- 1 - Revd 3205/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz Z., G. D. 14, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. u Z., protiv tuženice F. a., Z., U. g. V. 70, OIB: … i umješača na strani tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., G.-u. odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž 296/2019-3 od 1. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-183/2017-32 od 30. siječnja 2019., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravno pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja navodi zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a ovaj je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nema utjecaja na odluku u sporu, jer nižestupanjski sudovi svoju odluku nisu utemeljili na problematici koja se potencira tim pitanjem.
5. Nadalje, valja i nadodati da tim pitanjem tužitelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, pa se u okviru nje ne može razmatrati.
6. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Povrh svega obrazloženog, sve i kad bi se predmetno pitanje kvalificiralo kao bitno za odluku u sporu, odluka ovoga, revizijskog suda bi ostala nepromijenjena, jer tužitelj ni na koji način nije dokazao važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu, pri čemu je za naglasiti da u odlukama viših sudova na koje se u tom smislu poziva nije izraženo pravno shvaćanje u pogledu problematike potencirane postavljenim pravnim pitanjem.
8. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 31. kolovoza 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
