Poslovni broj: 7 Pž-2286/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-2286/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., P. čistoća, Z., OIB …, Z., R. cesta 82, kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u O. društvu Ž.&partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika T. G. d.o.o. u stečaju, OIB …, Z., N. 7, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2427/2019 od 24. ožujka 2021., 26. kolovoza 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2427/2019 od 24. ožujka 2021. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-5378/2019 od 17. lipnja 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 209,03 kn i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (točka III izreke).

2. Protiv tog dijela prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da presuda prvostupanjskog suda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok oni koji su navedeni su u proturječju sa sadržajem izvedenih dokaza. Ukazuje da se dostavljena dokumentacija odnosi na dvije različite nekretnine jer je tužitelj dostavio u spis izvadak za nekretninu površine 77,53 m2, dok se utuženi računi odnosi na nekretninu površine 73,56 m2, a tužitelj nije dokazao o kojoj se točno nekretnini radi i tko je njen vlasnik. Stoga predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade u iznosu od 209,03 kn. Radi se o naknadi koju tužitelj potražuje od tuženika za uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada u razdoblju od listopada do prosinca 2018. godine izvršenu u odnosu na poslovni prostor na adresi u Z., M. cesta 8.

7. Utvrdivši da je poslovni prostor u odnosu na koji je nastala obveza plaćanja cijene za izvršenu komunalnu uslugu u tuženikovom vlasništvu i da je tuženik evidentiran u registru kao obveznik plaćanja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je odredbom čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13 i 73/17, dalje: Zakon o održivom gospodarenju otpadom) propisano da je korisnik usluge iz stavka 1. ovog članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

8. Neosnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, navodeći da iz dostavljenih isprava nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi potražuje li tuženik isplatu cijene u odnosu na nekretninu koje je tuženik vlasnik. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi, kako to u skladu sa sadržajem isprava u spisu utvrđuje prvostupanjski sud, da je tuženik vlasnik stana oznake C6 na trećem katu zgrade (M. 8) površine 65,10 m2, s pripadajućom loggiom površine 8,85 m2 i spremištem u podrumu površine 3,58 m2, dakle sveukupne površine 77,53 m2. Tužitelj je tijekom postupka obrazložio da se pri obračunu korisne površine pripatci stanu (loggie i spremište) obračunavaju na način da se njihove površine množe s pripadajućim koeficijentom od 0,75 (loggia), odnosno od 0,5 (spremište u podrumu) i zatim pribroje površini zatvorenog dijela stana, a na koji način se dobije zbroj od 73,5 m2, koliko je tužitelj i obračunao, dok je iz računa razvidno da se radi o stanu oznake C6. Uzimajući u obzir način obračuna korisnih površina i sadržaj dostavljenog izvatka iz zemljišnih knjiga, ocjena je ovoga suda da su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pogrešno smatrajući da se iz dostavljenih isprava nije moglo sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice – stan u odnosu na koji je pružena komunalna usluga i vlasništvo tog stana.

9. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade za komunalne usluge iznos od 209,03 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pravilno odmjerenim sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) jer je tuženik vlasnik nekretnine u odnosu na koju je izvršena usluga, dok je tužitelj vjerovnik stečajne mase koji ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze u skladu s odredbom čl. 87. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 123/03, 129/00, 197/03, 187/94, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12). Stoga je pravilno prvostupanjski sud u tom dijelu na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog.

10. Odluka o troškovima postupka je donesena uz pravilnu primjenu odredbe čl. 155. i čl. 154. st. 1. ZPP-a, a svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske presude.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 26. kolovoza 2021.

Sudac

     Ružica Omazić