Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž-1011/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to
Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te
Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljica: 1. mldb.
K. D. J. OIB: …, 2. mldb. V. D. J. OIB:
…, obje zastupane po majci i zakonskoj zastupateljici M. J. i 3.
M. J. OIB: …, sve iz K., … i zastupane po
punomoćnici D. D. L., odvjetnici u K., …, protiv
tuženika J. D. OIB: … iz V., …, zastupana
po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z. o. u. J. J.,
M. B., D. B. i T. H. iz K., … , radi
predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u
Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 11. lipnja 2021. poslovni broj P-769/2019, u
sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika J. D. kao neosnovana te se potvrđuje
presuda Općinskog suda u Karlovcu od 11. lipnja 2021. poslovni broj P-769/2019, s
time da se odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku J. D. iz V., …, OIB
… da tužiteljicama i to I. tužiteljici mldb. K. D. iz
K., … (ranije iz V., …), OIB …, II.
tužiteljici mldb. V. D. iz K., … (ranije iz V.,
…), OIB … i III. tužiteljici M. J. iz K., …
… (ranije iz V., …), OIB … preda u suposjed
nekretninu upisanu u zk.ul. … k.o. K., kč.br. …, kuću i neplodno, ukupne
površine 800 čhv, a na kojoj nekretnini su stranke suvlasnici svaki u ¼ dijela.

II. Nalaže se tuženiku J. D. iz V., …, OIB
… naknaditi I. tužiteljici mldb. K. D. iz K., …
…, OIB …, II. tužiteljici mldb. V. D. iz K.,
…, OIB … i III. tužiteljici M. J. iz K.,
… trošak parničnog postupka u iznosu 10.080,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 11. lipnja

2 Poslovni broj: 5 Gž-1011/2021-2

2021. po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po
stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna
poena, u roku 15 dana."

2. Protiv gornje presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog
prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Svoju odluku o meritumu stvari sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da je predmet spora zahtjev tužiteljica za predajom u suposjed nekretnine
upisane u zk.ul. … k.o. K., …, kuća i neplodno, ukupne površine
800 čhv, a na kojoj nekretnini su stranke suvlasnici svaki u ¼ dijela jer nije sporno da
su stranke upisani zk. suvlasnici na predmetnoj nekretnini svaki za ¼ dijela, da su
tuženik i njegova sadašnja supruga N. D. u isključivom posjedu predmetne
nekretnine, da je tuženik trećetužiteljici M. J. tijekom postupka predao ključ
od kuće i ključ od velikih dvorišnih vrata (2 ključa), a sporno je da li tužiteljice imaju
pravni interes za podnošenje ove tužbe budući im tuženik osporava pravni interes, je
li trećetužiteljica M. J. imala ključ od kuće, spriječava li tuženik tužiteljice u
suposjedu predmetne nekretnine te slijedom toga osnovanost zahtjeva za predaju
suposjeda predmetne nekretnine tužiteljicama,

- da temeljem rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka ocjenjujući
svaki dokaz zasebno i u ukupnosti sud utvrđuje da su trećetužiteljica M. J. i
tuženik J. D. bili u braku od 2004. do 16. studenog 2016., da je tuženik
sredinom studenog 2014. nakon svađe s trećetužiteljicom M. J. istjerao
tužiteljice iz kuće, da je otac trećetužiteljice J. J. došao po tužiteljice, svoju
kćer i unuke, usred noći na cesti i odvezao ih k svojoj kući, da su tužiteljice tamo
ostale živjeti oko tri godine, a nakon toga da su živjele u unajmljenom stanu u
Karlovcu, da je trećetužiteljica u više navrata tražila od tuženika da se ona i djeca
vrate živjeti u kuću, da je tuženik to odbijao navodeći da on u kući živi sa svojom
drugom suprugom, da tuženik nije ni otvorio vrata već je tek nakon nagovaranja kroz
prozor potpisao suglasnost da kćerka može ići na izlet, da je tuženik na dvorišna
vrata stavio lanac s lokotom od kojeg III. tužiteljica nema ključ, da je tuženik nabavio
velikog psa, njemačkog ovčara, te i upozorio tužiteljice da je pas opasan, a pas se
slobodno kreće cijelim dvorištem, da je tuženik rekao da se moraju najaviti da on
sveže psa i da im da ključ, da iako je tuženik na ročištu dao ključ od kuće i ključ od
lokota velikih dvorišnih vrata III. tužiteljici M. J. da do zaključenja glavne
rasprave tužiteljice nisu ušle u posjed, da je tuženik rekao trećetužiteljici da može
doći samo s policijom, da on nema gdje živjeti, da je njegova supruga bolesna i da je
podnijela zahtjev za dodjelu stana od grada K. te se nalazi 30. na listi, da su
tužiteljice u unajmljenom stanu i nemaju drugih nekretnina,

3 Poslovni broj: 5 Gž-1011/2021-2

- da iako tuženik tijekom postupka navodi da ne priječi tužiteljicama suposjed
nekretnine, sud smatra da iz dokaznog postupka proizlazi drukčije činjenično stanje,
naime, pored činjenice da je tuženik usred noći istjerao tužiteljice iz kuće i da su
tužiteljice našavši se usred noći na cesti tu noć otišle kod roditelja trećetužiteljice,
odnosno bake i djeda ostalih tužiteljica, i da su tamo živjele oko tri godine, sud
prihvaća navode trećetužiteljice da nije mogla ući u posjed jer je tuženik na njene
upite i traženja kada može doći po ključeve i ući u kuću odgovarao da ne može dobiti
ključeve i da ne može živjeti u kući jer on u kući živi sa svojom sadašnjom suprugom,
pa sud smatra da su prethodno navedenim utvrđenjima i radnjama tužiteljice
pokušavale i tražile da im tuženik dopusti suposjed i budući isto nisu realizirale
podnijele su tužbu, za podnošenje koje sud cijeni da su imale pravni interes,

- da prema odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(«Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) kada
više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada računski
određen dio toga prava vlasništva u razmjernom dijelu prema cijelom pravu
vlasništva te stvari i prema odredbi čl. 37. st. 4. ZVDSP-a, svaki suvlasnik je vlasnik
onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu pa u pogledu
toga suvlasničkog dijela ima sve ovlasti vlasnika. Vlasništvo uključuje pravo
posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari i te ovlasti na nekretnini
prema odredbi čl. 30. ZVDSP-a imaju stranke u postupku razmjerno svojim
suvlasničkim dijelovima. Prema čl. 46 ZVDSP-a: (1) Svaki suvlasnik ima pravo glede
cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova
suvlasništva., (2) Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv
svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u
posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o
nedjeljivim obvezama. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljica za predajom u
suposjed nekretnine kao suvlasnika. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP-a vlasnik
ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevati da mu preda svoj posjed
te stvari, a to pravo ne zastarijeva. Da bi tužitelj uspio u takvom postupku, prema
odredbi čl. 162. ZVDSP-a treba dokazati da je vlasnik stvari i da se stvar nalazi u
posjedu i faktičnoj vlasti tuženika, dok posjednik prema odredbi čl. 163. ZVDSP-a
može odbiti predaju stvari vlasniku ukoliko dokaže svoje pravo na posjed, kao i u
slučaju da svoje pravo na posjed izvodi od posrednog posjednika koji ima pravo na
posjed stvari osim ako je posjed dobio od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten
predati mu ga. Ako posjednik stvari koja je bila otuđena ustupom zahtjeva da je
posjednik preda njezinom vlasniku može novom vlasniku suprotstaviti i prigovore
svoga prava na suposjed kojeg je imao prema ustupitelju. U slučaju da je tuženi
nesamostalni posjednik, od zahtjeva za predaju posjeda može se braniti
imenovanjem posrednog samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijeg
posjeda izvodi svoj posjed. Tužiteljice imaju pravo tražiti predaju u suposjed
predmetne nekretnine čak i da su svojom voljom napustile istu, a s obzirom da im
suposjed pripada po samom zakonu. Tužiteljice kao nesporni suvlasnici (upisane u
zemčjišno knjizi, a i tuženik pravo suvlasništva ničime nije osporio), prema čl. 46. st.
1 ZVDSP-a imaju pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one
zahtjeve koji proizlaze iz njihovog suvlasništva pa tako i temeljem čl. 161. i 162.
ZVDSP-a tražiti od tuženika kao nedvojbenog posjednika predmetne nekretnine da
im preda u suposjed predmetnu nekretninu s obzirom na nepobitno utvrđenu
činjenicu njihovog suvlasništva od ¾ dijela tj. svake tužiteljice od ¼ dijela. Prema

4 Poslovni broj: 5 Gž-1011/2021-2

odredbi čl. 37. st. 6 ZVDSP-a svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela
stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova
prava vlasništva, a sukladno čl. 42. st. 1. ZVDSP-a svim suvlasnicima pripada pravo
na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili
izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Budući je nesporno da tuženik
drži isključivi posjed cijele nekretnine, tužiteljice su aktivno legitimirane, a tuženik je
pasivno legitimiran u ovom postupku. Obzirom da tuženik drži cijelu nekretninu u
isključivom posjedu, a nema pravni osnov za više od 1/4 dijela nekretnine te da
onemogućuje tužiteljicma vršenje suposjeda, uporabu i korištenje stvari u
odgovarajućem suvlasničkom opsegu prava vlasništva tužbeni zahtjev tužiteljica za
predaju u suposjed 3/4 dijela nekretnine je osnovan.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu
apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o
parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po
službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onu iz točke 11. na koju se
upire u žalbi tuženika jer presuda nema takvih proturječnosti ili pak nedostataka zbog
kojih se ne bi mogla ispitati u pogledu ocjene dokazne građe koju je sud dao na
temelju svojih pridržanih procesnih ovlasti iz čl. 8. ZPP-a.

7. Naime, u pogledu ocjene iskaza stranaka sud prvog stupnja vjeruje trećetužiteljici
kao stranci da ih je tuženik istjerao iz kuće koncem 2014. i da stvarno ne dozvoljava
suposjed iako je tijekom parnice predao kjučeve ulaznih vrata što je bila tek
nedovoljna simbolička predaja suposjeda (v. odluku Ustavnog suda R.
H. broj U-III-674/1994), jer njezin iskaz podupiru svjedoci B. i J. J.
koji su doduše njezini roditelji, ali za razliku od drugih, imaju neposredna saznanja o
odlučnim činjenicama da je tuženik istjerao tužiteljice iz predmetne kuće sredinom
studenog 2014. godine oko 01,30 sati ujutro kada se trećetužiteljica M. J.
našla usred noći na cesti s djecom i zvala svoje roditelje i da je otac došao do
predmetne kuće po njih svojim vozilom i odvezao ih k svojoj kući, da je trećetužiteljica
M. J. tražila tuženika da joj da isprave te odjeću za djecu i sebe, ali joj
tuženik to nije htio dati, da nije imala ključ od kuće i da je ključ tražila tuženika, ali joj
nije dao, da je pitala da bi se ona i djeca vratili u kuću živjeti, ali joj tuženik nije dao
ključ i rekao je da ne mogu jer on u kući živi sa sadašnjom suprugom, da je tuženik
stavio lokot na velika dvorišna vrata koji je zaključan i da je nabavio velikog psa, da je
tuženik rekao da je promijenio sve brave, a da ključeve ima samo on i da
trećetužiteljica može doći samo s policijom, što podupiru i materijalni dokazi
(P. nalaz i mišljenje zavod K. županije za
drugotužiteljicu V. D. J., sms poruke i fotografije s lokotom) pa
otpada žalbeni prigovor da su ti svjedoci pristrani, dok iskazi svjedoka P.
M. i N. E., na koje ukazuje žalitelj, nemaju takve dokazne
vrijednosti govoreći, u bitnom, kako sami kažu, po čuvenju o onome što im je rekao
tuženik da ne bi istjerao tužiteljice i da im ne brani povratak u kuću.

8. S obzirom na tako utvrdjeno činjenično stanje stvari, koje tuženik u žalbi navodima
ne dovodi u sumnju, po nalaženju ovoga suda pravilnom je primjenom materijalnog
prava sud prvog stupnja, suprotno žalbi tuženika, utvrdio aktivnu legitimaciju
tužiteljica i obvezao tuženog da preda spornu nekreninu u suposjed tužiteljicama, u

5 Poslovni broj: 5 Gž-1011/2021-2

smislu citiranih odredbi ZVDSP-a, s time da se ovdje radi o kondemnatornoj tužbi za koju se pretpostavlja da tužitelj ima pravni interes za njezino podnošenje.

9. Kraj navedenog stanja stvari valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu
tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, zajedno s odlukom o
trošku koja se ničim određenim ne dovodi u pitanje žalbenim navodima, dok je odluka
o trošku žalbenog postupka donesena temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 31. kolovoza 2021.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Katija Hrabrov, v.r.