Poslovni broj Gž Ovr-434/2021

             

 

Poslovni broj Gž Ovr-434/2021

 

 

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković u  ovršnoj stvari ovrhovoditelja G. D. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. iz S., protiv ovršenika C. B. d.d., Z., OIB: ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-2500/2020 od 23. veljače 2021., 27. kolovoza 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-2500/2020 od 23. veljače 2021.

 

2. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je ovršni prijedlog zaprimljen 13. studenog 2020. pod poslovnim brojem Ovr-2500/2020.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj  bez posebne naznake kojeg od žalbenih razloga propisanih člankom 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) koji propis se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 , 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ).

 

              U izjavljenoj žalbi ovrhovoditelj , u bitnome, navodi da je 14. travnja 2020. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu po ovršnoj ispravi –presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1091714-2 ,  te kako je FINA vratila zahtjev za izravnu naplatu 16. travnja 2020  navodeći da dokaz o uplati predujma nije ispravan ovrhovoditelj  je prijedlog za ovrhu podnio sudu.

 

              Predlaže preinačiti pobijano rješenje uz naknadu žalbenog troška.

             

Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da u konkretnoj situaciji nemogućnost provedbe ovrhe  proizlazi iz propusta ovrhovoditelja učinjenog prilikom izvršavanja uplate predujma za izravnu naplatu  a koji je nedostatak ovrhovoditelj mogao nadoknaditi naknadnom aktivnošću, te se iz tog razloga Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje Agencije ne može tretirati kao potvrda o nemogućnosti provedbe ovrhe u skladu s člankom 211. OZ-a .

 

Pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom članka 211. Ovršnog zakona propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, ukoliko se na temelju te odluke mogla zatražiti izravna naplata kod Financijske agencije, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu. Nadalje, odredbom članka 32. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN broj 68/18) koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. propisano je da stupanjem na snagu tog zakona prestaje važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN broj 91/10 i 112/12), što znači da je u cijelosti isključena primjena ranije važeće odredbe članka 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima  po kojoj se taj Zakon primjenjivao na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koji glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

 

Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj trebao temeljem ovršne isprave, sukladno članku 5. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima provesti postupak izravne naplate novčane tražbine putem Fine u smislu članka 209. OZ-a, dok je pred sudom ovlašten zahtijevati ovrhu na novčanim sredstvima po računima smo u slučaju propisanom odredbom članka 211. Ovršnog zakona, dakle uz uvjet da je uz prijedlog za ovrhu dostavio sudu potvrdu Fine o nemogućnosti provedbe izravne naplate novčane tražbine.

 

U konkretnom slučaju iz Obavijesti Fine od 16. travnja 2020. razvidno je da se ne radi o nemogućnosti provedbe izravne naplate već o nedostatku na strani ovrhovoditelja odnosno očitoj pogrešci ovrhovoditelja prilikom uplate predujma za provođenje ovrhe, a koji nedostatak je ovrhovoditelj naknadnom aktivnošću mogao i trebao otkloniti , pravilno  je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 211. OZ-a odbacio prijedlog ovrhovoditelja.

 

Slijedom navedenog, žalba ovrhovoditelja je odbijena kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja potvrđeno pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom , slijedom čega je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

U Rijeci, 27. kolovoza 2021.

 

 

Sutkinja

 

Ivanka Maričić-Orešković