REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3318/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv tuženika H. d.o.o., N. Č., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i partneri d.o.o., V. G., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-288/2018-11 od 9. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-288/2018-11 od 9. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-288/2018-11 od 9. srpnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 180.562,50 kn (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 282.375,00 kn (točka III. izreke). U bitnome prvostupanjski sud navodi kako tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18; dalje: ZOO), odnosno da bi tuženik bespravno eksploatirao mineralne sirovine na dijelu eksploatacijskog polja N. Č..

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da tuženikova eksploatacija mineralne sirovine na dijelu eksploatacijskog polja N. Č. nije bila bespravna, kao i zaključak tog suda da je tuženik imao stečeno pravo na tu eksploataciju. U nastavku žalbe obrazlaže svoje stavove i ponavlja navode iznesene tijekom postupka. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje, a traži i trošak žalbe prema odredbama Odvjetničke tarife.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno
čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92
112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik, u razdoblju od 12. veljače 2015. do 2. svibnja 2017. obavljao eksploataciju mineralnih sirovina samo na dvije katastarske čestice na kojima ima ishođenu koncesiju, dok se sva ostala eksploatacija obavljana na česticama za koje tuženik nema ishođenu koncesiju (čestice 484/2, 484/1, 588, 421/4, 421/3, 421/1, 421/2, 419/5, 420/5, 420/4, 422/4, 422/1, 383/7, 383/8, 383/9, 383/10, 383/11, 383/32, 383/33, 383/34, 383/44, 383/43, 423/2, 423/1, 423/3, 423/4, 423/6, 432/5, 422/8, 422/5, 422/6, 422/7, 424, 425, 428/1, 428/2, 429/1, 430/1, sve k.o. N. Č.).

7. Tijekom postupka prvostupanjski je sud izvršio uvid u isprave koje su
stranke dostavile, dok nije proveo dokaz saslušanjem inspektora koji je provodio inspekcijski nalaz te dokaz vještačenjem, navodeći kako iste smatra nepotrebnima obzirom na rješenja koja su donesena u upravnom postupku.

8. U obrazloženju svoje presude prvostupanjski sud pravilno ukazuje kako je za sve čestice, za koje tužitelj tvrdi da su bile predmetom bespravne eksploatacije, rješenjem Ministarstva, Klasa: UP/I-310-01/19-03/274, Ur.br. 526-03-03-02/1-2 od 4. listopada 2019., tuženiku odobrena koncesija. Tim istim rješenjem tuženik je određen kao nositelj i ovlaštenik eksploatacijskog polja građevnog pijeska i šljunka „N. Č.“, prijenosom svih prava i obveza koje su on i njegovi pravni prednici stekli rješenjima od 1990. godine na dalje. Pri tome su, točkom 3.2 navedenog Rješenja, izrijekom navedene čestice koje ulaze u eksploatacijsko polje, među kojima se nalaze i one čestice na koje se odnosi tužbeni zahtjev, i za koje tužitelj tvrdi kako su bile predmetom bespravne eksploatacije (str. 81.-89. spisa).

9. Predmetno rješenje Ministarstva od 4. listopada 2019. doneseno je nakon presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3143/2017-12 od 12. rujna 2019. (str. 76.-80. spisa), kojom je naložena dostava novog rješenja o prijedlogu tuženika za dopunu rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Služba za gospodarstvo Klasa: UP/I-310-17/15-01/01, Ur.br. 238-02/01-15-3 od 28. siječnja 2015. Naime, tuženik je tražio dopunu rješenja od 28. siječnja 2015., jer je smatrao kako su, u navedenom rješenju, greškom izostavljene određene čestice na kojima je
imao pravo eksploatacije, a taj je prijedlog odbijen, jednako kao i tuženikova žalba protiv rješenja o odbijanju prijedloga za dopunu.

10. Iz presude Upravnog suda u Zagrebu i kasnijeg rješenja Ministarstva
od 4. listopada 2019. jasno proizlazi kako tuženiku, greškom tijela javne vlasti, nije bila odobrena eksploatacija sirovine na česticama koje su predmet ovog postupka, kao i da mu je ta koncesija naknadno i retroaktivno odobrena. Dakle, tim je odlukama potvrđeno da je tuženiku greškom tijela javne vlasti uskraćeno pravo na eksploataciju sirovine na česticama koje su predmet ovog postupka, te da je navedena pogreška ispravljena kasnijim odlukama.

11. Upravo imajući u vidu gore navedene činjenice, ovaj sud ukazuje na postojeću praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) u sličnim predmetima. Naime, u svojim odlukama ESLJP ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (Trgo protiv Hrvatske, predmet broj 3528/04 od 11. lipnja 2009., vezano za raniji predmet Gashi protiv Hrvatske, predmet br. 32457/05, stavak 40. od 13. prosinca 2007., a sve vezano za raniju odluku ESLJP Radchinov protv Rusije, br. 65582/01, stavak 50., od 24. svibnja 2007.).

12. Stoga zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete iz čl. 1045. ZOO-a nije doveden u sumnju navodima žalbe. Nadalje, imajući u vidu kako je tužitelju naknadno i retroaktivno odobrena koncesija na spornim česticama, pravilno je odbijen i prijedlog za provođenje vještačenja na okolnost kako je tuženik na tim česticama vršio eksploataciju sirovine.

13. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe
čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama
(„Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu
sudskih pristojbi.

14. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

15. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 25. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas