Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - III Kr 64/2021-5
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. D., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11 ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. srpnja 2020. broj Kzd-157/2016-63 i presuda Županijskog suda u Splitu od 2. veljače 2021. broj Kžzd-109/2020-8, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika M. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku od 15. srpnja 2020. broj Kzd-157/2016-63 osuđenik M. D. proglašen je krivim pod točkom 1. izreke zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11. te pod točkama 2. i 3. izreke zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. Za kazneno djelo iz točke 1. izreke utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine, a za kaznena djela iz točaka 2. i 3. izreke kazna zatvora u trajanju šest mjeseci za svako djelo te je, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, u koju kaznu zatvora mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme od dana uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna 2016. do 22. prosinca 2016.
2. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), osuđeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.400,00 kuna na ime troškova psihijatrijskog vještačenja, u iznosu od 3.360,00 kuna na ime troškova psihologijskog vještačenja te u iznosu od 2.944,00 kuna na ime troškova psihijatrijskog vještačenja, dok je ostalih troškova oslobođen.
3. Presudom Županijskog suda u Splitu od 2. veljače 2021. broj Kžzd-109/2020-8 preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da su prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela za koja je tom presudom osuđenik proglašen krivim te je, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme od dana uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna 2016. do 22. prosinca 2016. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbijena je žalba osuđenika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik po branitelju M. D., odvjetniku u O. zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 1. ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati zahtjev, preinači pravomoćnu prvostupanjsku presudu i osuđenika oslobodi optužbe“.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08. prvostupanjski sud dostavio je primjerak zahtjeva sa spisom Glavnom državnom odvjetniku, a odgovor Glavnog državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i branitelju.
6. Zahtjev nije osnovan.
6.1. Odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08. propisano je da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika i povreda odredaba kaznenog postupka, koje su u tom članku taksativno navedene.
6.2. Osuđenik u zahtjevu navodi da je sud „svoju odluku o postojanju kaznenog djela na strani osuđenika donio na osnovu iskaza ošt. A. K., koji iskaz je diskutabilan jer je isti pun kontradiktornosti“, da se oštećenik znao „služiti lažima“, da je taj iskaz „suprotan brojnim dokazima“, a iz koji dokaza „zasigurno ne proizlazi postojanje kaznenih djela zbog čega je osuđenik proglašen kazneno odgovornim“, na koji način osuđenik zapravo dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na kojemu se temelje prvostupanjska i drugostupanjska presuda, a po kojem osnovu se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.
7. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08.
Damir Kos, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.