1                Poslovni broj: 13 P-78/2021-6

 

 

                

Poslovni broj: 13 P-78/2021-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Z.-T. d.d., V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. iz Z., protiv tuženika T. d.o.o. u stečaju, S., OIB: …, zastupanog po stečajnom upravitelju D. B., a on po punomoćniku N. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2021. uz sudjelovanje punomoćnice tužitelja E. E. H., odvjetnice u Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. iz Z. te zamjenika punomoćnika tuženika F. S., odvjetnika u S., na ročištu za objavu presude 31. kolovoza 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika T. d.o.o. u stečaju sa sjedištem u S., OIB: … od 26. lipnja 2020. godine temeljem Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu od 07. studenog 2019., poslovni broj Povrv-331/18.

 

II. Nalaže se tuženiku T. d.o.o. u stečaju sa sjedištem u S., OIB: …, da tužitelju Z.-T. d.d. sa sjedištem u V., OIB: …, nadoknadi trošak ovog postupka u roku od 8 (osam) dana od dana donošenja presude sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena."

 

II Nalaže se tužitelju Z.-T. d.d. da naknadi tuženiku T. d.o.o. u stečaju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kuna (slovima: šesttisućaosamstosedamdesetpet kuna), u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos od 2.572,00 kune zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 17. kolovoza 2020. Trgovačkom sudu u Dubrovniku podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa. Tužitelj u tužbi navodi kako je Općinski sud u Varaždinu 31. srpnja 2021. donio zaključak pod poslovnim brojem Ovr-265/2020 kojim je uputio ovršenika (ovdje tužitelja) da u roku od 15 dana od dostave predmetnog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe – postupka izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 26. lipnja 2020. na temelju ovršne isprave – presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-331/2018 od 7. studenog 2019. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako tuženik (ranije ovrhovoditelj) nije bio ovlašten u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, odnosno da Financijska agencija nije bila ovlaštena provesti pljenidbu i prijenos novčanih sredstva ovršenika (ovdje tužitelja) na temelju te ovršne isprave. Naime, u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu i provedbe predmetne osnove za plaćanje da je nad tužiteljem bio u tijeku postupak predstečajne nagodbe koji se vodio u skladu s odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Odredbom članka 66. stavak 15. tog Zakona da je propisano kako se u postupku pred sudom na odgovarajući način primjenjuju pravila izvanparničnog postupka u postupku pred trgovačkim sudovima. Stoga, da se ima smatrati kako je predstečajna nagodba sklopljena tek nakon i ukoliko rješenje nadležnog trgovačkog suda kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe postane pravomoćno. Prema tome, kako je u postupku predstečajne nagodbe koji se vodio nad tužiteljem kao dužnikom Trgovački sud u Varaždinu donio rješenje poslovni broj St-149/2018 dana 18. lipnja 2020. kojim odobrava sklapanje predstečajne nagodbe, predmetno rješenje u trenutku kada je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu da nije postalo pravomoćno. Stoga, tužitelj smatra kako nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu i predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su nedopušteni pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika T. d.o.o. u stečaju na temelju presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-331/2018. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu.

 

2. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj  53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

 

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je istaknu prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Dubrovniku s obzirom na to da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak te se isti vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu. Nadalje, tuženik je istaknuo kako je isti postupio u skladu s odredbom članka 70. stavak 10. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te da je sukladno toj odredbi podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu vezano za trenutak donošenja rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe, a ne za trenutak pravomoćnosti tog rješenja. Stoga, tuženik predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

 

4. Trgovački sud u Dubrovniku se rješenjem poslovni broj P-65/2020 od 22. siječnja 2021. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je po pravomoćnosti predmetnog rješenja odlučeno predmet ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka II. izreke).

 

5. U postupku koji je nastavljen pred ovim sudom tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo kako je rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj St-149/2018 od 18. lipnja 2020., kojim je potvrđeno sklapanje predstečajne nagodbe, ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3261/2020 4. rujna 2020. Stoga, tim više da nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu od 26. lipnja 2020.

 

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika T. d.o.o. u stečaju od 26. lipnja 2020. na temelju ovršne isprave – presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-331/2018 od 7. studenog 2019.

 

7. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao dokumentaciju sadržanu u spisu: dopis Financijske agencije tužitelju od 26. lipnja 2020. (list 8 spisa), e-mail korespondenciju (listovi 9 i 10 spisa), Obrazac BON-2 za tužitelja (list 11 spisa), izvod otvorenih stavki (listovi 12 i 13 spisa), žalbe izjavljene protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj St-149/2018-26 od 18. lipnja 2020. (listovi 14-19 spisa), e-mail korespondenciju s prilozima (listovi 20-58 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 26. lipnja 2020. (listovi 59 i 60 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-331/2018-10 od 7. studenog 2019. (listovi 61-79), podnesak ovrhovoditelja od 16. ožujka 2020. (list 83 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj St-149/2018-207 od 18. lipnja 2020. (listovi 85-189 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3261/2020-3 od 4. rujna 2020. (listovi 386-398 spisa), rješenje i zaključak Trgovačkog suda u Varaždinu, broj Ovr-265/2020-4 od 31. srpnja 2020. (listovi 420-434) te dio rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj St-175/2020-261 od 11. ožujka 2021. (listovi 435-440 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

8. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

9. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

 

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11. Među strankama nije bilo sporno da je nad dužnikom Z.-T. d.d. proveden postupak predstečajne nagodbe pred Financijskom agencijom, Regionalni centar Zagreb, Nagodbenim vijećem 02 te da je to vijeće donijelo rješenje Klasa: …, Urbroj: … 22. travnja 2015. kojim je utvrđeno da su za Plan financijskog restrukturiranja dužnika glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina. Među strankama nije bilo sporno ni to da je dužnik 20. kolovoza 2015. Trgovačkom sudu u Varaždinu podnio prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe.

 

12. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je Trgovački sud u Varaždinu donio rješenje poslovni broj St-149/2018-207 od 18. lipnja 2020. kojim je odobrio sklapanje predstečajne nagodbe za dužnika Z.-T. d.d. i vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku predstečajne nagodbe, kao ni to da je predmetno rješenje na mrežnim stranicama Financijske agencije objavljeno 24. lipnja 2020.

 

13. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik (kao ovrhovoditelj) 14. srpnja 2016. javnom bilježniku L. M. iz V. podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja (kao ovršenika) te da je rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovrv-1073/2016 od 19. srpnja 2016. određena predložena ovrha. Kako je ovršenik (ovdje tužitelj) prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred Trgovačkim sudom u Varaždinu kao stvarno i mjesno nadležnim sudom. U tom postupku doneseni su presuda i rješenje poslovni broj Povrv-331/2018-10 od 7. studenog 2019. te su isti postali pravomoćni 23. siječnja 2020., a ovršni 28. veljače 2020.

 

14. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik (kao ovrhovoditelj) Financijskoj agenciji u Varaždinu 26. lipnja 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja (kao ovršenika) na temelju ovršnih isprava – naprijed spomenutih presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-331/2018-10 od 7. studenog 2019.

 

15. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da je protiv rješenja Trgovačkog sud u Varaždinu, poslovni broj St-149/2018-207 od 18. lipnja 2002. izjavljena žalba, kao ni to da je povodom izjavljene žalbe predmetno rješenje ukinuto i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

16. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik kao ovrhovoditelj mogao podnijeti protiv tužitelja kao ovršenika zahtjev za izravnu naplatu prije pravomoćnosti rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

 

17. Odredbom članka 70. stavak 10. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 71/15. i 78/15. – dalje: ZFPPN), a koji je primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe 442. stavak 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15. i 104/17.) propisano je da ako Financijska agencija zaprimi osnovu za plaćanje na teret dužnika nakon objave sklopljene predstečajne nagodbe, a osnova za plaćanje je donesena nakon datuma otvaranja postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija da će osnovu za plaćanje evidentirati u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i izvršavati je.

 

18. Odredbom članka 3. stavak 1. tada važećeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10. i 112/12.) propisano je da je osnova za plaćanje ovršna odluka i nagodba domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze i koje imaju potvrdu ovršnosti, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, zadužnica, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe.

 

19. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je nad dužnikom Z.-T. d.d. (ovdje tužiteljem) proveden postupak predstečajne nagodbe pred Financijskom agencijom, Regionalni centar Zagreb, Nagodbenim vijećem 02 te da je to vijeće donijelo rješenje Klasa: …, Urbroj: … 22. travnja 2015. kojim je utvrđeno da su za Plan financijskog restrukturiranja dužnika glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina,

- da je dužnik Z.-T. d.d. (ovdje tužitelj) 20. kolovoza 2015. Trgovačkom sudu u Varaždinu podnio prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe.

- da je Trgovački sud u Varaždinu donio rješenje poslovni broj St-149/2018-207 od 18. lipnja 2020. kojim je odobrio sklapanje predstečajne nagodbe za dužnika Z.-T. d.d. i vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku predstečajne nagodbe te da je to rješenje objavljeno na mrežnim stranicama Financijske agencije 24. lipnja 2020.,

- da je tuženik (kao ovrhovoditelj) Financijskoj agenciji u Varaždinu 26. lipnja 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja (kao ovršenika) na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-331/2018-10 od 7. studenog 2019.,

- da je zaključkom Trgovačkog sud u Varaždinu, poslovni broj Ovr-265/2020-4 ovdje tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovdje tuženika koji je podnesen Financijskoj agenciji u Varaždinu 26. lipnja 2020.

 

20. Prema tome, ocjenom svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj na temelju osnove za plaćanje – pravomoćnih i ovršnih presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-331/2018 od 7. studenog 2019., nakon što je objavljena predstečajna nagodba (24. lipnja 2020.), Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu (26. lipnja 2020.) protiv tužitelja kao ovršenika, pa je po ocjeni ovog suda, pravilno postupila Financijska agencija kada je predmetnu osnovu za plaćanje evidentirala u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i izvršavala je (članak 70. stavak 10. ZFPPN). Naime, suprotno shvaćanju tužitelja, da je intencija zakonodavca bila ta da se za osnove za plaćanje koje su nastale nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe čeka pravomoćnost rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe, zakonodavac bi to i propisao u zakonu, a ne bi propisao da je Financijska agencija dužna osnove za plaćanje koje su nastale nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a podnesene su Financijskoj agenciji nakon objave sklopljene predstečajne nagodbe, evidentirati i izvršavati.

 

21. Naime, kako je odredbom članka 66. stavak 12. ZFPPN-a propisano da će sud primjerak sklopljene i potpisane predstečajne nagodbe dostaviti Financijskoj agenciji koja će isto po primitku bez odgode objaviti na svojim web-stranicama, a člankom 70. stavak 10. ZFPPN-a je propisan način postupanja Financijske agencije sa osnovama za plaćanje koje ista zaprimi nakon objave predstečajne nagodbe, suprotno shvaćanju tužitelja, za provedbu osnova za plaćanje koje su zaprimljene nakon objave sklopljene predstečajne nagodbe nije nužno čekati pravomoćnost tog rješenja.

 

22. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, nisu ostvarene pretpostavke za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 26. lipnja 2020. pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude, pod točkom I.

 

23. Kako je tuženik u cijelosti uspio u postupku, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

 

24. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

 

25. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

26. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 222.149,38 kuna, tuženiku je valjalo priznati 250 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015. – dalje: Tarife)), 250 bodova za zastupanje na ročištu održanom 15. srpnja 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) te 50 bodova za pristup na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife), odnosno ukupno 550 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 5.500,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (1.375,00 kuna), odnosno sveukupno 6.875,00 kuna.

 

27. Zahtjev tuženika valjalo je odbiti za više zatraženi iznos od 2.572,00 kune na ime troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

 

28. Naime, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) propisano je da se za odgovor na tužbu sudska pristojba plaća po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Prema tome, kako taj trošak tuženiku još nije nastao, tuženiku niti ne pripada pravo na naknadu tog troška.

 

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu 31. kolovoza 2021.

 

Sutkinja

Rajana Buljan

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.