- 1 -              Revd 76/2021-2

Broj: Revd 76/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice D. P. iz Z., OIB: …, II. tužitelja I. P. iz Z., OIB: …, III. tužitelja A. P.1 pok. A. iz Z., OIB: …, IV. tužiteljice A. P.2 iz Z., OIB: … i V. tužiteljice Ž. M. (ranije S.) iz K. G., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku B. A., odvjetniku u S., a V. tužiteljica i po punomoćniku B. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Grada Splita, OIB: …, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlozima tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1112/20-2 od 24. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-914/19 od 17. siječnja 2020., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlozi za dopuštenje revizije odbacuju se.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli dva prijedloga za dopuštenje revizije (jedan po odvjetniku B. A., drugi po odvjetniku B. M.) protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1112/20-2 od 24. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-914/19 od 17. siječnja 2020., postavljajući ukupno četiri pitanja (prva tri po punomoćniku odvjetniku B. A. i četvrto po punomoćniku odvjetniku B. M.):

              - Postoji li bitna povreda odredbe članka 71. točka 7. ZPP o izuzeću sudaca, kad u radu drugostupanjskog vijeća sudjeluje kao izvjestitelj u drugostupanjskom predmetu sutkinja za koju postoji opravdana sumnja u pristranost i posljedično razlog za njezino izuzeće, ako je presudila u korist stranke koju u drugim predmetima zastupa odvjetnički ured u kojemu je sin dotične sutkinje zaposlen kao vježbenik?

              - Postoj i li nužnost da sud prekine parnicu do okončanja upravnog postupka povrata konfiscirane imovine, ako je stav suda da bi trebalo odbiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje vlasništva nekretnine u društvenom vlasništvu (stečenog dosijedanjem kroz razdoblje od 6. travnja 1941. do 1997.) zbog toga što treće osobe u upravom postupku polažu pravo na nekretnine koje su predmet spora uzimajući u obzir, pritom, propis prema kojemu se vlasništvo odlukom druge nadležne vlasti stječe pravomoćnošću odluke?

              - Mogu li se posjedovanje nekretnine prije 6. travnja 1941. i činjenica izvršenog pravnog posla o otuđenju nekretnine, koji pravni posao je usmeno sklopljen i izvršen u vrijeme važenja austrijskog OGZ, s obzirom na rokove za dosjelost propisane austrijskim OGZ, s obzirom na vrijeme koje je proteklo od 6. travnja 1941. do danas i životnu dob ljudi, dokazivati isključivo svjedocima i ispravama ili je moguće te činjenice dokazivati i određenim indicijama (zatvoreni krug indicija)?

              - Je li drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o zahtjevu vlasnosti nekretnine tužitelja, vezan za odluke Europskog suda za ljudska prava, odnosno za čl. 18. Zakona o naknadi te za paragraf 1468. AGZ-a, odnosno, je li Županijski sud u Splitu pa i svaki drugi sud RH ovlašten tumačiti presude Europskog suda za ljudska prava ili ih, pak, provoditi sukladno odluci Ustavnog suda U-III-5807/2010 NN. RH 57/13.?

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelji navode da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Europskog suda za ljudska prava Ramljak protiv Hrvatske od 27. lipnja 2017. (zahtjev broj 5856/13) i Trgo protiv Hrvatske od 11. lipnja 2009. (zahtjev broj 35298/04), u odluci Ustavnog suda Republika Hrvatske broj U-III-5807/2010 od 30. travnja 2013. i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-736/07-2 od 15. listopada 2008., Rev-1643/11-2 od 26. ožujka 2013.,  Revr-307/09-2 od 11. lipnja 2009. i Revx-732/16 od 12. prosinca 2018.

3. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije podnesen odgovor.

4. Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.

5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da prvo postavljeno pitanje nije pitanje koje bi, u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanju u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da su odluke, na koje se tužitelji pozivaju u opravdanju postavljenih pitanja, donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

5.2. Naime, u odluci Europskog suda za ljudska prava Ramljak protiv Hrvatske od 27. lipnja 2017. (zahtjev broj 5856/13) na koju se pozivaju tužitelji, a jednako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tužitelji također pozivaju (Revr-736/07-2 od 15. listopada 2008., Rev-1643/11-2 od 26. ožujka 2013. i Revr-307/09-2 od 11. lipnja 2009.), za razliku od situacije u ovom konkretnom predmetu, radilo se o tome da su sin suca, odnosno supruga suca (u odnosu na koje suce se tražilo izuzeće), radili kao vježbenici u odvjetničkim uredima koji su zastupali suprotnu stranku baš u konkretnom predmetu, a ne u drugim postupcima (u kojem smislu i sami tužitelji postavljaju navedeno pitanje).

5.3. Niti u odnosu na drugo postavljeno pitanje, činjenična i pravna situacija iz odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske od 11. lipnja 2009. (zahtjev broj 35298/04), a na koju se pozivaju tužitelji, nije podudarna sa situacijom u ovom konkretnom predmetu, jer u navedenom predmetu nije izraženo shvaćanje o prekidu parnice u kojoj se odlučuje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu do okončanja upravnog postupka povrata konfiscirane imovine. Stoga niti to pitanje također nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer nije riječ o pitanju u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena.

5.4. U odnosu na treće postavljeno pitanje se ističe da odgovor na to pitanje također nije važan za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagatelji u postavljenom pitanju ukazuju da bi bilo sporno i predmet dokazivanja (kojem dokaznom sredstvu, odnosno ostalim sredstvima utvrđivanja činjenica u postupku valja dati prednost radi utvrđivanja činjenice izvršenog pravnog posla o otuđenju nekretnine) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti slučaja, a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.5. Vezano uz zadnje postavljeno pitanje valja reći da niti to pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer odgovor na pitanje djelomično proizlazi iz sadržaja zakonskih normi kojima su regulirane granice ispitivanja dopuštenosti revizije protiv drugostupanjske presude (čl. 385.a st. 1. al. 4. ZPP), a djelomično se radi o preopćenito postavljenom pitanju, koje kao takvo samo po sebi nije dovoljno za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da, imajući na umu konkretnu činjeničnu situaciju, ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pritom revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u prijedlogu za dopuštenje kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ukoliko ih sam predlagatelj nije određeno naznačio.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. kolovoza 2021.