Poslovni broj: 81 Pž-3280/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 81 Pž-3280/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja V. I. O. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., protiv tuženika Z. D. S. G. O. Z. Z., Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3071/2018-12 od 2. lipnja 2020., 30. kolovoza 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3071/2018-12 od 2. lipnja 2020. u točkama I. i III. izreke.

 

r i j e š i o j e

 

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3071/2018-12 od 2. lipnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika V. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-726/18 od 14. kolovoza 2018. kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 2.559,97 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 580,00 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. izreke pobijane odluke ukinut je platni nalog za trošak ovršnog postupka u iznosu od 583,20 kn i odbijen tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 kn (točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. U

bitnom je naveo da kako su Ugovor o privremenom korištenju prostora od 8. srpnja

2014. zaključili Grad Z. kao vlasnik nekretnine i Gradska organizacija Z. demokratske stranke Z. kao korisnik nekretnine. Ugovor nije potpisala jedina ovlaštena osoba, a to je predsjednik stranke S. B.. Pravnu osobnost ima Z. demokratska stranka, dok ustrojstveni oblici poput gradskih nemaju pravnu osobnost te nisu ovlašteni preuzimati bilo kakve obveze u ime i za račun stranke.

 

3. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

5. Uvodno valja istaknuti da tuženikova žalba protiv točke II. izreke nije dopuštena, budući da je tužitelj odbijen sa zahtjevom, pa tuženik nema pravnog interesa pobijati prvostupanjsku presudu u tom dijelu. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a ovaj sud rješenjem odbacio tuženikovu žalbu u tom dijelu kao nedopuštenu.

 

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

 

7. Iz spisa proizlazi da je predmet spora plaćanje ukupnog iznosa od 2.559,97 kn na ime izvršene usluge opskrbe vodom u razdoblju od travnja 2015. do lipnja 2017. na adresi Z.,.

 

8. Tuženik je u prigovoru i tijekom postupka osporio osnovu i visinu potraživanja, te je istaknuo da je Ugovor o privremenom korištenu prostora potpisao L. P., predsjednik G. organizacije Z.-a Z., i to bez odobrenja Predsjedništva ZDS-a.

 

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio tuženiku uslugu isporuke pitkom vodom u razdoblju od 30. siječnja

2015. do 21. travnja 2017. na mjernom mjestu O. 93, Z., te je tuženik kao korisnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju u obvezi podmiriti tužitelju utuženo potraživanje. U odnosu na tuženikov prigovor da je Ugovor o privremenom korištenju prostora potpisan bez odobrenja predsjedništva stranke, prvostupanjski sud je istaknuo da navedeno nema utjecaja na valjanost ugovora jer je sklopljen s predsjednikom Gradske organizacije stranke koji je imao pečat tuženika i tužitelj nije mogao niti morao znati ima li on ovlast za sklapanje takvog ugovora.

 

10. Odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik

plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

 

11. Odredbom čl. 2. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 4/03; dalje: Odluka) propisano je da je potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe pitkom vodom 1. vlasnik nekretnine; 2. korisnik nekretnine.

 

12. Iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetne nekretnine, odnosno njezin korisnik i kao takav obveznik plaćanja isporučene vodne usluge. S tim u vezi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o privremenom korištenju prostora obvezuje tuženika. Naime, tuženik je korisnik predmetnog poslovnog prostora, pa s obzirom da se koristi tim prostorom, odnosno ostvaruje svrhu sklopljenog Ugovora, smatra se da je naknadno, konkludentno odobrio predmetni Ugovor u smislu odredbe č. 312 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08). Stoga, predmetni Ugovor obvezuje tuženika pa se on nakon svog prešutnog očitovanja volje da odobrava taj ugovor (time što se koristio predmetnim poslovnim prostorom) ne može osnovano pozivati na to da je ugovor sklopila neovlaštena osoba - ovo upravo iz razloga jer je naknadno odobrio Ugovor.

 

13. S obzirom na to da je tužitelj izvršio tuženiku uslugu opskrbe vodom u utuženom razdoblju, a da tuženi nije platio tužitelju naknadu za tu uslugu, to tužitelj osnovano zahtijeva utuženi iznos, posljedično čemu je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

 

14. Tuženikovi žalbeni navodi nemaju utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

 

15. Prvostupanjski sud je također pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a dosudio tužitelju parnični trošak, dok tuženik ni ne osporava pojedine stavke po osnovi i visini.

 

16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I. i III. izreke.

 

Zagreb, 30. kolovoza 2021.

 

Sutkinja

Kamelija Parać, v.r.