Poslovni broj: I Kž-uv-142/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-142/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. A., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-247/2021-11 od 5. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 165. stavka 1. i članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika A. A. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Splitu broj K-3/2016 od 26. veljače 2016., koja presuda je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-280/2016 od 24. listopada 2016. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u svezi stavka 1. i drugih KZ/11. Predviđeni istek kazne zatvora je 22. veljače 2022.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik A. A. ne navodeći izrijekom žalbene osnove,no iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – dalje: ZKP/08.)). U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i da "dobije uvjetni otpust".

3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., na čiju primjenu upućuje članak 44. stavak 2. ZIKZ, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

5.. Pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. i zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj suštinski obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08. U tom kontekstu ističe kako je u dosadašnjem tijeku izdržavanja kazne stekao "diplomu za strojeve za izradu drvne mase", te da ima "diplomu za računalnog operatera", te da je "izrečena mu kazna ispunila svrhu".

7. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijenio negativne okolnosti koje se odnose na neuredni tijek izdržavanja kazne, činjenicu da je provedba pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora ocjenjena zadovoljavajućom, odnos zatvorenika prema počinjenim kaznenim djelima (negira ih), njegov višestruki recidiv, postojanje kaznenog postupka koji je u tijeku radi kaznenog djela teške krađe, pravomoćnost osude na šest mjeseci kazne zatvora, izostanak izvankaznioničnih pogodnosti, visoku vjerojatnost recidiva (povrata), posljedično čemu je i postpenalna prognoza u ovom trenutku negativna.

8. Slijedom svega iznijetog očito je da postoje okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, te razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U tom kontekstu žalbeni navodi kojima se ukazuje na stjecanje određenih znanja i vještina tijekom provedbe pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora, nisu takvi da bi dovodili u pitanje utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda.

9. Svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i uspješnom provedbom njezinog izvršavanja.

Kako na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. nužno je da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2021.