Poslovni broj: I Kž-uv-145/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-145/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-158/2021-13 od 28. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 165. stavka 1. i članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. K. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 5 (pet) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-923/2017. od 21. prosinca 2017. Predviđeni istek kazne zatvora je 3. srpnja 2022.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik M. K. ne navodeći izrijekom žalbene osnove, no, iz sadržaja žalbe slijedi kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. Zakona o kaznenom postupku, "Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., - dalje: ZKP/08.) U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i "… riješi u moju korist".

3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., na čiju primjenu upućuje članak 44. stavak 2. ZIKZ, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

5. Naime, žalitelj u svojoj žalbi u bitnome reinterpretira navode svog prijedloga za uvjetni otpust navodeći mjesto gdje bi živio (u kući strica A. na otoku V.), te posao kojim bi se bavio (taksi vožnja). Međutim, protivno toj argumentaciji, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. i pravilno zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. U tom kontekstu, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud uzeo u obzir i valorizirao negativne okolnosti: da nema utvrđenih izvankaznioničkih pogodnosti, prijašnju kaznenu osuđivanost (petnaest puta u vremenu od 2004. do 2007.), vjerojatnost kriminalnog povrata koja je velika, stegovnu tretiranost u tri navrata radi lakših stegovnih djela, izostanak adekvatnog, odgovarajućeg postpenalnog prihvata, sve u uvjetima kada je provedba pojedinačnog izvršenja zatvorske kazne ocijenjena tek kao zadovoljavajuća. Brojnost i kvaliteta takvih okolnosti očito prevladava nad utvrđenim pozitivnim okolnostima koje se tiču korektnog zatvorenikovog ponašanja i poštivanja kućnog reda uz nadzor.

7. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pri čemu iz zatvorenik žalbenim navodima nije uspio osporiti.

8. Svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba postići ne samo izricanjem kazne, nego i uspješnošću njezinog izvršavanja.

9. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o njegovom lošem zdravstvenom stanju, godinama života te uvjetima u kaznionici uslijed posljedica potresa i pandemije, niti to dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2021.