Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split P-2259/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari
tužiteljice A. T. OIB:… iz S., zastupane po
punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženih pod 1. B.
S. OIB:… i pod 2, K. S. OIB:…, oboje iz
S., i oboje zastupanih po punomoćniku A. R., odvjetniku
u S., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05.
srpnja 2021., u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13 i 89/14, nadalje u tekstu: ZPP) dana 25. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima ad 1/ B. S. i ad 2/ K. S., u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime razlike između tržišne i
zaštićene cijene najamnine iznos od ukupno 133.314,92 kn zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje na iznos od
- 3.814,87 kn teku počev od 01.03.2012., - 3.814,87 kn teku počev od 01.04.2012., - 3.814,87 kn teku počev od 01.05.2012., - 3.814,87 kn teku počev od 01.06.2012., - 3.808,24 kn teku počev od 01.07.2012., - 3.808,24 kn teku počev od 01.08.2012., - 3.808,24 kn teku počev od 01.09.2012., - 3.808,24 kn teku počev od 01.10.2012., - 3.808,24 kn teku počev od 01.11.2012., - 3.808,24 kn teku počev od 01.12.2012., - 3.808,24 kn teku počev od 01.01.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.02.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.03.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.04.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.05.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.06.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.07.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.08.2013.,
- 3.808,24 kn teku počev od 01.09.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.10.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.11.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.12.2013., - 3.808,24 kn teku počev od 01.01.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.02.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.03.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.04.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.05.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.06.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.07.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.08.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.09.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.10.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.11.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.12.2014., - 3.808,24 kn teku počev od 01.01.2015.,
pa sve to do isplate i to do 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.
kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženicima ad 1/ B. S. i ad 2/ K. S., da u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužiteljici A. T. parnični trošak u
iznosu od 26.490,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od presuđenja pa do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 30. siječnja 2015. zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženih u kojoj
se navodi da je tužiteljica vlasnica stana u S., anagrafske oznake
položenog u Z.U. 929 poduložak 3, opisanog kao 3. etaža, koji stan je trosoban sa
nusprostorijama, u prizemlju sjevernog dijela zgrade, položen u zgradi oznake čest.
zgr. 3593/1 K.O. S. Tužiteljica da se kao vlasnik predmetnog stana za cijelo
uknjižila u svibnju 2013. do kada da je bila suvlasnik za 1/2 predmetnog stana sa
Z. R., a koji suvlasnički omjer do uknjižbe za cijelo da je stekla
Rješenjem o nasljeđivanju 0-621/01. Tuženici da su bili u posjedu predmetnog stana
temeljem Ugovora o korištenju zaključenog 09.09.1982. između Zavoda za izgradnju
S. i tuženika pod 1. Kako je u međuvremenu stupio Zakon o najmu stanova na
snagu (NN-91/96), tuženici da su nastavili neovlašteno bez zaključivanja Ugovora o
zaštićenom najmoprimstvu koristiti predmetni stan, a da su plaćali mjesečnu
najamninu u iznosu od 200,67 kn. Tužiteljica kao i njeni pravni prednici da sa
tuženicima nisu zaključivali Ugovor o zaštićenom najmoprimstvu jer im je poznato da
je tuženik pod 1. vlasnik nekoliko useljivih stambenih nekretnina na području grada
S., kao i kuće na otoku H. u mjestu B., pa da mu iz navedenih razloga nije
pripadao status zaštićenog najmoprimca, a vlasništvo stana na adresi da je stekao Rješenjem o nasljeđivanju od 13.01.1992. Nakon pokrenute
tužbe za iseljenje Pst 1010/13 tuženik da je dobrovoljno iselio 29.12.2014. Tuženici
da su mjesečno plaćali na ime najma stana iznos od 200,67 kn, a tržišna cijena
najma predmetnog stana u zoni u kojoj se nalazi da iznosi
2.500,00 kn (prikazano u dopisu od 10.05.2013. priloženog u spisu Pst-1010/13), pa
tužiteljica da potražuje na ime razlike cijene mjesečno iznos od 2.299,33 kn za period
počev od 01.02.2010. do zaključno sa 29.12.2014. kao i trošak parnice.
2. Dana 17. ožujka 2015. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem su
tuženici istakli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti s prijedlogom da isti
budu odbijeni, a tužiteljica osuđena na snašanje parničnih troškova. Da je točno da je
tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica stana u S., upisanog
u Z.U. 9292 k.o. S. Da nije točan činjenični navod da bi tuženik pod 1. i njegova
supruga tuženica pod 2. bili u posjedu predmetnog stana temeljem Ugovora o
korištenju sklopljenog dana 09.09.1982. sklopljenog između tuženika pod 1. i Zavoda
za izgradnju S. Time se očito želi kazati da bi tuženik tek od tog trenutka živio u
predmetnom stanu što nije točno. Tuženik pod 1. da je živio u predmetnom stanu od
1944., dakle od svoga rođenja. Naime, u predmetnom stanu stanovao je još od 1937.
godine J. S., djed tuženika pod 1. sa svojom mnogobrojnom obitelji. Vlasnik
zgrade i stana bio je J. G. od koga su predmetni stan, kao neuseljiv, 1955.
kupili R. J. i B. iz D., inače tužiteljičini stričevi. Tuženik pod 1. da
je nakon smrti svojih prednika presudom Upravnog suda broj: U-2987/1977 na sebe
prenio stanarsko pravo na predmetnom stanu. Dakle, da nije točno da je tuženik pod
1. u posjed predmetne nekretnine stupio tek temeljem Ugovora o korištenju stana
sklopljenim dana 09.09.1982. sa Zavodom za izgradnju S.. Tuženik je već i prije
bio u posjedu predmetnog stana i to najprije kao član obiteljskog domaćinstva
nositelja stanarskog prava, a potom i sam kao nositelj stanarskog prava, a ovaj je
Ugovor samo potvrdio postojeće stanje jer je Zavod za izgradnju S. skrbio o svim
stanovima na kojima je postojalo stanarsko pravo, kako onima u društvenom tako i
onima u privatnom vlasništvu. Da nije točan činjenični navod iz tužbe da su tuženici
nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova nastavili neovlašteno i bez
zaključivanja Ugovora o zaštićenom najmoprimstvu koristiti predmetni stan i plaćati
zaštićenu najamninu. Tuženik pod 1. je bio nositelj stanarskog prava na predmetnom
stanu te je ova činjenica njemu davala pravni legitimitet stanovati u predmetnom
stanu sa svojom obitelji. Osim toga, pravni prednici tužiteljice B. R. i M.
M. ustali su protiv tuženika pod 1. tužbom radi iseljenja iz predmetnog stana u
parničnom postupku vođenom kod Naslovnog suda pod poslovnim brojem II-
P.443/98 ali su pravomoćno odbijeni sa svojim zahtjevom. U odgovoru na tužbu u
navedenom parničnom postupku tuženik pod 1. postavio je zahtjev za sklapanje
ugovora kao zaštićeni najmoprimac, do čega nikada nije došlo. Stoga je tuženik pod
1. kod Općinskog suda u Splitu zatražio otvaranje posebnog depozitnog računa radi
polaganja naknade za stanarinu, a koji je prijedlog usvojen u spisu broj: I-R-65/98. Iz
gore navedenog da je razvidno da je tuženik pod 1. imao pravnu osnovu koristiti se
nekretninom u tužiteljičinom vlasništvu kao zaštićeni najmoprimac po uvjetima
propisanim navedenim Zakonom o najmu stanova, te također da nije točno da je
tuženik pod 1. odbijao potpisati ugovor o najmu stana, upravo suprotno, tuženik pod
1. da je to tražio 1998. od pravnih prednika tužiteljice. U odgovoru na tužbu tuženici
dalje navode da je tužiteljica pred Naslovnim sudom dana 28. kolovoza 2013. ustala
tužbom protiv tuženih tražeći njihovo iseljenje iz predmetnog stana. Tuženici da su
nakon utuženja na miran način tužiteljici prepustili posjed predmetnog stana pa je
tužiteljičin tužbeni zahtjev za iseljenjem odbijen presudom pod poslovnim brojem:
Pst-1010/13 od 26. veljače 2015. Tužiteljica je u okviru istog postupka dana 20.
studenog 2014. pisanim podneskom uredila tužbu i tužbeni zahtjev zatraživši isplatu
iznosa od 2.299,00 kuna mjesečno na ime razlike između tržišne i zaštićene cijene
najamnine što Naslovni sud rješenjem broj: Pst-1010/13 od 26. veljače 2015. da nije
dopustio. Tuženici ne znaju je su li navedena presuda i rješenje postali pravomoćni.
Ipak, opreza radi ističu prigovor postojanja dvije parnice o istom zahtjevu jer je tužba
u ovome predmetu pod poslovnim brojem: Pi-72/15 podnesena dana 30. siječnja
2015., a u tom je trenutku postojala parnica o istom zahtjevu pod poslovnim brojem.
Pst-1010/13 o kojoj nije bilo odlučeno. Kako na postojanje druge parnice o istom
zahtjevu sud pazi po službenoj dužnosti to je trebalo ovu tužbu odbaciti, što se i
predlaže. Glede tvrdnji iznesenih u činjeničnom opisu tužbe kako tuženik pod 1. ima
nekoliko useljivih nekretnina-stanova na području S. u svom vlasništvu te kuću na
otoku H. navodi se kako slijedi: kako tužiteljica izrijekom ne navodi koji bi to bili
useljivi stanovi koje tuženik pod 1. ima na području grada S. u svome vlasništvu,
to bi se iz priloženih vlasničkih listova moglo zaključiti da tužiteljica misli na višesobni
stan u potkrovlju zgrade na čest.zgr.3063 ZU 4042 redni broj (poduložak) 1 na
kojemu je stanu tuženik pod 1. suvlasnik za 30/96 + 18/96 dijelova cjeline. Ovaj je
stan neuseljiv jer u istome stanuje zaštićeni najmoprimac T. L. sa svojom
suprugom, a ista je pravomoćnom presudom koja zamjenjuje ugovor o najmu, u
parničnom postupku vođenim kod Naslovnog suda pod poslovnim brojem II-
P.1701/06, ostvarila to pravo. Nadalje se može zaključiti da tužiteljica misli na
višesobni stan koji se nalazi na I katu zgrade na čest.zgr.3063 ZU 4042 redni broj
(poduložak) 4 na kojemu je stanu tuženik pod 1. upisan kao vlasnik za cijelo.
Predmetni stan tuženik pod 1. naslijedio je iza smrti svoje majke kao neuseljiv jer su
se u istome također nalazili zaštićeni najmoprimci. Tek smrću posljednjeg člana
obitelji S., kao zaštićenog najmoprimca, tuženik pod 1. je 2001. preuzeo posjed
predmetnog stana. Međutim, isti je bio zbog stanja u kojemu se je nalazio praktično
neuseljiv. Naime, isti se nalazi u kući u S., koja je stara preko
100 godina, te kako su u istoj u svim stanovima do tada živjeli isključivo nositelji
stanarskog prava odnosno kasnije zaštićeni najmoprimci to istu uopće nisu održavali.
Krov je bio u raspadajućem stanju kroz koji je ulazila voda što je ozbiljno oštetilo
međukatnu konstrukciju kao i obloge stropova i zidova. Osim toga sanitarne cijevi su
bile u raspadajućem stanju iz kojih su izlazile fekalije, balkon na južnoj strani stana
bio je u raspadajućem stanju. Zbog ovakvog stanja kuće Ministarstvo zaštite okoliša i
prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica u S.
dana 16. studenog 2001. donijelo je rješenje Klasa: UP/I-362-02/01- 02/14537,
Ur.broj: 531-07/5-17/1-01-05 kojim je naredilo otklanjanje navedenih oštećenja.
Elaborat o stanju objekta napravio je N. K., stalni sudski vještak za
graditeljstvo nakon očevida koji je izvršio dana 23., 26. i 29. rujna 2003. upravo na
traženje tuženika pod 1., a u navedenom elaboratu nalazi se cijeli niz fotografija koje
najbolje pokazuju stanje objekta. Stanje balkona na južnoj strani predmetnog stana
razvidno je iz izvedbenog projekta - elaborata koji je u veljači 2007. napravila tvrtka
RMV projekt d.o.o. S. radi rekonstrukcije navedenog balkona. U odgovoru na tužbu
tuženici dalje ističu da je tuženik pod 1. od 1999. godine bio nezaposlen, bez
primanja osim novčane naknade u iznosu od 900,00 kuna mjesečno od Hrvatskog
zavoda za zapošljavanje. Godine 2004. tuženik pod 1. je otišao u mirovinu koja
iznosi 2.000,00 kuna. Zbog navedenog tuženik pod 1. nije bio u stanju sve potrebite
radove obaviti odmah, već su svi ti radovi obavljani kroz višegodišnje razdoblje,
postupno, naporima cijele obitelji i osobnim radom tuženika pod 1. i njegovog sina
I. Kao posljedica svega tuženik pod 1. da se je teško razbolio, pa da je u
razdoblju od 2010. do danas u više navrata bio na bolničkom liječenju u KBC S.,
KB D. i Klinici za plućne bolesti „J.", te je bio podvrgnut i teškim
operativnim zahvatima. Zbog gore navedenog tuženik pod 1. nije mogao predmetni
stan osposobiti za normalno stanovanje i isti je praktično bio neuseljiv sve do prije
nekoliko mjeseci. Također zbog svoga zdravstvenog stanja radi kojega je često bio
odsutan nije zaprimio niti jedan od dopisa koji mu je tužiteljica slala putem svojih
punomoćnika. Da tuženik pod 1. nije zaprimio tužiteljičine dopise razvidno je i iz
priloženih tužiteljičinih isprava jer je na istima jasno naznačeno da tuženik pod 1. iste
nije primio, a primke-povratnice nisu potpisane po primatelju. Točno je da tuženik pod
1. ima u mjestu B. na otoku H. nekretninu manju kuću koja predstavlja
njegovu „djedovinu". Ista je od grada H. udaljena 7 km, bez tekuće vode,
komunalne opreme i povezanosti javnim prijevozom zbog čega nije pogodna za
cjelogodišnji boravak upravo zbog teško narušenog zdravlja tuženika pod 1. Ista je
pogodna samo za boravak tijekom dva ljetna mjeseca i kao takva se isključivo tada
koristi. Tuženici su dalje naveli da ističu prigovor zastare jer da se utužena tražbina
odnosi na zakupninu odnosno najamninu za što je predviđen zastarni rok od 3
godine. Nadalje, utuženi iznos da je u suprotnosti sa Odlukom o utvrđivanju visine
slobodno ugovorene najamnine kojom je određen iznos od 15,00 kuna po m2 kao
najviši iznos za utvrđivanje visine slobodno ugovorene najamnine tako da utuženi
iznos mora biti u skladu sa navedenom Odlukom. Nadalje, tuženik pod 1. da je
plaćao mjesečni iznos od 207,30 kuna temeljem Izračuna mjesečne zaštićene
najamnine na dan 20.03.2014. Tuženici također prigovaraju i promašenu aktivnu
legitimaciju na strani tužiteljice koja potražuje najamninu u cijelosti za sebe jer je u
jednom razdoblju na koje se tužba odnosi bila suvlasnik za ½ dijela. Imajući sve gore
navedeno u vidu, te posebno činjenicu da je i tuženiku pod 1. onemogućeno
korištenje njegovih nekretnina zbog zaštićenih najmoprimaca, predlaže se kao
uvodno.
3. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev u podnesku koji je zaprimljen
kod ovog suda dana 01.12.2017. kada je zatražila donošenje presude nalaganjem
tuženima da joj isplate na ime razlike između tržišne i zaštićene cijene najamnine
iznos od ukupno 221.260,72 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i
parnični trošak.
4. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 04.
rujna 2019. donio presudu kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i to
za iznos razlike između tržišne i zaštićene cijene najamnine u iznosu od 133.314,92
kune dok je za više zatraženi iznos od 87.945,80 kuna zahtjev tužiteljice odbijen.
Tuženici su ujedno obvezni tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.929,20
kuna. Potpunu i pravodobnu žalbu na ovu odluku prvostupanjskog suda uložili su
tuženici pa je odlučujući o istoj Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici
dana 02.lipnja 2020. donio odluku pod poslovnom oznakom Pž-1932/2019-2. Točnije
doneseno je rješenje kojim je prihvaćena žalba tuženih, prvostupanjska presuda je
ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.
5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanje te su
izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 30 9. 2014., pregledom
rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-621/01 od 6. ožujka
2002., pregledom ugovora o korištenju stana od 29. 02. 1980., pregledom izračuna
mjesečne i zaštićene najamnine na dan 12.9.2012., pregledom izvatka iz zemljišne
knjige od 30.04. 2013., pregledom zapisnika o primopredaji stana u ulici ,
stan br. 3. od 29.12.2014., pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u
Splitu posl. br. O-1992/89 od 13.01.1992., pregledom ovjerene izjave Z.
R. od 28. siječnja 2015., pregledom dopisa odvjetnice P. B.,
upućenog tuženiku ad 1. dana 10.05. 2013., pregledom vještva sačinjenog od strane
tvrtke R. d.o.o., pregledom izračuna mjesečne i zaštićene najamnine od
20.03.2014., pregledom vještva vještaka N. K., saslušanjem tužiteljice i
tuženika pod 1., pregledom podataka o prebivalištu za tuženika B. S. od
1. travnja 1974., izvatka iz Matice rođenih za tuženika pod 1., pregledom izvatka iz
Matice umrlih za E. S., pregledom smrtnog lista za G. H.,
rješenja Ministarstva zaštite i okoliša i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske
poslove, Područna jedinica u S. od 16.11.2001., pregledom priložene medicinske
dokumentacije, izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku za graditeljstvo P. P. ing. građevine, izveden je dokaz pregledom
pisanog vještva vještaka P. P., zaprimljenog kod ovog suda dana
16.11.2017., pregledom spisa ovog suda poslovnih brojeva Pst-1010/13, R1-65/98,
kao i IIP-443/98 te pregledom Ugovora o diobi od 06. travnja 1984. kao i onog od 09.
travnja 2013.
6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
7. Stranke su zatražile parnični trošak.
8 Predmet spora u ovom stadiju postupka jest zahtjev tužiteljice naspram
tuženih z.a isplatom iznosa od 133.314,92 kn na ime razlike tržišne i zaštićene
najamnine za razdoblje od mjeseca veljače 2012. do zaključno sa mjesecom
prosincem 2014.
9. Odredbom čl.164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(»Narodne Novine« broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, nadalje u tekstu: ZV) propisano je:
(1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati
vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je
upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je
vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili
uništeno.
(2) Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti
naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne
budu naknađeni.
(3) Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.
(4) Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik
zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati
stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti
bez oštećenja same stvari.
(5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od
troškova koje posjednik osnovano traži.
(6) Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje.
(7) Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.
Odredbom čl.165. ZV-a propisano je pak:
(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj
odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za
vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i
vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.
(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu
naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.
(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju,
ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same
stvari.
(6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i
obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se
tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno
onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
Nadalje je odredbom čl.18. st. 3 ZV-a propisano je:
Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na
okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali
poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
St. 4 citiranog čl. propisano je:
Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed
ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na
odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo
nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.
Čl.8. ZV-a propisano je:
(1) Koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi
uporaba neke stvari ili prava.
(2) Plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem
nečijega rada, a i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu.
(3) Plodovi nekoga prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju
namjenu, kao kod prava koje ovlašćuje na stjecanje plodova ili drugih dijelova stvari -
dobiveni dijelovi stvari.
(4) Plodovi su i prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao što su to najamnine, zakupnine i kamate.
(5) Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako
na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome. Tko se na postojanje
takva pravnoga temelja poziva, treba ga i dokazati.
(6) Tko je dužan predati plodove neke stvari ili prava, ovlašten je zahtijevati
naknadu troškova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar
gospodar, ali nikada više od vrijednosti plodova koje je dužan predati.
10. Među strankama nije sporno:
- da su tuženici u utuženom razdoblju stanovali u stanu u S., i
- da između parničnih stranaka nije zaključen ugovor o najmu stanu.
11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 30. rujna 2014. sud je utvrdio da
je tužiteljica uknjižena kao vlasnica jednog trosobnog stana sa nusprostorijama na
prizemlju sjevernog dijela zgrade sagrađenog na čest. zgr. 3593/1, te da čest. zgr.
3593/1 u naravi predstavlja kuću i dvor.
12. Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-621/01 od 09. veljače
2001. sud je utvrdio da je pok. M.M. – M. umrla 9. veljače 2001., da njenu
ostavinu između ostalog sačinjava i pravo vlasništva ½ dijela trosobnog stana sa
prostorijama na prizemlju sjevernog dijela zgrade sagrađene na čest. zgr. 3593/1 ZU
9292 k.o. S., te da je njezinom nasljednicom proglašena A. T. kći.
13. Pregledom Ugovora o korištenju stana sud je utvrdio da su M. F. iz
S. , kao korisnik i poduzeće za izgradnju S. S., zaključili ugovor o
korištenju stana koji se nalazi u zgradi u visoko prizemlje,
površine 76m2.
14. Pregledom izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 12.09.2012.
sačinjenog od strane Službe pravne zaštite stanova, poslovnih prostora i geodezije,
Odsjeka za poslove stanovanja od 9.5.2008., sud je utvrdio da je mjesečna zaštićena
najamnina za stan u S., visoko prizemlje površine 75,00 m2 iznosio
200,67 kn.
15. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 30.04.2013., sud je utvrdio da je
tuženik B. S. vlasnik višesobnog stana koji se nalazi na prvom katu zgrade
koja je sagrađena na čest. zgr. 3063 k.o. S., ZU 4042, čest. zem. 755/3, na adresi
16. Pregledom zapisnika od 29.12.2014., sud je utvrdio da je rečeni zapisnik
sačinjen povodom primopredaje stana u ulici , stan br. 3, položen u ZU
9292, poduložak 3, čest. zgr. 3593/1 k.o. S., u naravi trosoban stan s
nusprostorijama i pripadajućom drvarnicom, i zajedničkim dijelovima zgrade. Također
je utvrđeno da je primopredaja izvršena dana 29.12.2014., između vlasnice stana
T. A. i zaštićenog najmoprimca B. S. Da je stan ispražnjen od
stvari i osoba od strane najmoprimca.
17. Pregledom rješenja o nasljeđivanju pod brojem O-1992/89 od 13.
studenog 1989. sud je utvrdio da je tuženik B. S. proglašen nasljednikom
iza pok. H. H. Dalje je utvrđeno da ostavinu pok. H. H.
sačinjavaju nekretnine upisane u ZU 4042, prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda
br. O-1171/86 od 29.06.1987. (prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda br. O-
1171/86 od 29.06.1987.g. iza pok. S. M.) ZU 4042 (prema Zk-a izvatku
ovog suda od 26.04.1991.g., sve k.o. S., 12/96 dijela čest. zem. 243/4, 246/1,
247/2, 274/1, 275/1, ZU 678 k.o. B.
18. Pregledom ovjerene izjave Z. R. od 28. 02. 2015. sud je utvrdio
da je rečenom izjavom Z. R. ustupila sva imovinska prava A. T., a
koja bi prava A. T. pripadala s naslova potraživanja razlike između zaštićene i
tržišne najamnine na nekretnini označenoj kao trosobni stan sa nusprostorijama na
prizemlju sjevernog dijela zgrade a koji stan sagrađen na čest. zgr. 3593/1 poduložak
3 ZU 9292 k.o. S., i kojom izjavom je ovlastila A. T. oduzimanje svih pravnih
radnji pred nadležnim sudovima i drugim državnim tijelima u svrhu ostvarivanja
navedenih imovinskih prava.
19. Pregledom dopisa odvjetnice P. B. upućenog tuženiku
B. S. od 10.05.2013. sud je utvrdio da je rečenim dopisom tužiteljica od
tuženika zatražila sklapanje ugovora u najmu stana po tržišnim cijenama, te isplatu
razlike najamnine između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.
20. Pregledom izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 20.03.2014.,
sud je utvrdio da je od Službe pravne zaštite i za stanove i za poslovne prostore
G. S. utvrđena mjesečna zaštićena najamnina za stan u u
iznosu od 207,30 kn.
21 Pregledom vještva vještaka N. K., dostavljenog od strane
tuženika a. koje nije sačinjeno tijekom trajanja ovog postupka, sud je utvrdio da iz
uvoda rečenog rješenja proizlazi da je rješenje o uklanjanju oštećenja krova od 16.
11. 2001. koje je izdalo Ministarstvo zaštite okoliša uprava za inspekcijske poslove,
područna jedinica S., naloženo vlasnicima zgrade da hitno saniraju krov i uklone
opasnosti za objekt stanare i prolaznike, zatim da se stanje u međuvremenu
pogoršalo i da je objekt opasan te da je potrebna hitna intervencija na traženje g.
S. da je izvršen očevid dana 23., 26. i 29.09.2003. te da je istodobno obavljeno
i fotografiranje karakterističnih detalja oštećenja i nedostataka. Dalje je utvrđeno da je
svrha očevida utvrđivanje stana objekta s obzirom na sigurnost i stabilnost krova
nedostataka i uzroka, nedostataka te prijedlog sanacije. Pregledom vještva dalje je
utvrđeno da je vještak u nalazu vještva istakao da je krov objekta u opasnom stanju,
da se krov djelomično raspada ugrožava stanare i prolaznike, da kroz oštećeni krov,
ulazi voda i prouzročuje ozbiljna oštećenja međukatnih konstrukcija , obloga stropova
i zidova, namještaja, i da ugrožava zdravlje stanara. Oštećenja krova da su
neujednačena-na mjestima prodora vode, odnosno popuštanja pokrova, konstrukcija
rogova da je propala. Inače, da je drvena građa krova u relativno dobrom stanju, s
obzirom na starost objekta. Uzrok oštećenja da je neodržavanje krova, pokrova i
limarije.
22. Slijedeći uputu suda višeg stupnja pregledan je i ovosudni spis IIP-443/98.
Predmet je to u kojem su tužitelji B. R. i M. M. tužili B. i K.
S. na iseljenje iz stana koji je položen u prizemlju sjevernog dijela zgrade u
, kao i da plate najamninu. Taj postupak završen
je donošenjem pravomoćne sudske presude prema kojem je zahtjev tužitelja odbijen
Isti u ničem bitnom ne utječe na motrište suda o tužbenom zahtjevu tužiteljice iz
razloga o kojima će u nastavku ovog obrazloženja biti više riječi ali i zbog
prihvaćenog pravnog shvaćanja o obvezama sudionika u najmodavnom odnosu.
23. Pregledom uvjerenja o prebivalištu zaprimljenog kod Općinskog suda u
Splitu dana 02.04.1974., sud je utvrdio da je tuženik B. S. imao prijavljeno
prebivalište na adresi, dana 15. siječnja 1944. na kojoj je adresi
živio do 16. siječnja 1963., a kojeg dana je prijavio prebivalište na adresi
24. Pregledom rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja,
Uprava za inspekcijske poslove od 16. 11. 2001. sud je utvrdio da je rečenim
rješenjem naređeno otklanjanje oštećenja krova – drvene krovne konstrukcije, s
pokrovom od crvenog crijepa na građevini, anagrafske oznake,
vlasnika J. B. A., S. B., P. A.,
Z., H. G., u roku od 30 dana od
dana dostave ovog rješenja. Iz obrazloženja rečenog rješenje proizlazi da je dana
1.10.2001. izvršen uviđaj na licu mjesta na građevini anagrafske oznake gdje su utvrđena brojna oštećenja krova.
25. Pregledom pisanog nalaza i mišljenja vještaka P. P.
zaprimljenog kod ovog suda 16.11.2017., sud je utvrdio da bi predmetni stambeni
prostor u ulici , mogao postići najamninu u iznosu od 7,00 Eura po m2
odnosno 532,00 Eura mjesečno ili 4.015,54 kn mjesečno.
26. Iz iskaza tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu koje je održano od 14. rujna 2017. proizlazi:
- da je vlasništvo nad predmetnim stanom koji se nalazi u S.,
visoko prizemlje, stekla nasljeđivanjem od M. M. M. koja je umrla 9. veljače
2001.,
- da je njena p. majka vlasništvo nad tim stanom stekla nasljeđivanjem iza
smrti brata J. R., koji je preminuo 1981.,
- da je J. R. predmetni stan kupio 1959., a da je stan kupio zajedno
sa svojim bratom B. R.,
- da su u tom stanu stanovali djed i baka, tuženika B. S., međutim
kada su oni uselili u taj stan, da joj nije poznato, te da joj nije poznato kako su i
temeljem čega uselili baka i djed u taj stan,
- da ima spoznaju da je nazočni tuženik B. S. prijavljen u
predmetnom stanu 1963., da ne zna temeljem čega se tuženik prijavio u predmetni
stan, ali da joj je poznato da su njegovi djed i baka preminuli 1958., 1959. i 1960.,
- da su nakon smrti tuženikova djeda u stanu ostali živjeti djedov zet F. i
njegova žena sa sinom, da je F. dobio stan, da bi nakon toga tuženik pod 1.,
1972., pod nerazjašnjenim okolnostima nad predmetnim stanom dobio stanarsko
pravo,
- da prema njenim spoznajama tuženik pod 1. nije stanovao u predmetnom stanu, da misli da je studirao u B.,
- da je tuženik pod 1. također živio u preuređenom podrumu u kući na
B., da se radi o kući - vili na B. gdje je bilo više
vlasnika, a već od prije 1992. tuženik da je postao vlasnik stana od 120 m2, 5 soba,
misli da se radi o peterosobnom stanu,
- da je u toj vili tuženik pod 1. vlasnik za ½ stana koji se nalazi poviše ovog
stana kojeg je prethodno opisala, a koje vlasništvo je stekao nasljeđivanjem iza pok.
G. H., njegove rođakinje,
- da tuženik ima na H. kuću, u B., uvala
- da tuženici više ne žive u stanu u , da su joj tuženici predali
ključeve od stana i iselili 29.12.2014.,
- da su tuženici za vrijeme dok je stan bio u njihovom posjedu plaćali zaštićenu
najamninu u iznosu od 207,00 kn, taj iznos da se mjesečno mijenjao. ali da je
maksimalan iznos bio taj od 207,00 kn koji je bio zadnji plaćeni iznos,
- da su zaštićenu najamninu plaćali njenoj majci, a nakon njene smrti tužiteljici,
- da je tuženicima slala obavijest preko svoje odvjetnice da tuženici, s obzirom
da imaju nekretninu u svom vlasništvu, ne mogu više stanovati u predmetnom stanu
u a ako žele stanovati tada im je rekla da će morati plaćati tržišnu
najamninu u iznosu od 2.500,00 kn,
- da je do tog iznosa došla na način da se malo raspitala o cijenama i došla do
spoznaje da se taj stan može iznajmljivati u protuvrijednosti oko 350,00 eura, da
predmetni stan ima 75 m2, tri sobe, kuhinju i banj, špajz-ostavu,
- da tuženici nisu odgovorili na dopis,
- da se raspitivala kod pošte na H. da li su tuženici preuzeli predmetni
dopis tj. da li im je dopis uručen na što je odgovoreno da je tuženik obaviješten o
prispijeću dopisa pošiljke a obzirom da nije preuzet u roku od 5 dana da je isti je
vraćen, a da je rečeno da je tuženik rekao doći po taj dopis međutim da nije došao
po istoga,
- da je do iseljenja tuženika došlo na način da je podnijela tužbu radi iseljenja,
da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je on voljan iseliti iz stana, samo da mu
treba malo vremena i nakon toga je dobrovoljno iselio iz stana,
- u odnosu na vještvo kojeg su priložili tuženici da može navesti da je 2003.
došlo do popravka krova, međutim da su prilikom popravka krova svi stanari tu
stanovali,
- da niti ona, a niti njezini prednici nisu potpisali sa tuženicima bilo kakav ugovor o najmu stana i
- da je 2011. saznala da je tuženik naslijedio stanove o kojima je pričala u
svom iskazu, da je onda tražila dokumentaciju, da su joj to rekli neki ljudi, kada je sve
skupila da je onda tužbu podnijela.
27. Iz iskaza tuženika pod 1. kojeg je dao na ročištu od 14. rujna 2017.g. proizlazi:
- da je činjenicu da živi u spornom stanu dokazivao već u prethodnim
postupcima na sudu, a da je bilo sigurno pet do šest tih tužbi,
- da živi u tom stanu u G. ulici od svog rođenja, a da su dokazivali na
sudovima sa popisom stanara, brakorazvodnom parnicom roditelja kada je dodijeljen
svom ocu na adresi G., da su sve to apsorbirali te da u tom smislu ima presudu
koja govori u prilog tome pod poslovnim brojem Pst-1010/13 od 26. veljače 2015.,
- da je točno da je naslijedio pola stana na prvom katu na adresi i to od mamine sestre M. S.,
- da je pola tog stana imala njegova majka a pola njezina sestra, a nakon smrti
sestre polovica stana je pripala njegovoj majci, a nakon njene smrti da je dobio stan
za cijelo,
- da je majka umrla 1989.,
- da je pola stana na drugom katu iste kuće nakon smrti sestrične G. H. koja je bila godinu dana mlađa, također naslijedio,
- da je 2001. umrla ta njegova sestrična, da je ostavinska rasprava bila gotova 2003. kad je dobio ključeve od stana,
- da prilaže fotografije stana u kojem ga je stanju dobio, da su to su fotografije stana kojeg je naslijedio,
- da od rođenja stanuje u stanu u što dokazuje time da je
pohađao školu M., te raznim drugim dokumentima poput brakorazvodne presude
njegovih roditelja,
- da je rođen 1944. na L. obzirom da su se tamo skrivali zbog
bombardiranja S., da je kršten u crkvi sv. P. u krstionici srušene Crkve koja je
srušena od bombardiranja,
- da je predmetni stan koristio temeljem ugovora o korištenju stana; misli da su taj ugovor dobili od Općine,
- da želi istaknuti da za sve postoji dokumentacija, da u svom iskazu zbog proteka vremena može pogriješiti u nekim detaljima,
- da su zaštićenu najamninu plaćali toliko koliko je u tužiteljica rekla, a da tužiteljica nije tražila da plaća tu najamninu,
- da su iz stana u iselili kada su sredili stan u H. perivoju jer je stan bio neuseljiv,
- da su predmetni stan u G. napustili kad su bili u mogućnosti u fizičkim uvjetima napustiti stan, a to je radi zdravstvenih problema,
- da prilaže zdravstvenu dokumentaciju, te otpusna pisama iz bolnica od 2010 do 2016.g. gdje se vidi da je bio na operacijama,
- da je vlasnicima stana u podnio zahtjev ugovora o najmu stana,
da je sve to dokumentirano presudama da tužiteljica i prednici nisu htjeli zaključiti
ugovor zbog čega je on otvorio polog na sudu, na koji polog je redovito plaćao iznose
koje je općina odredila,
- da je M. S. naslijedila njegova majka H. H., a da ne
zna koje je godine umrla M.,
- da nisu ustali tužbom radi zaključenja ugovora o najmu stana, već da su se
obratili sudu radi otvaranja pologa, da u to vrijeme da nije bilo govora o podnošenju
tužbe već da je otvoren polog sudski depozit i
- da u razdoblju u kojem se nalazi ovaj predmet spora i isplate koje tužiteljica traži zbog zdravstvenih razloga nisu bili u mogućnosti iseliti iz stana u
- da u jednom razdoblju tužiteljica nije bila vlasnica za cijelo nego da se tek
2013. uknjižila kao vlasnica isključiva spornog stana, a da je sve vrijeme tužiteljica
primala punu zaštićenu najamninu.
28. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ovaj sud je utvrdio:
- da je tužiteljica vlasnik stana u S., anagrafske oznake , koji je
položen u Z.U. 929 poduložak 3, opisanog kao 3. etaža, koji stan je trosoban sa
nusprostorijama, u prizemlju sjevernog dijela zgrade, položen u zgradi oznake čest.
zgr. 3593/1 K.O. S..
- da se tužiteljica kao vlasnik predmetnog stana za cijelo uknjižila u svibnju
2013. do kada je bila suvlasnik za 1/2 predmetnog stana sa Z. R.,
- da je Z. R. ugovorom o ustupu tužiteljici ustupila sva svoja
potraživanja vezana uz predmetni stan,
- da su u posjedu predmetnog stana bili tuženik pod 1. i njegova supruga
tuženica pod 2. temeljem Ugovora o korištenju zaključenog 09.09.1982. između
Zavoda za izgradnju S. i tuženika pod 1.
- da su tuženici nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova i dalje
nastavili koristiti predmetni stan u S., a da između stranaka nije
zaključen ugovor o najmu,
- da su tuženici iselili iz stana dana 29. prosinca 2014.,
- da su tuženici plaćali najamninu u iznosu od 207,30 kn počev od rujna 2012.
a prije toga 200,67 kn.
29. Osim navedenih činjenica koje su među strankama bile sporne a o kojima
je upravo elaborirano, još je jedna činjenica bila sporna a to je aktivna legitimacija
tužiteljice. Ovaj sud nalazi da aktivna legitimacija tužiteljice ne bih bila upitna jer je
pravna prednica tužiteljice M. M. sa B. R. sastavila Ugovor o diobi
prema kojem ugovoru je stan u S., pripao u isključivu vlasnost i posjed
upravo M. M. a dana 09. travnja 2013. su tužiteljica i Z. R. također
sklopile Ugovor o diobi u kojoj su utvrdile da upravo tužiteljici u cijelosti pripada
predmetni stan čime su u stvari "amenovale" stanje kakvo je bilo prema Ugovoru o
diobi između njihovih pravnih prednika još od 1984.
30. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
31. Što se tiče tvrdnje tuženika da oni nisu imali useljiv stan na području grada
S. jer da je stan u nije bio useljiv i pored toga u tom stanu da
su živjeli zaštićeni najmoprimci sa kojima je zaključen ugovor putem suda, nisu bitne
za ostvarenje prava tužiteljice u konkretnoj situaciji.
32. Naime, prema Zakonu o najmu stanova tuženik B. S. kao nositelj
stanarskog prava na predmetnom stanu, a koje pravo mu je prestalo u trenutku
stupanja na snagu navedenog Zakona 1996. je prema odredbi čl. 30. i 31.
navedenog Zakona bio dužan zatražiti od vlasnika stana zaključenje ugovora o
najmu stana sa zaštićenom najamninom, a ukoliko to vlasnik stana odbije, tada je bio
dužan pred sudom pokrenuti postupak radi donošenja presude koja bi zamijenila
ugovor o najmu stana.
33. Još 1998. kada je podnesena tužba u spisu broj P-443/98, kojom se tražilo
iseljenje tuženika iz predmetnog stana, tuženici su znali tko su vlasnici navedenog
stana i bili su ovlašteni podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu, odnosno
tužbu ako ne bi došlo do sklapanja ugovor. Za sada proizlazi kako navedenu tužbu
nisu podnijeli, a od tog vremena prošle su 22 godine.
34. Najmodavac i najmoprimac kao bivši nositelj stanarskog prava imaju ne
samo pravo, već i obvezu sklopiti ugovor o najmu. Kada do sklapanja ugovora nije
došlo jer je najmoprimac propustio u odgovarajućem, razumnom vremenu zatražiti
njegovo sklapanje ili s tim u vezi zatražiti odgovarajuću sudsku zaštitu, tada je zbog
nepoduzimanja navedenih pravnih radnji kroz navedeno razdoblje izgubio zakonom
stečena prava najmoprimca pa tako i koristiti stan plaćanjem zaštićene najamnine.
Drugačije tumačenje dovelo bi do narušavanja ravnoteže interesa s jedne strane
tužiteljice kao vlasnice stana i tuženika s druge strane, jer se ne može od vlasnika
stana zahtijevati da u nedogled prihvaća neizvjesnost hoće li i kada bivši nositelj
stanarskog prava podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora, a kroz koje vrijeme
tužiteljica kao vlasnik stana ne bi mogla urediti odnose korištenja navedenog stana
na propisan način.( ovo pravno shvaćanje zauzeto je i u revizijskim odlukama broj
Rev-3023/15-2 od 17. listopada 2018. godine i Rev-2143/11-2 od 21. svibnja 2013.).
35. Zbog toga je nebitno u konkretnom slučaju je li tuženiku B. S.
prestalo pravo zaštićenog najmoprimca zbog toga što je on na području grada S.,
odnosno otoka H. imao useljivu nekretninu.
36. Nadalje, utvrđenje je ovog suda da tuženici u utuženom razdoblju nisu
imali bilo kakav osnov kojim bi držali u posjedu stan u vlasništvu tužiteljice u S.,
37. Iz iskaza tuženika ad 1/, s kojim se suglasila i tužena ad 2/, sud je utvrdio
da tuženici nisu od tužiteljice zatražili sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom
najamninom, a nisu ni podnijeli tužbu sudu radi sklapanja takvog ugovora.
38. Dalje je za navesti da je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova,
tuženiku na stanu u S. prestao status nositelja stanarskog prava.
39. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud zaključuje da tuženici u
utuženom razdoblju nisu imali bilo kakav pravni osnov za stanovanjem u
predmetnom stanu, odnosno da nisu imali bilo kakav osnov da predmetni stan drže u
posjedu.
40. Dalje je za navesti da je slijedom obrazloženog, ocjena ovog suda da su
tuženici u utuženom razdoblju bili nepošteni posjednici, a to s obzirom da su znali da
predmetni stan nije njihovo vlasništvo, te da nemaju bilo kakav pravni osnov da
predmetni stan drže u svom posjedu. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda da su
tuženici u utuženom razdoblju, a sukladno odredbi čl. 18 st 3 bili nepošteni
posjednici.
41. Kod takvog utvrđenja, ocjena je ovog suda da tuženici, kao nepošteni
posjednici, vlasniku, tj. tužiteljici moraju, a sukladno odredbi čl. 165 ZVDSP-a st 1
isplatiti između ostalog i sve koristi koje se imali za vrijeme svog posjedovanja.
42. Prema odredbi čl.8. ZV-a koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge
prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava /st 1/, dok je st. 4/ propisano da su
plodovi i prinosi koje stvar ili pravo da je posredovanjem nekoga pravnog odnosa,
kao što su najamnine, zakupnine i kamate.
43. Tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren je na najamninu, pa s obzirom na sve
navedeno i obrazloženo, cijeneći pri tome citirane zakonske odredbe, ocjena je ovog
suda da su tuženici dužni, za utuženo razdoblje tužiteljici platiti najamninu koju bi ona
mogla postići na tržištu.
44. Kao sporno ostalo je raspraviti visinu najamnine. Visinu najamnine sud je
utvrdio iz vještva vještaka P. P., prema kojem visina najamnine koju bi
tužiteljica u utuženom razdoblju mogla postići za stan u S., iznosi
4.015,54 kn. Pregledom vještva sud je utvrdio da je vještak prilikom određivanja
najamnine u obzir uzeo više stanova koji su se iznajmljivali na području gdje se
nalazi predmetni stan, te da je odredio srednju vrijednost najma tih stanova. Cijeneći
sve naprijed iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio izračun vještaka P. P.
45. Potrebno je istaći da su tuženici prigovorili navedenom iznosu. Međutim,
tuženici su istakli da ne predlažu novo vještačenje po novom vještaku, te da ne
predlažu saslušanje vještaka P. P. na okolnost njihovih prigovora.
46. Tijekom postupka bio je i dvojben iznos kojeg su tuženici plaćali na ime
zaštićene najamnine. Naime, tužiteljica je tvrdila da su tuženici uplaćivali iznos od
200,67 kn, dok su tuženici tvrdili da su uplaćivali iznos od 207,30 kn. Potrebno je
istaći da tuženici nisu dostavili dokaze o uplatama i visini uplate, međutim, tužiteljica
nije osporavala da su tuženici vršili uplatu. U svom iskazu tužiteljica je istakla da su
tuženici pri kraju plaćali najamninu u iznosu od 207.99 kn. Također, potrebno je istaći
da i za jedan i za drugi iznos postoji izračun zaštićene najamnine.
47. Dvojbe u pogledu visine uplate razriješio je u svom iskazu tuženik pod 1.,
sa kojim se iskazom suglasila i tužena pod 2., a u kojem iskazu je tuženik pod 1.
istakao da je uplaćivao iznos kojeg je tužiteljica navela, slijedom čega je sud prihvatio
iskaz tužiteljice da su tuženici uplaćivali iznos od 207,30 kn pri kraju, a da se taj iznos
mijenjao. Cijeneći takve iskaze stranaka ocjena je ovog suda da su tuženici plaćali
najamninu sukladno priloženim izračunima zaštićene najamnine i to 207,30 kn od
mjeseca rujna 2012., kada je izvršen novi izračun, a do tada 200,67 kn po starom
izračunu.
48. Čl.165.st. 2 ZV-a propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz st. 1
ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
49. Pregledom Zapisnika o primopredaji stana od 29.12.2014. sud je utvrdio da
je dana 29.12.2014. izvršena primopredaja predmetnog stana, te da je stan predan
tužiteljici slobodan od stvari i osoba. Tužba je u ovom predmetu zaprimljena
neposredno kod ovog suda dana 30. siječnja 2015., iz čega proizlazi da nije protekao
trogodišnji rok zastare samog prava potraživanja koristi, u konkretnom slučaju
najamnine. Međutim, u konkretnom slučaju nastupila je zastara za pojedine obroke
najamnine jer je odredbom čl.229. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano da tražbina zakupnine i
najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom
iznosu, zastarijeva za tri godine. Tužba je u ovom predmetu zaprimljena neposredno
kod ovog suda dana 30. siječnja 2015., iz čega proizlazi da su zastarjela sva
potraživanja tužiteljice koja su dospjela do veljače 2012., budući da je tužba
podnesena 30. siječnja 2015. kada je već bio protekao trogodišnji zastarni rok za
razliku najamnine za siječanj 2012. i sve ranije. Naime, najamnina se plaća za svaki
mjesec unaprijed između 1. -15. u mjesecu za tekući mjesec, tako da je potraživanje
najamnine za siječanj 2012. zastarjelo. O ovome je već pravomoćno odlučeno u ovoj
pravnoj stvari jer taj dio prvostupanjske odluke Pi-72/15 nije bio podvrgnut žalbenom
postupku.
50. Tužiteljica je zatražila isplatu razlike najamnine počev od 1.2.2010. do
zaključno s 29.12.2014. Dakle, tužiteljica je zatražila najamninu za ukupno 59
mjeseci (11 mjeseci 2010., 12 mjeseci 2011., 12 mjeseci 2012., 12 mjeseci za 2013.,
te 12 mjeseci za 2014.). Iz vještva vještaka P. P. sud je utvrdio da
mjesečne najamnina iznosi 4.015,54 kn. Od ovog iznosa, za razdoblje veljača,
ožujak, travanj, svibanj 2012., koje nije u zastari, treba odbiti iznos od 200,67 kn
kojeg su tuženici mjesečno plaćali, iz čega proizlazi da su tuženici dužni isplatiti
daljnji iznos (razliku) od 3.814,87 kn za svaki od tih mjeseci, dok za preostalo
razdoblje (od lipnja 2012. do prosinca 2014.) od iznosa 4.015,54 kn treba odbiti iznos
od 207,30 kn, s obzirom da je sud utvrdio da je od lipnja 2012. tuženik plaćao najamninu u tom iznosu.
51. Na svaki dosuđeni iznos tužiteljici, a sukladno uvodno citiranim zakonskim
odredbama, pripada i kamata. Kamata na mjesečne iznose najamnine plaća se
unaprijed, svakog 1.-og do 15.- og u mjesecu za tekući mjesec. Međutim, kako je
tužiteljice zatražila kamatu počev od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, to je
tužiteljici za svaki dospjeli iznos najamnine dosuđena počev od 1.-og u mjesecu za
prethodni mjesec.
52. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.
53. Odluka suda o zahtjevu na naknadom parničnog troška temelji se na
odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela u cijelosti u
osnovu (100%), te djelomično u visini (60%), pa je sveukupan uspjeh tužiteljice sud
cijenio sa 80%. Sukladno navedenom, tuženici su uspjeli sa 20%.
Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe i
podnesaka od 1.12.2017. i 21.05.2021. te pristupa na ročišta od 14.9.2017.
11.10.2017., te 6.12.2017., 20.05.2021. i 05.07.2021. – svaka radnja po 2.500,00 kn,
te za pristupe na ročišta od 01.08.2017.g. - 1.250,00 kn kao i sastav žalbe – 3.120,00
kn, što sveukupno iznosi 24.370,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od
6.092,50 kn na ime 25% PDV-a, 1.684,00 kn na ime pristojbe tužbe, te 2.563,00 kn
na ime pristojbe na presudu, što sveukupno iznosi 34.709,50 kn. Kada se taj iznos
pomnoži sa uspjehom u parnici (80%), to razmjerno uspjehu u parnici tužiteljici
pripada trošak u iznosu od 27.767,60 kn. Ovom iznosu treba dodati iznos od
2.600,00 kn na ime troškova vještačenja, što ukupno iznosi 30.367,60 kn.
Tuženicima zastupanim po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu
2.500,00 kn, te za pristupe na ročišta od 11.10.2017.g. i 6.12.2017.g. te 20.05.2021. i
05.07.2021. – svaka radnja po 2.750,00 kn, te za sastav žalbe – 3.437,50 kn što
ukupno iznosi 16.437,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 842,00 kn na ime
pristojbe odgovora na tužbu i iznos od 2.105,00 kn na ime pristojbe na žalbu, što
ukupno iznosi 19.384,00 kn. Tuženici su uspjeli sa 20 pa im razmjerno uspjehu u
parnici pripada iznos od 3.876,80 kn.
Kada se trošak tužiteljice prebije sa troškom tuženika, to proizlazi da su
tuženici dužni tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 26.490,80 kn.
54. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.
U Splitu, 25. kolovoza 2021.
SUDAC
Dunja Ljubičić, v.r.
Pravna pouka: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom,
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana objave ove odluke.
DNA: - pun. tužiteljice
- pun. tuženih
- u spis