Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1                Poslovni broj -2904/2020-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj -2904/2020-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Josipa Frajlića, kao predsjednika vijeća, Marijane Žigić, kao suca izvjestitelja i Katice Krajnović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.J. kao vlasnik servisa A., M., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D.B., odvjetniku iz R., protiv tuženika J.O. d.d. iz Z., OIB ..., zastupan po Odvjetničkom društvu G. & partneri, Pisarnica Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj  P-538/2014 od 10. studenog 2014., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

              I   Žalba tužitelja se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj  P-538/2014 od 10. studenog 2014. i predmet vraća tom sudu na ponovno  suđenje.

 

              II   Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 256.063,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počem od 09. veljače 2011 godine  pa do isplate po stopi od 12% godišnje, kao i nadoknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 37.392,81 kuna sve u roku od 8 dana."

 

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je tuženik koji žalbu smatra neosnovanom.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 256.063,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i to na ime izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio u razdoblju od kolovoza 2003. i siječnja 2004. kada mu je tuženik odbio isplatiti štetu osiguranu policom kasko osiguranja, pa do 9. veljače 2011. kada mu je isplatio obje štete.

 

6. Dakle, tužitelj predmetnom tužbom traži naknadu štete zbog izgubljene zarade, odnosno svoje potraživanje temelji na izvanugovornoj odgovornosti tuženika, koja se temelji na činjenici da je tuženik odbio isplatiti tužitelju štetu po polici kasko osiguranja i to u razdoblju od kolovoza 2003. i siječnja 2004. pa do isplate obje štete (9. veljače 2011.), a u kojem razdoblju tužitelj nije mogao poslovati s vozilima koja mu nisu vraćena, niti je mogao kupiti druga vozila, pa je trpio štetu u vidu izgubljene zarade.

 

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbija utvrđujući da je naknada štete s osnova izgubljene zarade povremeno potraživanje u smislu čl. 372. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 53/91., 91/92., 112/99. 88/01. i 117/03., dalje ZOO), te da je u konkretnom slučaju nastupila zastara samog prava iz kojeg proizlazi povremeno potraživanje, a time je i prestala mogućnost potraživanja naknade štete s osnova izgubljene zarade (čl. 373. ZOO-a).

 

8. Takav pravni stav prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti jer je isti rezultat pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora od strane prvostupanjskog suda, a zbog čega ni odlučne činjenice vezane za prigovor zastare nisu utvrđene.

 

9. Naime, naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, za pomoći i njegu i u drugim slučajevima kada se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećenik može ostvarivati sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente. No u tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama čl. 376. odnosno 377. ZOO-a, a za svako slijedeće utuženo potraživanje kreće novi rok zastare od dana kada je prethodni postupak pravomoćno okončan (čl. 392. st. 3. ZOO-a).

 

10. Navedena stajališta zauzeta su imajući u vidu da je jedna od općih osobina zastare u važećem zakonodavstvu načelo prema kojem svako potraživanje naknade štete podliježe zastari, osim ako zakonom izrijekom nije za pojedine slučajeve određeno što drugo. Ta opća osobina utemeljena je na odredbi čl. 360. ZOO-a, na propisima koji uređuju izuzetke čl. 368. ZOO-a, odnosno čl. 373. st. 3. ZOO-a kao i u smislu i biti tog instituta kako je on određen pozitivnim pravom. Vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (čl. 376. st. 1. ZOO-a). Za buduće štete rok zastare počet će teći od dana kad u budućnosti ta šteta bude nastala. To vrijedi za štetu koja je posljedica uzroka ranije štetne radnje koja vremenski nije s njom povezana, niti je njeno nastupanje izvjesno. Međutim, ako se buduća šteta može već sada zajedno sa sadašnjom sagledati, ako je ona već sada po redovnom tijeku stvari izvjesna, tada je očito riječ o šteti za koju je oštećenik već saznao, a ne o šteti za koju će on doznati tek u ono vrijeme kad nastupi gubitak zarade. Zbog toga u tom slučaju i rok zastare za tu štetu počinje teći već saznanjem za nju, a ne tek onim danom kada u budućnosti nastane gubitak zarade.

 

11. Kako dakle, a zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora, činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno glede istaknutog prigovora zastare, po osnovi čl. 370. ZPP valjalo je donijeti odluku kao u izreci.

 

12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, s obzirom na izneseno, upotpuniti činjenično stanje i ponovo odlučiti o istaknutom prigovoru zastare, pri čemu se napominje da je okolnost pravomoćnosti presude iz ranijeg postupka (P-3101/04) kojeg je tužitelj vodio radi naknade štete odlučna ali samo ako se radi o sporu po istim pravnim osnovama po kojima se traži i predmetna šteta.

 

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Osijek, 26. kolovoza 2021.

 

Predsjednik vijeća

Josip Frajlić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu