Poslovni broj 33 Gž-2452/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

       Poslovni broj 33 Gž-2452/2021-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., iz Z., OIB…, kojeg zastupa punomoćnica S. F. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB…, Z., zastupane po punomoćniku H. Lj., odvjetniku iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5410/19-25 od 30. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 30. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5410/19-25 od 30. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke IV (pogrešno III) navedene presude u dijelu u kojem tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi u iznosu od 1.619,00 kn, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 1.619,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 30. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i troškove žalbe u iznosu od 390,62 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

I. Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode pravne učinke ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj ugovora 9012335338 sklopljenog dana 13. ožujka 2007.g. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog od strane javnog bilježnika I. V. iz S., pod brojem Ov-5623/07 od 19. ožujka 2007.g. u čl. 4. u dijelu u kojem se navodi:

"je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog Ugovora",

Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivno proporcionalnom metodom) i sadržana je u anuitetima, a i dospijeva na naplatu zajedno s njima",

te u čl. 6.2. u dijelu koji glasi:

"…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…

U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te sa danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uplatila korisnika kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora."

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 3.676,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i to kako slijedi:

- 48,81 kn počam od 31.08.2007.g.,

- 47,43 kn počam od 30.09.2007.g.,

- 46,89 kn počam od 31.10.2007.g.,

- 47,05 kn počam od 30.11.2007.g.,

- 46,14 kn počam od 31.12.2007.g.,

- 46,4 kn počam od 31.01.2008.g.,

- 108,57 kn počam od 29.02.2008.g.,

- 109,15 kn počam od 31.03.2008.g.,

- 104,88 kn počam od 30.04.2008.g.,

- 102,96 kn počam od 31.05.2008.g.,

- 102,67 kn počam od 30.06.2008.g.,

- 99,52 kn počam od 31.07.2008.g.,

- 98,34 kn počam od 31.08.2008.g.,

- 98,14 kn počam od 30.09.2008.g.,

- 105,75 kn počam od 31.10.2008.g.,

- 98,33 kn počam od 30.11.2008.g.,

- 103,21 kn počam od 31.12.2008.g.,

- 102,68 kn počam od 31.01.2009.g.,

- 101,55 kn počam od 28.02.2009.g.,

- 98,74 kn počam od 31.03.2009.g.,

- 97,36 kn počam od 30.04.2009.g.,

- 94,19 kn počam od 31.05.2009.g.,

- 91,3 kn počam od 30.06.2009.g.,

- 90,07 kn počam od 31.07.2009.g.,

- 89,23 kn počam od 31.08.2009.g.,

- 87,55 kn počam od 30.09.2009.g.,

- 85,22 kn počam od 31.10.2009.g.,

- 84,85 kn počam od 30.11.2009.g.,

- 84,09 kn počam od 31.12.2009.g.,

- 83,79 kn počam od 31.01.2010.g.,

- 81,68 kn počam od 28.02.2010.g.,

- 81,63 kn počam od 31.03.2010.g.,

- 88,71 kn počam od 30.04.2010.g.,

- 78,36 kn počam od 31.05.2010.g.,

- 81,41 kn počam od 30.06.2010.g.,

- 78,42 kn počam od 31.07.2010.g.,

- 79,08 kn počam od 31.08.2010.g.,

- 76,18 kn počam od 30.09.2010.g.,

- 72,29 kn počam od 31.10.2010.g.,

- 73,52 kn počam od 30.11.2010.g.,

- 75,28 kn počam od 31.12.2010.g.,

- 70,27 kn počam od 31.01.2011.g.,

- 68,91 kn počam od 28.02.2011.g.,

- 65,44 kn počam od 31.03.2011.g.,

po stopi zakonske zatezne kamate do 31.12.2007.g. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. po stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015 g., a od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u iznosu od 13.586,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 63,65 kn počam od 29.02.2008.g.,

- 82,21 kn počam od 31.03.2008.g.,

- 145,88 kn počam od 31.10.2008.g.,

- 79,77 kn počam od 30.11.2008.g.,

- 150,32 kn počam od 31.12.2008.g.,

- 161,11 kn počam od 31.01.2009.g.,

- 165,84 kn počam od 28.02.2009.g.,

- 150,98 kn počam od 31.03.2009.g.,

- 153,35 kn počam od 30.04.2009.g.,

- 133,98 kn počam od 31.05.2009.g.,

- 117,46 kn počam od 30.06.2009.g.,

- 121,14 kn počam od 31.07.2009.g.,

- 130,68 kn počam od 31.08.2009.g.,

- 129,62 kn počam od 30.09.2009.g.,

- 120,53 kn počam od 31.10.2009.g.,

- 137,53 kn počam od 30.11.2009.g.,

- 149,92 kn počam od 31.12.2009.g.,

- 169,87 kn počam od 31.01.2010.g.,

- 164,68 kn počam od 28.02.2010.g.,

- 190,44 kn počam od 31.03.2010.g.,

- 323,77 kn počam od 30.04.2010.g.,

- 196,55 kn počam od 31.05.2010.g.,

- 274,52 kn počam od 30.06.2010.g.,

- 257,87 kn počam od 31.07.2010.g.,

- 302,8 kn počam od 31.08.2010.g.,

- 288,35 kn počam od 30.09.2010.g.,

- 257,75 kn počam od 31.10.2010.g.,

- 316,92 kn počam od 30.11.2010.g.,

- 390,61 kn počam od 31.12.2010.g.,

- 339,83 kn počam od 31.01.2011.g.,

- 358,27 kn počam od 28.02.2011.g.,

- 333,5 kn počam od 31.03.2011.g.,

- 6.927,2 kn počam od 30.04.2011.g.,

po stopi zakonske zatezne kamate do 31.12.2007.g. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. po stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015 g., a od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u visini od 9.456,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2020.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda  preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosude troškovi žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. (pravilno: IV.)  presude, u dijelu u kojem mu nije dosuđen daljnji trošak postupka, a koja se odluka na temelju čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se odluka o trošku iz točke III izreke presude preinači i tužitelju dosudi parnični trošak u skladu s troškovnikom, uvećan za trošak žalbe.

 

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se tuženik poziva u žalbi. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako će naknadno biti obrazloženo.

 

7. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati te  valutnoj klauzuli u CHF.

 

8. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 13. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012335338, na iznos od 13.762,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 72 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan isplate, uz početnu kamatnu stopu od 5,10% godišnje, s time da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivno proporcionalnom metodom te  da je kredit u cijelosti otplaćen.

 

9. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv ovdje tuženika kao 2/tuženika, a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

 

10. Istom je presudom utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

 

11. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i Privredne banke d.d., kao neosnovane, te presude istog suda posl. br. Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. zauzeto je stajalište o ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u slučajevima kao što je konkretni. Iz citirane odluke Vrhovnog suda nadalje proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapani u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

 

12. Radi toga je pravilan zaključak, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništave u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

 

13. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju, budući da je ovdje tuženica u tom predmetu jedan od tuženika te je istim presudama, i u odnosu na ovdje tuženika, utvrđeno da su, da je upravo ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03, dalje: ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama ZOO u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. te da je u razdoblju od 10.9.2003. do 301.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama strana,a  sve na štetu potrošača čime je postupio suprotno zakonskim odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 a od 7.8.2007. pa nadalje suprotno čl. 96. i 97. ZZP/07.

 

14. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, prvostupanjski sud je imao na umu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz te odredbe, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502 C ZPP, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U istoj je odredbi propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., u kojoj navodi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači nije nužno provoditi poseban dokazni postupak jer bi to bilo, s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, neekonomično i previše tegobno za potrošača, te suprotno odredbama ZPP i ZZP.

 

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke sud je utvrdio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenog zbog tečajne razlike ukupno 13.586,91 kn, a na ime razlike više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope 3.676,04 kn, sve sa kamatama od dospijeća pojedinih, preplaćenih iznosa do isplate.

 

16. Nije odlučan prigovor tuženika o tome, da je valutna klauzula dopuštena, te je radi istoga on tu klauzulu smio primijeniti prilikom sklapanja ugovora, koji je tužitelj svojim potpisom prihvatio. Prvostupanjskom presudom sud nije proglasio ništetnom valutnu klauzulu kao takvu, nego postupanje tuženika prilikom sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Pri tom je, kako je već navedeno, odredbom čl. 502 C ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a to je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u  pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

 

17. Razlog ništavosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Neosnovano se pri tom u žalbi prigovara, da bi sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana iz Ugovora o kreditu na način da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništavu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samo zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama.

 

18. Pobijanom presudom sud je primijenio jasnu odredbu čl. 324. ZOO prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost  ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

 

19. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

 

20. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Pri tom se ništetnost odredbe o kamatnoj stopi, koja predstavlja cijenu kredita, ne može smatrati zabranom manjeg značaja. Osim toga postavljen je i kondemnatorni zahtjev za isplatu, a ništetnost nastupa po samom zakonu. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

 

21. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja (a ne od dana utvrđenja ništetnost, kako prigovara u žalbi).

 

22. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

 

23. Osnovano tužitelj prigovara odluci o troškovima postupka, koje je sud doista dosudio na temelju troškovnika tuženika, a ne tužitelja kojem se trošak dosuđuje. Radi toga tužitelju pripada, na temelju Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) naknada sa sastav tužbe koja je zatražena u iznosu od 500,00 kn, sastava četiri podneska (30.9.2020., 11.2.2020., 16.6.2020. i 1.9.2020.) po 1.000,00 kn, te pristupa ročištima od 2.3.2020., 8.7.2020. i 7.10.2020. po 1.000,00 kn. Na navedeni trošak zastupanja od 7.500,00 kn tužitelju pripada PDV od 25%, odnosno 1.875,00 kn, radi čega ukupni trošak zastupanje iznosi 9.375,00 kn. Tužitelju pripada i trošak predujma za financijsko vještačenje od 1.500,00 kn, te pristojbe na presudu od 200,00 kn (pristojba na tužbu nije plaćena prema stanju spisa), radi čega ukupni trošak tužitelja iznosi 11.075,00 kn.

 

24. Radi navedenoga je tužitelju, pored dosuđenih 9.456,00 kn, trebalo dosuditi daljnje troškove u iznosu od 1.619,00 kn.

 

25. Tužitelju pripada trošak sastava žalbe, na temelju Tbr. 10/1 u vezi Tbr. 7/1 OT, prema v.p.s. za žalbu od 2.500,00 kn, u iznosu od 312,50 kn, te PDV od 25% odnosno ukupno 390,62 kn, dok pristojba na žalbu nije plaćena (niti je tužitelj pozvan na platež).

 

26. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 3.  ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 30. kolovoza 2021.

                                                                                                            

        Predsjednik vijeća:

                                                                                                          Milena Frankić, v.r.