Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž Zk-341/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja 1. N. B., OIB: … i 2. N. B. L., OIB: …, oboje na adresi …, S., …, S., S., koje zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u S., …, radi uknjižbe prava vlasništva u zk. ul. 292 k. o. V., odlučujući o žalbi 1. i 2. predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Poseban zemljišnoknjižni odjel S. poslovni broj Z-2433/14 (Z-2155/13) od 13. srpnja 2015., 19. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja 1. N. B. i 2. N. B. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Poseban zemljišnoknjižni odjel S. poslovni broj Z-2433/14 (Z-2155/13) od 13. srpnja 2015. u dijelu pod st. I. izreke.

 

              II. Ukida se isto rješenje u dijelu pod st. II. izreke.

 

              III. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu Posebnom zemljišnoknjižnom odjelu Solin brisanje zabilježbe odbijanja prigovora upisane pod poslovnim brojem Z-2433/14 (Z-2155/13) i brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-9503/17 u zk. ul. 292 k. o. V..

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              ''I. Odbija  se prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, posl.br. Z-2155/13 od 13.lipnja 2014. godine u cijelosti.

II. Nalaže se zabilježba odbijanja prigovora predlagatelja na nekretnini označenoj kao čest.zem. 1061. K.O. V. pod posl.br.Z-2433/14 do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe.''

 

Protiv tog rješenja žale se 1. i 2. predlagatelji iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Žalba 1. i 2. predlagatelja djelomično je osnovana, ali ne iz razloga navedenih u žalbi, već iz razloga na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

Donoseći pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod st. I. izreke prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).

 

Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio okolnosti koje su od odlučujućeg značaja za odluku o predmetnom prigovoru, odnosno, pravilno ocijenio isprave priložene prijedlogu te stanje zemljišne knjige u trenutku podnošenja prijedloga, slijedom čega je i pravilno zaključio da se prijedlogu predlagatelja ne može udovoljiti.

 

Predlagatelji u ovoj zemljišnoknjižnoj stvari zahtijevaju uknjižbu prava vlasništva na temelju presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Solinu poslovni broj P-3134/09 od 20. prosinca 2012. i Ugovora o darovanju od 22. svibnja 2013. na kč. br. 1061 pašnjak upisanoj u zk. ul. 292 k. o. V. i to svaki od njih u ½ od 67/277 idealnog dijela navedene nekretnine.

 

Pogrešno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 108. st. 2. ZZK, a na što osnovano u žalbi ukazuju predlagatelji. Ovo stoga jer u konkretnom slučaju zemljišnoknjižni upis nije odredio drugi sud ili drugo nadležno tijelo, već je riječ o presudi (javnoj ispravi) kojom su 1. i 2. predlagatelji i B. S. ud. L. kao tužitelji utvrđeni suvlasnicima svaki u 1/3 idealnog dijela od 67/277 idealnog dijela predmetne nekretnine, na koju valja primijeniti odredbu čl. 55. st. 1.b ZZK.

 

Prema toj zakonskoj odredbi javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba jesu, između ostaloga, odluke suda ili drugog nadležnog tijela, odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis.

 

Kada je predmetna nekretnina u trenutku zaprimanja prijedloga upisana u korist više suvlasnika s različitim suvlasničkim udjelima te kada predmet upisa nije nekretnina u cijelosti, onda predmet upisa u ispravi na temelju koje se zahtijeva upis mora biti naznačen tako da je iz isprave vidljivo koji idealni dio od upisanog idealnog dijela pojedinih suvlasnika je predmet upisa. Navedeno iz predmetne presude nije vidljivo, slijedom čega, dakle, ta presuda ne sadrži točnu oznaku prava na koji se odnosi upis. Stoga se ista ne može smatrati ovršnom ispravom prikladnom za upis prava u zemljišnu knjigu (čl. 55. st. 1.b ZZK).

 

Dakle, već samo iz tog razloga utemeljenost prijedloga ne proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava (čl. 108. st. 1. al. 3. ZZK).

 

S obzirom na žalbeni navod predlagatelja gdje ističu da je u izreci predmetne presude određen suvlasnički dio u odnosu na kojeg traže uknjižbu prava vlasništva, valja ukazati da je takav žalbeni navod bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja jer kao što je već naprijed navedeno, predmetna nekretnina je u trenutku podnošenja prijedloga upisana u suvlasništvu više osoba, a u presudi nije navedeno koji idealni dio od upisanog idealnog dijela pojedinih ili svih suvlasnika je predmet upisa pa stoga, dakle, predmetna presuda nije prikladna za upis prava u zemljišnu knjigu.

 

Donoseći pobijano rješenje u dijelu pod st. II. izreke prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1 ZZK. Pobijano prvostupanjsko rješenje u tom dijelu ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati.

 

Naime, nejasno je iz kojih razloga prvostupanjski sud upisuje zabilježbu odbijanja prigovora kada takva zabilježba nije propisana niti odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, a niti drugog zakona (čl. 70. st. 1. ZZK), a pobijano prvostupanjsko rješenje niti ne sadrži razloge upisa te zabilježbe.

 

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu žalbu 1. i 2. predlagatelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje kao u st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s odredbom čl 91. st. 1. ZZK pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod st. II. izreke ukinuti (bez vraćanja predmeta na ponovni postupak).

 

Kako je pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod st. II. izreke ukinuto, valjalo je prvostupanjskom sudu naložiti brisanje zabilježbe odbijanja prigovora, ali i brisanje zabilježbe žalbe kao suvišne jer se u konkretnom slučaju ne radi o žalbi protiv rješenja o upisu kada se takva zabilježba upisuje na temelju odredbe čl. 127. st. 1. ZZK, već se radi o žalbi protiv rješenja kojim je prigovor predlagatelja odbijen. Naime, u konkretnom slučaju pravilno bi bilo upisati samo zabilježbu odbijenog prijedloga (koja čuva red prvenstva za slučaj drugačije odluke povodom pravnih lijekova) i brisati ju tek po pravomoćnosti rješenja (čl. 111. st. 3. ZZK).

 

U Velikoj Gorici 19. listopada 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu