda na radu?" te obrazlažući razloge važnosti se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4898/15 od 20. travnja 2017. i Pž-9163/12 od 11. lipnja 2013.

 

12. Iz konkretnog postupka proizlazi da je tužitelj u spis dostavio dopise doktora kod kojih se liječio njegov osiguranik, kao i medicinsku dokumentaciju svog osiguranika, da za osiguranika tužitelja nije proveden upravni postupak u kojem bi se na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije osiguranika tužitelja utvrdilo da je isti upravo u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu koju je liječio a troškove čijeg liječenja tužitelj potražuje u ovom postupku.

 

13. Stoga je pravilno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da dostavom medicinske dokumentacije i potvrda zdravstvenih ustanova koje su potpisali liječnici-specijalisti odgovarajućih specijalizacija vezano za ozljedu osiguranika tužitelja nije bilo moguće utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne prometne nesreće i ozljede osiguranika tužitelja pa je prvostupanjski sud opravdano proveo dokaz medicinskim vještačenjem kako bi se utvrdila uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i troškova liječenja, te naknade plaće za vrijeme bolovanja.

 

14. Iz svega navedenog proizlazi i odgovor na postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena: sud nije ovlašten provoditi dokazni prijedlog medicinskog vještačenja kada je u prethodnom postupku kao upravnom postupku ozljeda priznata kao ozljeda na radu, koje pravno shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio već i u odluci Rev-196/10 od 21. veljače 2012., međutim isto ne dolazi do primjene u konkretnoj pravnoj stvari obzirom da u ovom postupku nije ispunjena osnovna pretpostavka za isto odnosno nije proveden upravni postupak u kojem je tužiteljeva ozljeda priznata kao ozljeda na radu.

 

15. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Katarina Buljan, v. r.