1                   Poslovni broj: 13 P-516/2020-12

 

 

       

  Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

  Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-516/2020-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., B., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u B., protiv tuženika A. J. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I. & p. j.t.d. iz S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2021. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnice tužitelja M. O., odvjetnika u S.i zamjenice punomoćnika tuženika A. J., odvjetnice u Odvjetničkom društvu I. & p. j.t.d. iz S., na ročištu za objavu presude 30. kolovoza 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Nalaže se tuženiku A. J. da isplati tužitelju P. d.o.o. iznos od 126.007,51 kunu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

              - na iznos od 53.372,61 kuna od 16. siječnja 2009.

              - na iznos od 72.634,90 kuna od 22. siječnja 2009.

 

pa do isplate, po stopi od 17% godišnje koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011, od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2014. po stopi od 15% godišnje, od 1. srpnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za sedam (7) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za pet (5) postotnih poena, sve sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.695,06 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. ožujka 2009. pa do isplate, po stopi od 17% godišnje za razdoblje od 17. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011., a od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2014. po stopi od 15% godišnje, a od 1. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za sedam (7) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za pet (5) postotnih poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za tijek kamata od 15. siječnja 2009. do 16. siječnja 2009. na iznos od 53.372,61 kunu i tijek kamata od 21. siječnja 2009. do 22. siječnja 2009. na iznos glavnice od 72.634,90 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

              II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od  35.772,50 kuna (slovima: tridesetpettisućasedamstosedamdesetdvije kune i pedeset lipa), u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos od 5.918,75 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 27. prosinca 2012. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika A.J., radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi kako su tužitelj i trgovačko društvo P. d.o.o. u prosincu 2008. sklopili ugovor o kupoprodaji automobilskih guma te da je na temelju tog ugovora tužitelj trgovačkom društvu P. d.o.o. prodao automobilske gume koje se trgovačko društvo P. d.o.o., čiji je jedini član uprave i jedini osnivač bio tuženik, obvezalo tužitelju platiti kupoprodajnu cijenu u iznos od 126.007,51 kuna u siječnju 2009., sukladno ispostavljenim računima. Nadalje, tužitelj u tužbi ističe kako je tuženik prilikom preuzimanja robe tužitelju izdao vlastoručno potpisanu i ovjerenu bianco zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna. Kako tuženik nije platio tužitelju preuzetu robu, tužitelj je aktivirao tu zadužnicu i pokrenuo ovršni postupak protiv trgovačkog društva P. d.o.o., međutim, nije uspio naplatiti svoje potraživanje jer je na dan 17. prosinca 2008. trgovačko društvo P. d.o.o. imalo nepodmirene osnove za plaćanje u iznosu od 711.418,60 kuna. Stoga, tužitelj je protiv tuženika i trgovačkog društva P. d.o.o. pokrenuo kazneni postupak, protiv tuženika radi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, a protiv pravne osobe P. d.o.o. radi kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Nadalje, tužitelj u tužbi ističe kako nije uspio namiriti svoje potraživanje od trgovačkog društva P. d.o.o., pa da sukladno odredbi članka 252. Zakona o trgovačkim društvima, u svezi s odredbom članka 450. ZTD-a podnosi tužbu protiv tuženika kao jedinog člana uprave društva P. d.o.o. i jedinog osnivača, radi naknade štete.

 

2. Podneskom od 23. veljače 2016. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev.

 

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio navodima iz tužbe te je naveo kako tuženik nije u nikakvom poslovnom odnosu s tužiteljem pa da mu nije niti dužan platiti utuženi iznos. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor litispendencije s obzirom da je tužitelju u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem K-388/2009 dosuđen imovinskopravni zahtjev u odnosu na trgovačko društvo P. d.o.o.

 

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-1944/2021-32 od 6. studenog 2019. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku A. J. da tužitelju P. d.o.o. da isplatiti iznos od 126.007,51 kuna, zajedno sa zakonskim zateznima kamatama koje teku na taj iznos na način kako je to pobliže navedeno u izreci te presude, kao i da mu plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.695,06 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Kako je tuženik protiv te presude izjavio žalbu, predmetna presuda je povodom izjavljene žalbe tuženika rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7443/2019-2 od 31. kolovoza 2020. ukinuta i predmet je vraćen ovom sudu na ponovo suđenje.

 

5. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu te je naveo kako je tuženik kao jedini osnivač i vlasnik trgovačkog društva P. d.o.o. grubo povrijedio odredbu članka 10. Zakona o trgovačkim društvima jer da je kao član trgovačkog društva koristio društvo da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen. Naime, tuženik da je upravljao imovinom društva kao da je njegova vlastita imovina, da je koristio društvo da bi oštetio vjerovnike te da je u svoju korist umanjio imovinu društva iako je znao ili morao znati da društvo neće moći podmiriti svoje obveze pa da je tako za vrijeme blokade žiro-računa društva P. d.o.o. obavljao plaćanja putem kompenzacija i cesija i to samo prema nekim dobavljačima. Na taj način da je tuženik pogodovao da neki vjerovnici uspiju naplatiti svoje potraživanje prije drugih, bez obzira na rokove dospijeća ili starost pojedinih dugova. Nadalje, tužitelj je istaknuo kako je tijekom 2008. i 2009. društvo P. d.o.o., odnosno tuženik kao njegov jedini član i zakonski zastupnik, podizao gotovinu u ukupnom iznosu od 224.476,45 kuna, a podignuti novac da je zadržavao u blagajni društva, navodno za potrebe obavljanja djelatnosti, dok iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koje je provedeno za potrebe kaznenog postupka koji se vodio pod brojem K-388/2009 pred Općinskim sudom u Bjelovaru da proizlazi kako je na djelatnost društva potrošeno samo 63.583,36 kuna, dok je preostali iznos potrošen na privatne potrebe tuženika. Stoga, tužitelj smatra kako iz navedenog jasno proizlazi kako je tuženik takvim ponašanjem grubo povrijedio odredbe članka 10. stavak 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev. Tužitelj je predložio da sud na temelju stanja u spisu donese odluku o tužbenom zahtjevu.

 

6. Tuženik je u ponovljenom postupku ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu, kao i u svim navodima koji su izneseni tijekom ranijeg postupka te je naveo kako tuženik nije poduzeo nikakve radnje na štetu imovine društva P. d.o.o., a niti je njegova zloupotreba dužnosti člana uprave bila usmjerena na činjenje štete društvu P. d.o.o. Nadalje, tuženik ističe kako je sud trebao utvrditi uzročnu vezu između bilo koje radnje tuženika koja je počinjena na štetu društva P. d.o.o., a koja je dovela do nemogućnosti naplate tužiteljeve tražbine. Stoga, kako ne postoji uzročna veza između štetne radnje i eventualne štete, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu u ukupnom iznosu od 131.702,57 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika kao člana uprave i osnivača društva P. d.o.o., s obzirom da svoju tražbinu ne može namiriti od tog društva.

 

8. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao račun broj 3420/2008 od 17. prosinca 2008. (list 4 spisa), otpremnicu broj 3420 od 17. prosinca 2008. (list spisa 5), račun broj 3454/2008 od 22. prosinca 2008. (list spisa 6), otpremnicu broj 3454 od 22. prosinca 2008. (list 7 spisa), prijedlog za ovrhu od 17. ožujka 2009. podnesen protiv trgovačkog društva P. d.o.o. (listovi 8-10 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz B. broj Ovrv-106/09-2 od 17. ožujka 2009. (list spisa 10), potvrdu o redoslijedu osnova za plaćanje od 17. prosinca 2008. (list spisa 12), dopise upućene odvjetnici V. V.od strane H. A.-A.-B. d.d. i Ministarstva (listovi 13-16 spisa), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-388/2009 od 24. listopada 2012. (listovi 17-21 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka J. B. (listovi 22 i 23 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kž-177/2014 od 11. prosinca 2014. (listovi 62-64 spisa), oglas o otvaranju stečajnog postupka nad trgovačkim društvom P. d.o.o. (list 24 spisa), podatke o trgovačkom društvu P. d.o.o. (listovi 25 i 26 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka A. B. (listovi 76-88 spisa), uplatnicu (list 101 spisa), izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-388/2009 te je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja R. R. i tuženika A. J.

 

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

10. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj i trgovačko društvo P. d.o.o. u prosincu 2008. sklopili ugovor o kupoprodaji kojim se tužitelj obvezao trgovačkom društvu P. d.o.o. predati u vlasništvo automobilske gume, a trgovačko društvo P. d.o.o. se obvezalo platiti tužitelju kupoprodajnu cijenu. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj trgovačkom društvu P. d.o.o. dio guma isporučio 17. prosinca 2008. i za te gume ispostavio račun u iznosu od 53.372,61 kune, s danom dospijeća 15. siječnja 2009., kao ni to da su preostale gume isporučene 21. prosinca 2008., te da je trgovačkom društvu P. d.o.o. za te gume ispostavljen račun u iznosu od 72.634,90 kuna, s danom dospijeća 21. siječnja 2009. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik bio jedini član uprave i jedini osnivač trgovačkog društva P. d.o.o, kao ni to da je tuženik tužitelju u prosincu 2008. izdao vlastoručno potpisanu i ovjerenu bianco zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da trgovačko društvo P. d.o.o. tužitelju nikada nije platilo preuzete gume, kao ni to da je tužitelj svoju tražbinu pokušao bezuspješno naplatiti prisilnim putem od trgovačkog društva P. d.o.o.

 

11. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj protiv tuženika i trgovačkog društva P. d.o.o. podnio kaznenu prijavu te da je u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, pod brojem K-388/2009 tuženik pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jednu godinu za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, djelo opisano i kažnjivo u članku 293. stavak 2. Kaznenog zakona, a trgovačko društvo P. d.o.o. za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, djelo opisano i kažnjivo u članku 239. stavak 2. Kaznenog zakona u svezi s člankom 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te je istom izrečena novčana kazna u visini od 20.000,00 kuna. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da je tužitelju u kaznenom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev u odnosu na trgovačko društvu P. d.o.o. u iznosu od 103.284,84 kune, dok je za više zatraženi iznos od 28.417,73 kuna, kao i za zakonske zatezne kamate, tužitelj kao oštećenik upućen na pokretanje parničnog postupka protiv trgovačkog društva P. d.o.o.

 

12. Kao sporno među strankama trebalo je li tuženik kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu P. d.o.o. dužan tužitelju isplatiti dospjelu tražbinu u ukupnom iznosu od 131.702,57 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koju tužitelj ne može namiriti od tog društva.

 

13. Odredbom članka 252. stavak 5. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj  111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11. i 111/12. – dalje: ZTD) propisano je da zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. tog članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. U odnosu na vjerovnike društva obveza da se nadoknadi šteta ne može se otkloniti tako da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time što se radnja temeljila na odluci glavne skupštine. Ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja tog postupka pravo vjerovnika društva protiv članova uprave ostvaruje stečajni upravitelj.

 

14. Odredbom članka 430. ZTD-a propisano je da se na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 252., 273. i 273.a tog Zakona.

 

              15. Odredbom članka 10. stavak 2. ZTD-a propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom.

 

              16. Odredbom članka 10. stavak 3. ZTD-a propisano je da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Iz stavka 4. istog članka proizlazi kako se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. tog članka naročito:

              1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,

              2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

              3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina,

              4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

 

              17. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio:

              - da su tužitelj i trgovačko društvo P. d.o.o. u prosincu 2008. sklopili ugovor o kupoprodaji guma te da se trgovačko društvo P. d.o.o. obvezalo tužitelju platiti iznos od 126.007,51 kuna, na ime kupoprodajne cijene,

              - da je jedini član uprave i jedini osnivač trgovačkog društva P. d.o.o. tuženik A. J.,

              - da je tuženik prilikom preuzimanja automobilskih guma tužitelju izdao vlastoručno potpisanu i ovjerenu bianco zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna,

              - da tužitelj svoju tražbinu nije uspio namiriti od trgovačkog društva P. d.o.o. s obzirom da je isto u prosincu 2008. imalo u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirano ukupno 711.418,60 kuna neplaćenih obveza,

              - da je tužitelj protiv trgovačkog društva P. d.o.o. pokrenuo ovršni postupak te da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz B., broj Ovrv-106/2009 od 17. ožujka 2009. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika i tužitelju kao ovrhovoditelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.695,06 kuna,

              - da je trgovačko društvo P. d.o.o. brisano iz sudskog registra,

              - da je tuženik osuđen u kaznenom postupku na kaznu zatvora u trajanju od jednu godinu za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, djelo opisano i kažnjivo u članku 293. stavak 2. Kaznenog zakona, a trgovačko društvo P. d.o.o. za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, djelo opisano i kažnjivo u članku 239. stavak 2. Kaznenog zakona u svezi s člankom 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te je istom izrečena novčana kazna u visini od 20.000,00 kuna.

 

              18. Uvidom u račun broj 3420/2008 od 17. prosinca 2008. utvrđeno je da je tužitelj trgovačkom društvu P. d.o.o. isporučio automobilske gume i za iste ispostavio račun u iznosu od 53.372.61 kuna, s danom dospijeća 15. siječnja 2009.

 

              19. Uvidom u račun broj 3454/2008 od 22. prosinca 2008. utvrđeno je da je tužitelj trgovačkom društvu P. d.o.o. isporučio automobilske gume i za iste ispostavio račun u iznosu od 72.634,90 kuna, s danom dospijeća 21. siječnja 2009.

 

              20. Uvidom u rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz B., broj Ovrv-106/09-2 od 17. ožujka 2009. utvrđeno je da je tim rješenjem određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate tražbine ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) u iznosu od 126.007,51 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na temelju naprijed citiranih računa kao vjerodostojnih isprava te je ovrhovoditelju (ovdje tužitelju) priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.695,06 kuna.

 

              21. Uvidom u potvrdu o redoslijedu plaćanja H. A.-A.-B. d.d. od 12. ožujka 2009. utvrđeno je da trgovačko društvo P. d.o.o. na dan 17. prosinca 2008. ima evidentirano ukupno 711.418.60 kuna po neplaćenim osnovama za plaćanje.

 

22. Uvidom u presudu Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-388/2009 od 24. listopada 2012. utvrđeno je da je tuženik osuđen u kaznenom postupku na kaznu zatvora u trajanju od jednu godinu za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, djelo opisano i kažnjivo u članku 293. stavak 2. Kaznenog zakona, a trgovačko društvo P. d.o.o. za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, djelo opisano i kažnjivo u članku 239. stavak 2. Kaznenog zakona u svezi s člankom 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te je istom izrečena novčana kazna u visini od 20.000,00 kuna. Predmetnom presudom tužitelju je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 103.284,84 kune, dok je za više zatraženi iznos od 28.417,73 kuna, kao i za zakonske zatezne kamate, tužitelj kao oštećenik upućen na pokretanje parničnog postupka protiv trgovačkog društva P. d.o.o.

 

              23. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka J. B., provedenog u kaznenom postupku, utvrđeno je da tuženik nije učinio sve potrebne radnje u poslovanju da ne bi izazvao nastalu nelikvidnost i nesolventnost društva P. d.o.o. u podmirenju obveza vjerovnika, odnosno da je činio radnje suprotne zakonskim propisima i nanio štetu drugim društvima. Iz istog nalaza i mišljenja proizlazi kako je pretpostavka tog sudskog vještaka da su financijski izvještaji društva P. d.o.o. izrađeni na temelju nevjerodostojne dokumentacije odnosno da su se naknadno izvršavala prepravljanja podataka u bruto bilanci. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. B. proizlazi kako su pojedini izlazni računi neovjereni od ovlaštene osobe te da uz sebe (u prilogu) nemaju ovjerene otpremnice kupca za prodanu roba. Osim toga, iz istog nalaza i mišljenja proizlazi kako je utvrđeno da je P. d.o.o. tijekom 2008. podizao gotov novac putem bankomata sa svojih računa, kao i da je podizanje gotovog novca vršeno putem naloga za isplatu gotovog novca sa žiro-računa. U blagajni, prema podacima iz poslovnih knjiga na dan 1. siječnja 2018. da je društvo držalo 33.551,39 kuna, u 2008. da je podignuto 224.476,45 kuna, a tijekom te godine da je utrošak gotovog novca opravdan u iznosu od 63.583,36 kuna za potrebe poslovanja društva. Na dan 31. prosinca 2008. da je društvo u blagajni držalo 194.444,48 kuna gotovog novca. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi kako na žiro-račun društva P. d.o.o. na dan 31. prosinca 2008. nije položen novac od prodaje robe iz maloprodaje u iznosu od 48.119,64 kuna. Nadalje, iz istog nalaza i mišljenja proizlazi kako su kroz promet društva P. d.o.o. prikazane posudbe vlasnika i vraćanje pozajmica vlasniku (isplate, smanjenje obveze zbog neisplaćenih plaća), a osim toga kako je utvrđeno da je trgovačko društvo P. d.o.o. tijekom 2008. i 2009. pogodovalo nekim dobavljačima na način da obveze nisu ispunjavane prema redoslijedu dospijeća i starosti obveza.

 

              24. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja R. R. proizlazi da isti ima nenaplaćeno potraživanje u odnosu na trgovačko društvo P. d.o.o. u iznosu od 126.007,51 kuna na ime kupoprodajne cijene automobilskih guma te da je tužitelj predmetno potraživanje pokušavao bezuspješno naplatiti od trgovačkog društva P. d.o.o. Ovaj sud iskaz zakonskog zastupnika cijeni kao vjerodostojan i uvjerljiv te je isti u cijelosti u skladu s materijalnim dokazima koji prileže spisu.

 

              25. Tuženik je u svom iskazu istakao kako isti nije postupao s namjerom da ošteti vjerovnike trgovačkog društva P. d.o.o., pa tako ni tužitelja te da je do nelikvidnost društva P. d.o.o. došlo uslijed spleta nesretnih okolnosti. Ovaj sud iskaz tuženika smatra nevjerodostojnim te u suprotnosti s presudom kaznenog suda, kao i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka J. B. koja je izradila nalaz i mišljenje za potrebe kaznenog postupka. Po ocjeni ovog suda, tuženik je svoj iskaz iskonstruirao na način da bi se oslobodio obveze naknade štete tužitelju.

 

              26. Nakon tako provedenog postupka, trebalo je utvrditi je li tuženik kao jedini član i osnivač trgovačkog društva P. d.o.o. u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 131.702,57 kuna, a koji iznos se odnosi na kupoprodajnu cijenu guma u iznosu od 126.007,51 kuna te trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.695,06 kuna, sukladno odredbi članka 252. stavak 5. ZTD-a, u svezi s odredbom članka 430. ZTD-a, u svezi s odredbom članak 10. stavak 3. i 4. ZTD-a, s obzirom da tužitelj tu tražbinu koju ima prema trgovačkom društvu P.d.o.o. ne može namiriti od tog društva.

 

              27. Odredbom članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08. – dalje: ZOO) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se predmnijeva se obična nepažnja.

 

              28. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

              29. Naime, ranije citiranom odredbom članka 252. stavak 5. ZTD-a je omogućeno vjerovnicima društva koji ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva da odgovornoj osobi postave zahtjev za naknadu štete, ako odgovorna osoba grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

 

              30. Povreda dužnosti odgovorne osobe da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika kao pretpostavka njezine odgovornosti za štetu trećoj osobi podrazumijeva se ako je odgovorna osoba počinila kazneno djelo. Naime, počinjenjem kaznenog djela odgovorna osoba ne samo da je oštetila treću osobu nego je oštetila i pravnu osobu ako se ima u vidu da dužnost primjene pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika podrazumijeva prije svega dužnost zastupanja i vođenja poslova društva u skladu sa zakonom.

 

              31. Nadalje, kaznenopravna odgovornost odgovorne osobe za kazneno djelo kojim je pribavljena imovinska korist za pravnu osobu dovodi do odgovornosti pravne osobe za isto kazneno djelo, a pribavljena imovinska korist, budući da nužno mora biti vraćena, znači da stečena imovina društva njemu zapravo ne pripada, već je posljedica prouzročenja štete koju zbog toga trpi treća osoba.

 

              32. Prema tome, kako je odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano da je onaj tko prouzroči štetu drugome, dužan istu naknaditi, fizička osoba koja je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila kazneno djelo kojim je na štetu treće osobe za svoju pravnu osobu stekla protupravnu imovinsku korist, dužna je tu štetu naknaditi kada treća osoba ne može imovinsku korist namiriti od strane pravne osobe.

 

              33. Naime, kako je sukladno ranije citiranoj odredbi članka 252. stavak 5. ZTD-a vjerovnik društva ovlašten realizirati zahtjev za naknadu štete koji inače pripada društvu, a što u konkretnom slučaju nije riječ jer iz toga što trgovačko društvo P. d.o.o. nije podmirilo svoje obveze prema tužitelju ne proizlazi da bi to društvo imalo imovinskopravni zahtjev prema tuženiku, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete prema toj odredbi.

 

              34. Međutim, trebalo je utvrditi je li tužitelj na temelju odredbe članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a ovlašten od tuženika kao člana društva ovlašten zahtijevati isplatu tražbine koju nije u mogućnosti naplatiti od trgovačkog društva P. d.o.o. Naime, odgovornost na temelju zakonske odredbe iz članka 10. ZTD-a nije odgovornost za štetu i krivnja člana društva nije relevantna. Ova odredba određuje odgovornost članova društva za obveze društva, a ne odgovornost za štetu. Vjerovnik od člana društva zahtijeva da ispuni obvezu društva iz određenog odnosa, a ne da ispuni neku svoju obvezu koja bi proizlazila iz obveznog odnosa uzrokovanja štete. Nadalje, odredbom članka 10. stavka 3. ZTD-a uređen je institut tzv. proboja pravne osobnosti koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva.

 

              35. Stoga, da bi se utvrdilo je li tuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva P. d.o.o. dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos, bilo je potrebno utvrditi jesu li ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu propisane odredbom članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a.

 

              36. Naime, odredba članka 252. stavak 5. ZTD-a upućuje na to da oštećenik može svoj zahtjev postaviti neposredno odgovornoj osobi samo u slučaju ako svoj zahtjev ne može isti ostvariti od društva, a odgovorna osoba je povrijedila dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, dok je odredbom članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a propisano pod kojim uvjetima vjerovnik društva može tražiti ispunjenje obveze od člana društva.

 

              37. Po ocjeni ovog suda, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 131.702,57 kuna nije uspio namiriti od društva P. d.o.o.

 

              38. Naime, iz dopisa H. A.-A.-B. d.d. od 12. ožujka 2009. proizlazi da je tražbina tužitelja evidentirana pod brojem 7 i da se ispred predmetne osnove za plaćanje nalazi 711.418,60 kuna evidentiranih osnova za plaćanje, dok iz presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-388/2009 od 24. listopada 2012. proizlazi da trgovačko društvo ima račun blokiran neprekidno od 27. siječnja 2009., a sa danom 19. lipnja 2012. da blokada računa iznosi 2.560.925,23 kune.

 

              39. Stoga, po ocjeni ovog suda, iz naprijed navedenog proizlazi da je ispunjen prvi uvjet propisan odredbom članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a da bi tužitelj ostvario zahtjev za isplatu od tuženika kao člana društva jer tužitelj svoju dospjelu tražbinu nije uspio namiriti od trgovačkog društva P. d.o.o.

 

              40. Nadalje, bilo je potrebno utvrditi je li tuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva P. d.o.o. u vođenju poslova društva povrijedio dužnost da primjeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a, a na temelju kojih tužitelj kao vjerovnik društva može od tuženika kao člana društva P. d.o.o. tražiti ispunjenje one obveze koju nije mogao namiriti od tog društva.

 

              41. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-388/2009 od 24. listopada 2012. utvrđeno je da je tuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva P. d.o.o. osuđen na kaznu zatvora za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, po ocjeni ovog suda, ispunjena je i druga pretpostavka odgovornosti odgovorne osobe trgovačkog društva za štetu – jer tuženik nije primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

 

              42. Međutim, bez obzira na postojanje te presude, trebalo je utvrditi je li tuženik kao jedini član društva P. d.o.o. koristio to društvo da bi oštetio vjerovnike, odnosno je li upravljao imovinom društva kao da je njegova vlastita imovina, kao i to je li u svoju korist ili korist druge osobe umanjio imovinu društva iako je znao ili morao znati da društvo neće moći ispuniti svoje obveze.

 

              43. Po ocjeni ovog suda, kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka J.B. koje je provedeno za potrebe kaznenog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem K-388/2009 proizlazi da je tuženik kao jedini član društva P. d.o.o. i njegov zakonski zastupnik tijekom 2008. i 2009. (dakle, i nakon sklapanja ugovora s tužiteljem) vršio isplate gotovog novca s računa trgovačkog društva P. d.o.o. protivno odredbama Zakona o računovodstvu te da taj novac nije korišten za poslovanje društva, kao i to da je trgovačko društvo u tom razdoblju plaćanja pojedinim vjerovnicima vršilo protivno redoslijedu plaćanja i nastanka obveza, odnosno da je zakonskom zastupniku tuženika A. J. (ovdje tuženiku) vraćalo pozajmice iako iste nisu bile uredno evidentirane u poslovnim knjigama tuženika, ispunjene su pretpostavke za to da tužitelj kao vjerovnik društva od tuženika kao člana društva koji je takvim postupanjem očito zloupotrijebio činjenicu da kao član društva ne odgovara za obveze društva (članak 10. stavak 3. ZTD-a), ispunjenje svoje dospjele obveze zahtijeva od tuženika.

 

              44. Stoga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 131.702,57 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I. izreke.

 

              45. Naime, iako je tuženik fizička osoba, tužitelju je kamatna stopa dosuđena sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a prema stopi čija visina se određuje za pravne osobe jer je tuženik tužitelju dužan naknaditi onaj iznos štete koju tužitelj ne može naplatiti od trgovačkog društva P. d.o.o. Prema tome, kako bi trgovačko društvo P. d.o.o. tužitelju bilo dužno platiti kamatnu stopu u visini koja se određuje za pravne osobe i tuženika kao odgovornu osobu je valjalo obvezati da tužitelju plati zakonske zatezne kamate po toj stopi, sve na način kako je to pobliže određeno u izreci ove presude, pod točkom I.

 

              46. Uvidom u račun broj 3420/2008 od 17. prosinca 2008. utvrđeno je da isti dospijeva na naplatu 15. siječnja 2009., dok iz računa broj 3454/2008 od 22. prosinca 2008. proizlazi da isti dospijeva na naplatu 21. siječnja 2009.

 

              47. Prema tome, tuženik je dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu na iznose glavnice od 53.372.61 kunu i 72.634,90 kuna od prvog dana nakon dana dospijeća tih računa, odnosno na iznos od 53.372,61 kunu od 16. siječnja 2009., a na iznos od 72.634,90 kuna od 22. siječnja 2009. pa do isplate.

 

              48. Naime, tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članka 183. stavak 1. ZOO-a pa je tuženika valjalo obvezati da tužitelju plati zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa, dok je za više zatraženi tijek kamata zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

              49. S obzirom na sve naprijed navedeno, kako je ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno da tužitelj ima dospjelu tražbinu prema trgovačkom društvu P. d.o.o. (a što nije bilo niti sporno tijekom postupka), da tužitelj svoju tražbinu ne može namiriti od društva P. d.o.o., a da tuženik kao odgovorna osoba tog društva u vođenju poslova društva nije primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, odnosno da je zloupotrijebio činjenicu da kao član društva ne odgovara za obveze društva (članak 10. stavak 3. ZTD-a), tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati utuženi iznos od 131.702,57 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a.

 

              50. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je iz računa broj 3420/2008 od 17. prosinca 2008., računa broj 3454/2008 od 22. prosinca 2008. i rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz B., broj Ovrv-106/09 od 17. ožujka 2009.

 

              51. Ovaj sud je odbio kao nepotreban prijedlog tuženika za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Naime, sve činjenice potrebne za donošenje odluke su utvrđene ocjenom materijalnih dokaza koji prileže spisu i iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika, pa je izvođenje tog dokaza nepotrebno.

 

              52. Naime, iz vještačenja sudskog vještaka J. B. koje je provedeno u kaznenom postupku, a koji nalaz i mišljenje prileži spisu, jasno proizlazi da tuženik nije učinio sve potrebne radnje u poslovanju da ne izazove nastalu nelikvidnost i nesolventnost društva u podmirenju obveza vjerovnika, nego da je postupao s imovinom društva kao da je njegova vlastita imovina, umanjio imovinu društva na način da je obveze društva ispunjavao protivno redoslijedu plaćanja (odnosno da je pogodovao pojedinim dobavljačima), sklapao kompenzacije i ugovore o cesiji, kao i da je vraćao pozajmice društva prema tuženiku iako iste nisu uredno knjižene u poslovnim knjigama društva.

 

              53. Nadalje, ovaj sud je odbio kao nepotreban prijedlog tuženika za saslušanjem sudskog vještaka A. B. Naime, iz nalaza i mišljenja tog vještaka koje je izrađeno na zahtjev tuženika izvan ovog parničnog postupka proizlazi da taj vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir sve okolnosti koje se tiču poslovanja trgovačkog društva P. d.o.o., pa kako saslušanje tog vještaka ne bi dovelo do drugačije odluke suda, ovaj sud je takav prijedlog tuženika odbio kao neosnovan.

 

              54. Nadalje, kako iz uplatnice koju je tuženik dostavio na zadnjem ročištu održanom 26. rujna 2019. nije vidljivo koje dugovanje je plaćeno uplatom od 7.000,00 kuna, ovaj sud je smatrao da tuženik nije dokazao da je tom uplatom podmirio dio dugovanja koje je predmet ovog postupka.

             

              55. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

 

              56. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova postupka, valjalo je odlučiti o zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

              57. Odredbom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

 

              58. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

 

              59. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

              60. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 131.702,57 kuna, tužitelju je valjalo priznati 250 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015. – dalje: Tarifa)), po 250 bodova za sastav podnesaka od 26. ožujka 2014., 26. veljače 2021. i 23. ožujka 2021. (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 8. svibnja 2014., 6. studenog 2014. i 8. studenog 2018. po 125 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 11. rujna 2014. i 5. studenog 2015. po 50 bodova (Tbr. 9.5. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 14. siječnja 2016., 8. ožujka 2016., 26. rujna 2019., 25. ožujka 2021. i 15. srpnja 2021. po 250 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 2.725 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna, Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 27.250,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (6.812,50 kuna), odnosno sveukupno 34.062,50 kuna.

 

              61. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.710,00 kuna, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.).

 

              62. Dakle, tužitelju je na ime troškova parničnog postupka valjalo priznati ukupan iznos od 35.772,50 kuna, dok je za više zatraženi iznos od 5.918,75 kuna zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

 

              63. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je putni trošak i trošak cestarine nastao upravo u iznosu od 4.043,75 kune, dok je tužitelju za zastupanje na ročištima održanim 11. rujna 2014. i 5. studenog 2015. priznato po 50 bodova umjesto zatraženih 62,5 bodova. Nadalje, tužitelju je za pristup na ročište održano 8. studenog 2018. priznato 125 bodova umjesto zatraženih 250.

 

64. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristojbe na presudu jer zahtjev tužitelja kojim traži sudsku pristojbu po odluci suda nije određen. Naime, odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

 

65. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu 30. kolovoza 2021.

Sutkinja

Rajana Buljan

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.