Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž Ovr–327/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u ovršnom predmetu
ovrhovoditelja DDM I. I. A., Š., B., OIB:
…, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku
N. G., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika I.
M. iz S., OIB: …, zastupanog po
punomoćniku T. J., odvjetniku iz Z., radi naplate
novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja
Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-
2025/2018 od 15. travnja 2021., dana 30. kolovoza 2021.,

r i j e š i o j e

I Uvažava se žalba ovršenika I. M., preinačuje rješenje Općinskog
suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-2025/18 od 15.
travnja 2021. i rješava:

Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom
Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-2025/2018 od 28. studenoga

2018. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim
sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-718/2019.

II O troškovima postupka nastalima u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe kao neosnovan.

2. Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovršenik pobijajući ga zbog bitne
povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je predmetna ovrha određena
na nekretnini temeljem ništetnog odnosno djelomično ništetnog ugovora o kreditu.
Pred prvostupanjskim sudom ovršenik kao tužitelj 13. lipnja 2019. podnio je tužbu
protiv A. B. d.d. radi utvrđenja da je navedeni ugovor ništetan, podredno
djelomično ništetan, a koji predmet se vodi pod poslovnim brojem P-718/2019.
Prvostupanjski sud navedenu činjenicu ignorira premda se radi o ugovoru kojim je

Poslovni broj: 7 Gž Ovr–327/2021-2

2

ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF koje su
u kolektivnom sporu utvrđene kao nepoštene, posljedično ništetne. Presudom suda
Europske Unije C-407/2018 utvrđeno je da se ne smije ovršiti nekretnina ako postoji
opravdana sumnja da iznos dugovanja iz ovršenog postupka nije u skladu sa
stvarnim dugovima, a kod CHF kredita to je notorna činjenica pa je, suprotno
stajalištu prvostupanjskog suda, ostvaren razlog za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč.

4. Ovršnog zakona. Provedbom predmetne ovrhe na nekretnini ovršenik bi pretrpio
nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu jer je vjerojatno da će provedba
predmetne ovrhe biti dovršena prije nego što parnični sud odluči o ništetnosti
predmetnog ugovora o kreditu. Sukladno presudi suda Europske Unije u predmetu C-
407/18 od 26. lipnja 2019., provođenje ovrhe u ovom predmetu također bi i
onemogućilo djelotvornu primjenu Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.
Osim toga, ovrhovoditelj je pravna osoba sa sjedištem u Švicarskoj, a ovršenik je
fizička osoba koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj. S obzirom da se radi o
ovršnom postupku koji se vodi radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s
međunarodnim obilježjima protiv ovršenika kao potrošača, koji je podnio tužbu, a radi
utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, ispunjene su pretpostavke iz čl. 19.k. st. 1.
Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novineˮ, broj 75/09., 112/12., 143/13.,
147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) koji je lex specialis u odnosu na odredbe čl.

65. Ovršnog zakona koje reguliraju odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika pa bi ovrha,
pozivom i na prethodno navedenu odredbu Zakona o potrošačkom kreditiranju
trebala biti odgođena do pravomoćnog okončanja parnice. Ističe pravo na poštivanje
doma, u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
te u vezi toga na potrebu provođenja testa razmjernosti, navodeći da bi provođenjem
ovrhe na nekretnini ovršenika bila narušena pravična ravnoteža između interesa
ovrhovoditelja i ovršenika (čl. 80.b st. 2. Ovršnog zakona). Prilikom ovrhe radi
namirenja novčane tražbine koja se provodi prodajom nekretnine u kojoj ovršenik živi
s obitelji i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, u pravilu postoji
velika vjerojatnost da će ovršenik takvom ovrhom pretrpjeti teško nadoknadivo štetu.
Ovršenik takvom ovrhom ostaje bez doma s obitelji te je primoran naći drugi način
smještaja. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje na način da se odgodi
ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim
sudom u Novom Zagrebu poslovni broj P-718/19, podredno ukinuti isto rješenje i
predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži naknadu
troška sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovršenik u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba postupka, a
ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u
vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 148/11. –
pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem
odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine”, broj 70/19.), i u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona
(„Narodne novineˮ, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske i 73/17 - dalje OZ) na bitne povrede odredaba postupka iz čl.

354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ne nalazi da bi takve povrede postupka

Poslovni broj: 7 Gž Ovr–327/2021-2

3

bile počinjene pred sudom prvog stupnja pa žalba iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi 28.
studenoga 2018. pod poslovnim brojem Ovr-2025/2018 kojim je odredio predloženu
ovrhu na nekretnini ovršenika.

7. Navedeno rješenje o ovrsi doneseno je povodom prijedloga ovrhovoditelja za
ovrhu temeljem ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj: 116-170/2005 sa
sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 9.
kolovoza 2005. (dalje Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju), solemniziranog
od javnog bilježnika G. F.-L. J. iz S., 10. kolovoza

2005. pod brojem OU-1029/2005, a sklopljenog između pravnog prednika
ovrhovoditelja, H.-A.-A. B. d.d. Z. kao kreditora te ovršenika I.
M., kao korisnika kredita i založnog dužnika. U prijedlogu ovrhu ovrhovoditelj
se pozvao i na činjenicu da je 18. rujna 2017. sklopio s A. B. d.d. Z.
(ranije H.-A.-A.-B. d.d.) ugovor o prijenosu sredstava osiguranja kojim je
potvrđeno da je 30. lipnja 2017. sklopljen Ugovor o cesiji temeljem kojeg je A.
B. d.d. ustupio ovrhovoditelju D. I. I. A., svoju tražbinu prema
ovršeniku, zajedno s odgovarajućim sredstvima osiguranja.

8. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu koja je rešenjem
Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-168/2019 od 19. veljače 2020.
odbijena kao neosnovana te potvrđeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2025/2018
od 28. studenoga 2018. dok je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda pod
istim poslovnim brojem od 5. veljače 2018. upućen ovršenik da u roku 15 dana od
dana pravomoćnosti tog rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ. Također, iz
spisa slijedi da je ovršenik podnio prijedlog za odgodu ovrhe.

9. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu
ovrhe do završetka postupka po tužbi koju je ovršenik protiv A. B. d.d. (ranije
H.-A.-A. d.d.) podnio Općinskom sudu u Novom Zagrebu 13. lipnja

2019. pod brojem P-718/2019, uz obrazloženje da nije sporno da je pokrenut
navedeni parnični postupka, međutim da ovršenik ničim nije dokazao nastanak
nenadoknadive i teško nadoknadive štete niti učinio vjerojatnim da je potrebno ovrhu
odgoditi da bi se spriječilo nasilje pa ocjenjuje da nisu ispunjeni kumulativno
propisani uvjeti za odgodu ovrhe iz čl. 65. OZ. Nadalje, ocjenjuje da se neosnovano
ovršenik poziva na Direktivu vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. jer se ista ne
primjenjuje izravno u državi članici već obvezuju države članice da svoje nacionalno
pravo prilagode u skladu s odredbama zajednice slijedom čega ni presuda suda
Europske unije ne može biti samostalan razlog za odgodu ovrhe.

10. Ovršenik je u prijedlogu za odgodu ovrhe naveo da je Općinskom sudu u
Novom Zagrebu podnio tužbu u predmetu P-718/2019 radi utvrđenja ništetnosti,
podredno djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu, koji sadrži nepoštene odredbe o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, a na temelju koje isprave se vodi
ovaj ovršni postupak, pozivajući se na presudu Suda Europske unije poslovni broj C-
407/18 od 26. lipnja 2019.

Poslovni broj: 7 Gž Ovr–327/2021-2

4

11. Po ocjeni ovog suda, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da u
konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe do pravomoćnog
okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu
pod poslovnim brojem P-718/2019.

12. Naime, Sud Europske unije je u presudi broj C-407/18 u analizi načela
djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog
nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje
nepoštenost pojedinih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku
neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu
osnovu odredio u ispitivanju čini li nacionalna odredba slovenskog Ovršnog zakona
(koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ) nemogućom ili pretjerano teškom
primjenu prava Unije (dakle, Direktive Vijeća 93/13 EEZ).

13. Budući da sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu nema mogućnost ovrhu
odgoditi zbog toga što ugovor o hipotekarnom kreditu sadržava nepoštenu odredbu,
vjerojatno je da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego
što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje
ništetnost te odredbe s obzirom na njezinu nepoštenost, a time i ovršnog postupka. U
tim uvjetima, čak i kad bi takva odluka o meritumu bila donesena u korist dotičnog
potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu a posteriori u vidu novčane naknade
štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba
nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji, koji bi tada bio konačno
izgubljen. Takva a posteriori zaštita stoga ne predstavlja ni odgovarajuće ni
učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe suprotno cilju iz
članka 7. st. 1. Direktive 93/13.

13.1. Stoga Sud Europske unije u presudi zaključuje da Direktivu Vijeća
93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba
s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis
poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o
prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i
potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost,
bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane
u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

13.2. Navedena presuda u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji obvezuje
prvostupanjski sud, jer načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi
učine sve što je u njihovoj nadležnosti da bi se zajamčila učinkovitost predmetne
Direktive.

14. Budući da se predmetni ovršni postupak (Ovr- 2025/2018) vodi protiv korisnika
kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno
izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim, podredno djelomično
ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača, pozivajući se
pritom i na presude donesene u takozvanom kolektivnom sporu za zaštitu prava i
interesa potrošača (kojim je utvrđeno da su banke prilikom sklapanja ugovora o
kreditima povrijedile kolektivne interese potrošača (korisnika kredita) koristeći u njima

Poslovni broj: 7 Gž Ovr–327/2021-2

5

nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, što
je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredbi) proizlazi
da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno upravo određivanjem odgode ovrhe, u
konkretnom slučaju do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

15. Slijedeći pravno stajalište iz navedene presude, a suprotno stajalištu suda
prvog stupnja, ovršenik nije bio dužan u konkretnoj situaciji u smislu odredbe čl. 65.
st. 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško
nadoknadivu štetu.

15.1. Dodatno se ističe da odgoda ovrhe predstavlja konstitutivnu odluku suda
kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji, sa ciljem sprječavanja
nastanka štetnih posljedica za ovršenika, čime mu se pruža privremena zaštita, ali u
svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojeg se ovrha
odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provođenjem ovrhe. S
druge strane ovrhovoditelj u slučaju da tužbeni zahtjev ovršenika bude odbijen kao
neosnovan, ovrhu može nastaviti i namiriti svoju tražbinu, ali samo s odmakom i time
se ne stavlja u bitno lošiji položaj.

16. Stoga, a imajući na umu i odredbu čl. 84. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine”, broj 35/05. i 41/08., 125/11. i 78/15.), ocjena je ovog suda da je
osnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog
postupka P-718/2019.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi
čl. 21. st. 1. OZ uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti
prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, s tim da će se o troškovima postupka nastalim
u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci. Dakle, odlučeno je kao u izreci ovog
drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 30. kolovoza 2021.

Sutkinja

Mirjana Macura, v.r.