1                 Poslovni broj: Gž-478/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-478/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu Katici Krajnović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A ... H. d.o.o., ..., Z., OIB: ..., kojeg zastupa pun. V. A., odvj. iz Z., protiv tuženika I. K., vl. obrta „L.“, ..., K., OIB: ..., kojeg zastupa pun. L. V., odvj. iz K., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-3106/2015-35 od 29. siječnja 2021., 31. kolovoz 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

              Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda  u Zagrebu, broj Povrv-3106/2015-35 od 29. siječnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              " I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-6156/10 od 20. travnja 2010. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.189,10 kn sa zateznim kamatama obračunatim po stopi određenoj u razdoblju do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. nadalje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

 

- iznos od 22,91 kn od 22. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 941,74 kn od 22. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 849,51 kn od 20. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 755,37 kn od 21. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 493,43 kn od 22. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 126,14 kn od 26. rujna 2009. do isplate, sve u roku 15 dana.

              II. Ukida platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 6.948,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

 

              IV. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.767,00 kn u roku od 15 dana."

 

              2. Ovu presudu u dijelu u kojem se ukida platni nalog (toč. II. izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (toč. II., III. i IV. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (N. N.  broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i platni nalog u cijelosti održi na snazi, ili da se ukine i u pobijanom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              3. Ovu presudu u dijelu kojim se održava djelomično na snazi platni nalog (toč. I. izreke) kao i trošku postupka (toč. IV. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              4. Odgovor na žalbe nisu podneseni.

 

              5. Žalbe nisu osnovane.

 

              6. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud

utvrđuje da ne postoji bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje se ukazuje u žalbama jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a niti postoje druge bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

              7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  jer su u postupku pred prvostupanjskim sudom sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene ocjenom izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a.

 

              8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.137,74 kn na ime neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od ožujka 2009. do listopada 2009. godine (3.189,10 kn), te zahtjev za isplatu troškova opomene (110,00 kn) i naknade za prijevremeni raskid ugovora (6.838,64 kn) sa zateznom kamatom.

 

              9.1. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi da je tuženik s tužiteljem  sklopio Ugovor o Pretplatničkom odnosu potpisivanjem Zahtjeva dana 31. ožujka 2009. godine koji zajedno s Općim uvjetima poslovanja (čl. 5. 1. 2.)  čini predmetni Ugovor, a što je sukladno čl. 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne Novine" br. 73./08., 90./11., 133./12., 80./13., 71./14. i 72./17., dalje ZEK), te da je Ugovor jednostrano raskinut od strane tužitelja 28. listopada 2009. zbog neplaćanja mjesečne naknade od strane tuženika.

 

              9.2. Nadalje, iz utvrđenja suda slijedi da iz priloženih računa izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da tuženik tužitelju duguje po osnovi korištenih usluga i mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa prema cjeniku usluga tužitelja, a temeljem sklopljenog Ugovora do raskida, ukupan iznos od 3.189,10 kn, da tuženik nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu po dospijeću, a niti je osporio primitak navedenih računa niti je dokazao da je iskoristio svoje pravo prigovora na utužene račune (čl. 10. Općih uvjeta).

 

              9.3. Iz priloženih računa tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženiku obračunati i troškovi opomene zbog nepodmirenja dospjelih iznosa prethodnih računa u ukupnom iznosu od 110,00 kn (10 kn za mjesec lipanj 2009., te 25,00 kn za mjesec srpanj-listopad 2009. godine) kao i da se potraživanje tužitelja u iznosu od 6.838,64 kn temelji po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovora prema računu za listopad 2009. godine.

 

              10.1. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da obračunavanje troškova opomene zbog zakašnjenju dužnika u ispunjenju novčane tražbine u unaprijed predviđenim paušalnim iznosima (koji ne ovise o nastupanju stvarne štete zbog zakašnjenja za vjerovnika niti su ograničeni visinom stvarno nastale štete) u suštini predstavljaju ugovornu kaznu, suprotno je odredbi čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05.,  41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), jer je izričito propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, pa je time ništetna odredba čl. 7. toč. 3. 4. Općih uvjeta kojim se predviđa pravo tužitelja na obračun pretplatniku troškove opomene, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

              10.2. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti na ništetnost (čl. 327. st. 1. ZOO-a) utvrđuje da je odredba čl. 7. toč. 3. Općih uvjeta, ništetna (čl. 322. st. 1. ZOO-a) na osnovu  koje se temelji potraživanje tužitelja po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovora (u iznosu od 6.838,64 kn), jer je ista suprotna odredbi čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12) koji se primjenjuje kao lex specialis s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno prigovaralo te se ista smatra nepoštenom jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

              10.3. Obveza u vidu plaćanja mjesečne naknade tuženika tužitelju za pristup komunikacijskom mreži nakon raskida Ugovora do kraja razdoblja na koji je Ugovor sklopljen, a da s druge strane raskidom Ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje suprotna je odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveza na naknadu štete, a tužitelj ne dokazuje da je pretrpio stvarnu štetu kao i njezinu visinu koja bi nastala neispunjenjem predmetne ugovorne obveze od strane tuženika jer mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju je tuženik plaćao za trajanje ugovorne obveze ne može predstavljati štetu tužitelju.

 

              11. Slijedom ovih utvrđenja pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 9. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezuje tuženika na isplatu glavnice s osnova neplaćene mjesečne naknade u ukupnom iznosu od 3.189,10 kn sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate djelomičnim održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika (toč. I. izreke pobijane presude), a u preostalom dijelu ukida platni nalog (toč. II. izreke pobijane presude) i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan koji se odnosi na isplatu iznosa po osnovi troškova opomene i naknade za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 6.948,64 kn sa zateznom kamatom, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

 

              12.1. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju pravilna primjena materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, jer se u žalbi neosnovano osporavaju razlozi prvostupanjskog suda kojim se utvrđuju ništetnim odredbe Općih uvjeta za što je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa da je tuženik načelno mogao biti upoznat sa općim uvjetima poslovanja tužitelja i odredbi o naknadi za prijevremeni raskid ugovora nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude jer se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru i sadržaju odredbe u Općim uvjetima unaprijed pripremljenom od strane tužitelja o kojima se nije pojedinačno pregovaralo su nepoštene, suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, time su ništetne.

 

              12.2. Nadalje, u smislu odredbe čl. 41. st. 4. (5.) ZEK pravo na naknadu za prijevremeni raskid odnosi se na slučaj u kojem pretplatnik svojom voljom raskida pretplatnički odnos, a tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu radi prijevremenog raskida ugovora kao ni visinu štete obzirom da mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju je tuženik plaćao za trajanje ugovorne obveze ne može predstavljati štetu za tužitelja, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud.

 

              13.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojim se osporava ocjena suda o neosnovanosti prigovora zastare utvrđenjem suda da je javni bilježnik donio pobijano rješenje o ovrsi dana 20. travnja 2010. koje je dostavljeno tuženiku 28. siječnja 2014. godine, te da jednogodišnji rok iz čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO-a nije istekao računajući od dospijeća najstarijeg utuženog računa 21. travnja 2009. i podnošenjem prijedloga za ovrhu 20. travnja 2010.,

 

              13.2. Tvrdnju tuženika koje ponavlja u žalbi da sumnja u datum zaprimanja ovršnog prijedloga od strane tužitelja kod javnog bilježnika s danom 20. travnja 2010. obzirom na dostavu rješenja tuženiku nakon 4 godine što bi utjecalo na zastaru potraživanja, prvostupanjski sud je raspravio te utvrdio na temelju provedenog dokaza u spis dostavljenog izvatka iz Elektronskog upisnika za ovrhu iz kojeg je vidljivo da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku upravo dana 20. travnja 2010., stoga s pravom nisu prihvaćeni ostali dokazi predloženi od tuženika (saslušanje svjedoka i dr.), obzirom da u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje u tome koje će od priloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

 

              14. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a te je trošak odmjeren prema uspjehu stranaka u parnici u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te je uspjeh tuženika ocijenjen od 69% u odnosu na tužiteljev uspjeh od 31% te je sud od postupka u kojem je tuženik uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tužitelj uspio u sporu, te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tuženika u parnici od 38% te slijedom navedenog tuženiku valjano priznat i dosuđen trošak parničnog postupka za poduzete radnje  u ukupnom iznosu od 1.767,00 kn u toč. IV. izreke presude, a preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan u toč. III. izreke presude.

 

              15. Zbog izloženog, uz pravilnu primjenu materijalnog prava odlučeno je o tužbenom zahtjevu u pobijanoj presudi.

 

              16. Dakle, kako ne postoje žalbeni razlozi, žalbe su odbijene kao neosnovane i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

 

Osijek, 31. kolovoza 2021.

 

Sudac

Katica Krajnović, v.r.