Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 2 Pn-42/2021-85
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj 2 Pn-42/2021-85
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola po sucu toga suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I.P. iz P. 4*, S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz P., protiv tuženice M. P. iz Z., T. O. K. 1*, OIB ..., zastupane po punomoćnici V. N., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 6. srpnja 2021. godine u prisutnosti tužitelja i punomoćnika te zamjenika punomoćnice tuženice, objavljene dana 26. kolovoza 2021.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici da tužitelju isplati 268.500,00 (dvijestotinešezdeset osamtisuća i petstotina) kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a određena je, do 31. prosinca 2007. u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a počevši s 01. siječnjem 2008. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9% odnosno, počevši od 30. lipnja 2011. od 7%, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a počevši od 01. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a teče:
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2002.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2002.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2002.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2002.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2002.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2002.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2002.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2003.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2004.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2005.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2006.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2006.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2006.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2006.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2007.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2008.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2009.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2010.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2011.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2012.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2013.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2014.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2015.
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2015.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.06.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.07.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.08.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.09.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.10.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.11.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.12.2016.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.01.2017.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.02.2017.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.03.2017.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.04.2017.,
- na iznos od 1.500,00 kuna od 01.05.2017., sve do isplate, te mu nadoknadi trošak ovoga postupka od 30.625,00 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva za naknadom troška.
Obrazloženje
- Tužbom od 29. prosinca 2004. tužitelj navodi da je preko 20 godina vanknjižni
vlasnik i posjednik prizemnog stana, jednog podruma i garaže smještenih u obiteljskoj stambenoj zgradi površine 650 m2 sagrađenoj na kč.br. 36**/3* k.o. P. na kojoj čestici je tuženica upisana kao vlasnica, da je pokrenuo postupak radi utvrđenja prava vlasništva koje mu tuženica osporava, da je prizemni stan iznajmljivao do lipnja 2002. kada je tuženica otjerala B. Z. i E., koji su ga došli razgledati, vičući da nemaju pravo stanovati u tom stanu jer je ona vlasnica, a on zbog bojazni da će se situacija ponoviti stan više nije nudio u najam zbog čega trpi štetu gubitka najamnine od najmanje 1.500,00 kuna mjesečno počevši s lipnjem 2002. godine.
Tužbeni zahtjev povisuje podneskom od 10. ožujka 2014. zahtijevajući izgubljenu najamninu od 01. lipnja 2002. do 01. ožujka 2014, a konačan zahtjev postavlja podneskom od 12. svibnja 2017.
2. Tuženica osporava osnovu tužbenog zahtjeva, posjed tužitelja, postojanje najamnog odnosa jer sporni odnos s obitelji B. nije mogao niti nastati jer tužitelj nije bio ovlašten za iznajmljivanje niti to ovlaštenje ima nakon pravomoćne presude kojom je utvrđen suvlasnikom nekretnine u ½ dijela, osporava provedeno financijsko vještačenje kao preuranjeno i paušalno.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 6**/20** od 16. veljače
2021. ukinute su presude Županijskog suda u Puli-Pola Gž-11**/1* kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola Pn-3**/1* od 25. kolovoza 2017. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev jer činjenično stanje nije potpuno utvrđeno budući da nije utvrđena uzročno posljedična veza između radnje tuženice i štete tužitelja u cijelom utuženom razdoblju od lipnja 2002. do svibnja 2017.
4. U dokaznom postupku saslušani su I.P., M.P., P. i F. Z., E. i Z. B., pročitan ugovor o najmu s M. B., iskazi parničnih stranaka u postupku P-3**/04, ugovor od 15. svibnja 19**., očitovanje od 16. studenog 19**., 05. listopada 19**., spisi P-15**/09, P-18**/11 i P-3**/04 i provedeno je financijsko vještačenje po M.Z..
4.1. I. P. iskazuje da je od 19**. do 20**. iznajmljivao stan, drugu garažu i mali podrum s tim da su podstanari koristili samo stan, da je ključeve od podruma i garaže dao bratu ukoliko bi mu trebao prostor dok se uređivao okoliš, a on mu ih nikad nije vratio pa ih sada ima tuženica, da su od 1990. stan koristile dvije obitelji i M. B. za najamninu od 400 DEM, da ugovor nije predavao Poreznoj upravi jer je bilo važno da on dobije novac i da se podstanari mogu prijaviti u policiji, da su problemi s najmom započeli 2001. kada mu je nakon dva dana najma čovjek rekao da u stanu ne može ostati zbog buke koju noću stvaraju brat i šogorica, buka je dolazila iz velikog podruma u kojem je vježbao muzički sastav D.. Nakon nekog vremena stan je iznajmio talijanskim gostima M. P., a Z. B. je 2002. stan pogledao, unaprijed dao novac, a on mu je dozvolio da pregradi dnevni boravak, dovrši mali podrum i garažu, ali ga je Z. obavijestio da odustaje od stanovanja jer su mu tuženica i brat zaprijetili zatvaranjem vode pa mu je on vratio novac i odlučio sudskim putem utvrditi vlasništvo. Nakon dovršetka sudskog postupka, u travnju 2013. doveo je Z. F., ali se situacija s tuženicom ponovila. Stan je bio prazan približno godinu dana, između B. M. i D. T., bilo mu je važno da stan donosi dobit, mogao je čekati okončanje spora ali niti presuda nije izmijenila stav tuženice. Ž. je u stan uselio u travnju ili svibnju 1993. kada na terasi nije bila postavljena keramika, a podrum i garaža su bili neožbukani zbog čega je Ž. bio oslobođen plaćanja najma jer je obojio okvire vrata, postavio keramiku na terasi, ožbukao dio podruma i garaže i promijenio električni bojler u kupatilu te nakon pet godina odselio dovevši M. B. koji se nastavio ponašati kao Ž. obavljajući radove u stanu tijekom dvije godine. Ž. mu je 2013. platio 2.000,00 kuna, razliku najma za dva mjeseca koju B. nije platio, a on je zbog duga zadržao neke stvari šahovskog kluba i Ž. namještaj.
4.2. M. P. izjavljuje da je u mirovinu otišla 90-tih, a suprug 2001. godine, da su doselili u kuću koju su sagradili, ali se nisu slagali da u prizemnom stanu žive podstanari koje je dovodio tužitelj. Prije Ž. R. u stanu su živjela četiri radnika, a kako je suprug dozvolio privremeno priključenje struje na 12 mjeseci pretpostavlja da se suglasio s iznajmljivanjem. R. Ž. je stanovao od 1985. godine, a nakon 1990. u stanu nije bilo nikoga. Nakon Ž. je tri godine u stanu boravio B. M., ali je otišao jer suprug nije htio potpisati ugovor temeljem kojega bi Borić prijavio prebivalište. U to doba im je bilo svejedno tko stanuje u prizemlju jer su živjeli u Z., a suprug joj je na pitanje zašto dozvoljava da tužitelj zaključuje ugovor s podstanarima odgovorio da tužitelj vodi brigu o radnicima koji neće naplatiti radove ako budu stanovali. Muzičarima je iznajmila podrum na dvije godine u vrijeme kada ona nije imala prihode. U prizemni stan je smjestila turiste 2001. i 2002. vraćajući uslugu P.M. Ona nikoga nije otjerala pa niti Z. F., ali je tužitelju rekla da stan ne može iznajmljivati niti sa stanom raditi što želi jer se o tome nisu dogovorili.
4.3. P.Z. iskazuje da je u ožujku ili travnju 2013. sa suprugom i dvoje djece došla pogledati prizemni stan u obiteljskoj kući jer je suprug s tužiteljem dogovorio najam za 2.000,00 kuna i plaćanje režijskih troškove, da je tužitelja tada vidjela prvi put, stan je odgovarao premda nije bio potpuno namješten, jer su imali vlastiti namještaj, problem s plinom je tužitelj obećao riješiti prije useljenja u svibnju, najam je trebao biti višegodišnji, ali je u jednom momentu na bočnu terasu izašla žena, počela tužitelju vikati zašto ih je doveo, a potom je vikala njima da to nije tužiteljevo već njeno i pokojnog supruga i lupala po terasi, pa je prestala vikati, ali se pojavila na ulaznim vratima s papirima vičući da je sve njezino, da ju je tužitelj prevario i da će ih izbaciti ukoliko dosele te je odmah odustala od najma. Stalno žive kao podstanari, a tada su za stan od 30-tak m2 u L. plaćali najam 1.200,00 kuna, dok sada plaćaju 1.400,00 kuna za najam stana od 45m2 na S..
4.4. F. Z. iskazuje da je obavljajući radove vidio da se dio nekretnine ne koristi, a tužitelj je rekao da je voljan iznajmiti prizemlje upozorivši ga na moguće probleme s tuženicom te su dogovorili okvirnu cijenu od 2.000,00 kuna. Tuženice nije bilo dok je on gledao stan, a kada je došao s obitelji tuženica je vikala prvenstveno na tužitelja optužujući ga da je ubio vlastitog brata kako bi dobio cijelu nekretninu i da se stan ne može iznajmljivati jer ona to ne dozvoljava. Uz najam stana mogli su automobil ostavljati u garaži koja se nalazila odvojeno od objekta, a tužitelj je spominjao da stanu pripada polovica dvorišta. Tužitelj ga je upozorio da je cijela nekretnina u sporu, da nisu definitivno podijeljeni i da njemu pripada polovica od svega, ali se on s tim nije zamarao jer bi ih javni bilježnik vjerojatno upozorio kada nešto ne bi bilo u redu prilikom ovjere ugovora o podstanarstvu.
4.5. Z. B. iskazuje da je sa suprugom podstanar od 1993., da se javio na oglas početkom ljeta 2002., da je s tužiteljem otišao pogledati stan koji mu je odgovarao zbog dvorišta i terase jer su imali dvoje male djece, dogovorili su mjesečnu najamninu od 1.500,00 kn, najam je trebao trajati 5 godina jer su kao obitelj željeli iznajmiti stan na duže vrijeme, a tužitelj im je dozvolio pregradnju sobe za djecu, tužitelj mu je dao ključ, a ugovor su trebali potpisati nakon što i supruga pogleda stan, da su slijedećeg dana nakon pregleda stana izašli u dvorište kada su jedna gospođa i muškarac počeli vikati na njih da nemaju što tu raditi jer se ništa ne iznajmljuje i neće moći stanovati, a on je odgovorio da ima ključ, da je dao kaparu, a muškarac je rekao da će im isključiti vodu. Supruga je s djecom otišla u auto čim su počeli vikati. Muškarac je govorio povišenim glasom da on tu živi i da oni nemaju što tražiti u donjem stanu, a žena je stalno nešto dobacivala. Oboje su rekli da žive u stanu iznad ovoga kojega je tužitelj iznajmljivao, nisu spominjali vlasništvo niti mu je to bilo bitno jer nakon toga događaja nije bio zainteresiran za najam tužiteljevog stana kojega je nazvao, prepričao mu događaj, a tužitelj je rekao da u tom slučaju od najma neće biti ništa te mu istog poslijepodneva vratio novac. Svjedok iskazuje da je od 2002. do 2012. kada je uselio u stan svojih roditelja promijenio tri stanodavca, da su svi stanovi bili površine od 60 do 70m2, najamnina bi iznosila od 1.400,00 do 1.500,00 kn, da su najmove prekidali jer bi se najmodavcu vraćala djeca sa studija ili bi stan stavili u prodaju, da im je cilj bio što duže stanovati u iznajmljenom stanu zbog dvoje male djece, a ponuđeni stan tužitelja odgovarao je zbog blizine grada i vrtića, mogli su ga opremiti vlastitim namještajem, a pretpostavlja da bi ostali sve dok ne bi uselili u vlastiti stan ukoliko bi odnos s najmodavcem ostao korektan.
4.6. E. B. iskazuje da je stan na F. našao suprug, da su zajedno s djecom razgledavali stan, a kada su izašli na terasu izašli su muškarac i žena i započeli vikati pitajući što traže, da se ona s djecom povukla u automobil, a kada je suprug ušao u auto rekao je da će odustati od najma jer ih susjedi, ljudi koji žive u istoj kući, ne žele. Stan im je u potpunosti odgovarao po površini, najamnini od 400 DEM ili 200 €, najmu od minimalno 5 godina te vjeruje da bi zbog djece rođene 19**. i 19**. ostali živjeti u tome stanu sve do 20**., kada su uselili u stan suprugovih roditelja. Muškarac i žena su jedno drugome upadali u riječ, ne sjeća se što je tko rekao ali zna da su rekli da nemaju što tražiti i da odu, a ona se odmah s djecom povukla dok je suprug ostao još par minuta. Vlasništvo nitko nije spominjao. Razlog odustanka je bio stav prvih, jedinih susjeda u kući da ih ne žele, a ona se zbog djece nije htjela izlagati neugodnostima.
4.7. U postupku P-3**/0* pokrenutom 4. veljače 20**. radi utvrđenja prava vlasništva dana 1*. prosinca 20**. tužitelj izjavljuje da je od 19**. u prizemnom stanu držao podstanare temeljem ugovora o podstanarstvu ovjerenog kod javnog bilježnika A. C. i to jednu obitelj s djecom, a potom i druge podstanare sve do trenutka kada su mu brat i šogorica (tuženica) počeli osporavati udio u kući, da je u posjedu stana podruma i garaže bio cijelo vrijeme, da je ključ garaže i podruma predao bratu krajem 90- tih jer tada nije imao podstanare, a prostor je bratu trebao za odlaganje materijala za popločavanje, da podstanare nije imao od 20**., a tuženica izjavljuje da je potpisala ugovor iz 19**. godine, ali ga je kasnije potrgala, da je suglasnost iz 19**. vidjela 20**. i pitala supruga o čemu se radi jer se ona toga nije sjećala, a ni suprug joj ništa nije odgovorio, da je tužitelj imao ključ stana u prizemlju, ali je ona u njemu držala svoj kauč, da je rekla tužitelju da će mu ona plaćati za taj stan koliko i podstanari ali je on od nje zahtijevao dvostruki iznos, da je tužitelj 19**. nakon odlaska posljednjih podstanara, šahista, promijenio brave na vratima, da su podstanari razbacali drva po cesti pa ih je ona morala složiti u tužiteljevu garažu, da nije pokretala postupak jer je čekala da starci umru i tužitelj dođe živjeti u kuću kako je bilo dogovoreno, ali on nije došao stanovati već je doveo petero ljudi koji su trebali raditi pregrade i stanovati što ona nije dopustila te je nastao problem, a smatra da je tužitelj iznajmljivanjem vratio iznos koji je uložio u izgradnju objekta.
4.8. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3**/1* potvrđeno je rješenje ovoga suda broj P-15**/0* od 30. listopada 20**. kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je M. P. smetala I. P. u posjedu terase na južnoj strani kuće koja je dio stana u prizemlju i vanknjižnom vlasništvu postavljajući tri vaze s cvijećem.
4.9. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-31**/1* od 2. srpnja 20**. potvrđena je presuda ovoga suda posl.broj P-3**/0* od 08. prosinca 20**. kojom je I. P. utvrđen vlasnikom ½ dijela nekretnina označenih k.č.br. 36**/3* obiteljske stambene zgrade, dvije garaže i dvorišta, ukupne površine 658 m2, upisane u zk.ul 74** k.o. Pula.
4.10. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-20**/1* potvrđeno je rješenje ovoga suda broj P-18**/1* od 28. rujna 20**. kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je I. P. smetao M. P. u posjedu podruma zamijenivši bravu podrumskih vrata.
4.11. Ugovorom od 15. svibnja 19**. (strana 93) P. R. i M. su P. I. prodali polovinu zemljišta kč.br. 36**/3* i 36**/3* te se sporazumjeli da će na toj parceli zajednički graditi obiteljsku kuću katnicu prema odobrenom projektu, zajednički izvoditi sve druge radove i troškove dijeliti na jednake dijelove, da će R. i M. biti vlasnici stana na prvom katu, jedne garaže, polovine potkrovlja i krova, polovine podruma dok će Ivan biti vlasnik stana u prizemlju, druge garaže, polovine potkrovlja, krova i podruma, a da u slučaju prodaje druga strana ima pravo preče kupnje.
4.12. Očitovanjem od 16. studenog 19**. (strana 94) u svrhu dobivanja stambenog kredita P. R. i M. dozvoljavaju Ivanu da na svoj trošak, u svoju korist sagradi stan u skladu s odobrenim projektom i građevinskom dozvolom.
4.13. P. R. i P. M. su 05. listopada 19**., u svrhu stjecanja prava korištenja 30 m2 zemljišta i stjecanja prava vlasništva garaže i podruma, Ivanu dozvolili da uredi već sagrađeni podrum u obiteljskoj kući veličine 30 m2 na sjevernoj strani objekta, sagradi auto garažu te da trajno koristi za svoje potrebe zemljište koje se nalazi između dviju garaža i ceste na sjevernoj strani parcele.
4.14. Ugovor o najmu stana na adresi F. 2**b zaključen je u srpnju 1998. između P. I. i M. B. na neodređeno vrijeme bez plaćanja najamnine i ovjeren kod javnog bilježnika A. C. pod brojem OV-52**/9*.
4.15. Financijskim vještačenjem iz veljače 20**. utvrđeno je da najam za stan od 100 m2 na području V. u periodu od 01. lipnja 20**. do 01. listopada 20**. iznosio 2.100,00 kuna, ali da bi, zbog nedovršenosti na koju upućuje tužitelja, bio smanjen za 20% i iznosio neto 1.**,00 kuna, ukupno 1**.160,00 kuna, a uvećano za porez na dohodak od imovine i prirez na porez 2**.356,04 kuna.
Bruto iznos najamnine bi se u obuhvaćenom periodu kretao od 1.665,38 kuna do 1.6**,30 kuna kada bi neto iznos bio 1.500,00 kuna. Ukupan neto iznos bio bi 1**.000,00 kuna, a uvećan za porez na dohodak od imovine i prirez na porez 1**.032,18 kuna.
5. Sud je utvrdio:
-da je tuženica prodala dio nekretnine tužitelju, zajednički gradili kuću katnicu i dogovorili njenu podjelu uvidom u ugovor od 15. svibnja 19**.
-da tuženica nije dopustila stanovanje petero ljudi u stanu tužitelja 20**. iskazom tužiteljice
-da je ponašanje tuženice i još jedne muške osobe, prema iskazu tuženice njenog supruga, razlog zašto B. K. i Z. nisu unajmili tužiteljev stan 2002. utvrđeno je iskazom supružnika B.,
-da tuženica nije smatrala da tužitelj ima pravo raspolagati stanom u prizemlju, niti 20**., nakon sudske odluke o vlasništvu utvrđeno je da iskazom Z. P. i F..
6. Okolnost da objekt nije podijeljen, da su stranke upisane kao suvlasnici u zemljišnim knjigama, nema utjecaj na pravo tužitelja da samostalno raspolaže stanom u prizemlju kad postoji ugovor o izgradnji i podjeli objekta te se na sporni odnos ne treba primijeniti članak 41. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.) prema kojem bi tužitelj za najam prizemnog stana trebao suglasnost tuženice.
7. Tužitelj ima pravo na naknadu štete nastale onemogućavanjem vršenja vlasničkih prava temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91.,73/91.,111/93.,3/94.,7/96.,91/96.,112/99.,88/01.) odnosno čl.1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018).
Kod nesporne činjenice da je tužitelj doveo najmoprimce 2002. i 2013., a da su oni zbog ponašanja tuženice, verbalne zabrane dolaska i naloga da odu, odustali od najma stana, sud smatra dovoljno utvrđenom uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženice i izgubljene najamnine za cijeli utuženi period.
Sud ne smatra da bi tužitelj trebao (svakodnevno, svakog mjeseca ili svake godine) dovoditi u pitanje stav tuženice, njenu zabranu da on stan iznajmljuje koju je jasno izrazila protivljenjem dovođenju potencijalnih najmoprimaca i osporavanjem tužitelju prava da raspolaže svojim dijelom nekretnine i nakon što je tuženik utvrđen suvlasnikom, kako bi zabrana tuženice, štetna radnja, imala vremenski kontinuitet.
O promjeni svoga stava, prestanku zabrane, tuženica je trebala obavijestiti tužitelja i time prekinuti kontinuitet svoje štetne radnje, a ostvarenje zarade od najma prepustiti isključivo djelovanju tužitelja.
Visina štete, izmakle koristi, utvrđena je financijskim vještačenjem, u neto mjesečnom iznosu od 1.680,00 kuna. Vještak tim iznosom uzima u obzir nedovršenost tužiteljevog stana zbog čega umanjuje utvrđenu najamninu od 2.100,00 kuna, a što čini neosnovanom primjedbu tuženice da vještak nije uzeo u obzir stanje stana.
Prihvaćanjem zahtjeva u cijelosti tužitelju je dosuđen iznos niži od iznosa utvrđenog vještačenjem, iznos koji bi odgovarao dogovorenoj mjesečnoj najamnini prema iskazima svjedoka B. Z. i E.
8. Zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a određena je, do 31. prosinca 2007. godine, sukladno čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02., 153/04.), a počevši s 01. siječnjem 2008. u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9% (N.N.1/08., 75/08., 1/09., 76/09., 1/10., 82/10. i 1/11.) odnosno, počevši od 30. lipnja 2011. godine 7% (N.N. 74/11.,1/12.,73/12.,1/13.,83/13.,1/14., 80/14. i 1/15.) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
9. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 1.500,00 kuna, te nagrada punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, za sastav tužbe, zastupanja na ročištu 28. listopada, 27. studenog 2013. po 100 bodova, zastupanja na ročištu 10. ožujka 2014. i 6. srpnja 2021. po 250 bodova, zastupanja na ročištu 02. rujna 2013., 24. travnja 2014. i 29. travnja 2021. po 50 bodova, zastupanja na ročištu 12. svibnja i 29. lipnja 2017. po 500 bodova, sastav podneska od 7. travnja i 7. svibnja 2021. po 250 bodova ukupno 2450 bodova, što primjenom Tbr. 42, 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 91/04., 37/05., 59/07., 148/09.,142/12.,103/14. i 118/14.) iznosi 30.625,00 kuna.
Tužitelju nije priznata nagrada punomoćniku za sastav podnesaka dostavljenih tijekom prekida postupka ili predanih na ročištu za koje je priznata nagrada u cijelosti.
Tužitelj je oslobođen plaćanja pristojbe.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019.)
Sukladno čl. 30. st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020) ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi sud će na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem o ovrsi odrediti naplatu kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke do isplate.
U Puli, 26. kolovoza 2021.
S u d a c
Tamara Došen
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave iste. O žalbi odlučuje Županijski sud u Puli-Pola.
Dna:
- punomoćniku tužitelja M. M., odvjetniku u P.
- punomoćnici tuženice V. N., odvjetnici iz Z.