- 1 -              Rev 1193/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1193/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice M. P. iz V., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u R., protiv tuženika – protutužitelja B. J. iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4263/2014-7 od 12. listopada 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1282/12 od 24. srpnja 2014., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom:

 

- naloženo tuženiku – protutužitelju B. J. (dalje: tuženik) da tužiteljici – protutuženici M. P. (dalje: tužiteljica) plati 263.544,00 kn sa zateznim kamatama (t. 1. izreke),

 

- odlučeno da se „s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbija“ (t. 2. izreke),

 

- naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 98.125,00 kn sa zateznim kamatama (t. 3. izreke),

 

- odbijen tuženikov protutužbeni zahtjev da mu tužiteljica plati 208.796,92 kn sa zateznim kamatama i nadoknadi parnične troškove (t. 4. izeke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1282/12 od 24. srpnja 2014. godine u točkama 1. i 2. izreke u cijelosti, točki 3. djelomično za iznos od 65.416,00 kn, te u točki 4. izreke.

 

Djelomično se prihvaća žalba tuženika – protutužitelja te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu odluke o naknadi parničnih troškova u točki 3. izreke za iznos od 32.709,00 kn i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice – protutužene za naknadu parničnog trška za iznos od 32.709,00 kn (preko iznosa od 65.416,00 kn do iznosa od 98.125,00 kn) sa zateznom kamatom kao neosnovan.

 

Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu žalbenog troška.“

 

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio sa žalbom, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem se ona revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmetna se revizija po svom sadržaju većim dijelom svodi na prepričavanje onoga što je nižestupanjskim presudama odlučeno i kako su donesene odluke obrazložene, uz tuženikov osvrt na činjenično stanje, djelomično ono koje je u postupku doista utvrđeno, a djelomično i ono kako ga tuženik vidi utvrđenim, a što je suprotno činjeničnim utvrđenjima sudova.

 

8. Tuženik, iako je naveo da reviziju podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nije određeno označio o povredi kojih postupovnih pravila se radi. Iz pojedinih se revizijskih navoda, primjerice: „da postoje proturječnosti koje čine bitne povrede odredaba parničnog postupka“, može zaključiti kako tuženik misli na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Međutim, u obrazloženju drugostupanjske presude nema nerazumljivosti koja bi utjecala na mogućnost njena ispitivanja, jer je to obrazloženje jasno i neproturječno, odnosno sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, odnosno rezultatima cjelokupnog postupka.

 

9. Što se pak tiče revizijske tvrdnje kojom tuženik ukazuje na to da je sud prvoga stupnja odbio izvesti određeni dokaz (saslušanjem zajedničke kćeri stranaka kao svjedokinje), za ukazati je da takva odluka suda sama po sebi ne ukazuje na povredu neke postupovnopravne odredbe, jer je sud ovlašten odbiti izvođenje onoga dokaza koji ne smatra važnim za odluku (čl. 300. st. 2. ZPP), pri čemu se napominje da je konkretni dokaz predložen radi utvrđenja činjenica koje za odlučivanje o protutužbenom zahtjevu nisu  odlučne, jer se, što tuženik ponavlja i u reviziji, radi o dokazivanju visine protutužbenoga zahtjeva, dok je taj zahtjev, prema obrazloženju drugostupanjske presude, ionako neosnovan zbog osnovanosti tužiteljičina prigovora zastare.

 

10. Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.

 

11. Predmet postupka po tužbi zahtjev je tužiteljice za isplatu 263.544,00 kn sa zateznim kamatama. U postupku je utvrđeno da su parnične stranke pravomoćnom presudom utvrđene suvlasnicima u ½ dijela predmetnih nekretnina, na temelju bračne stečevine, koje suvlasništvo je potom razvrgnuto fizičkom diobom tako da su tužiteljici u vlasništvo pripala dva stana u kući, kao i da je tuženik onemogućio tužiteljici posjed tih stanova te neko vrijeme i ubirao najamninu od najmoprimaca, iako je stanove iznajmila tužiteljica. Stoga je tužiteljici dosuđena svota u visini najamnine koju je tužiteljica mogla polučiti iznajmljivanjem stanova, za razdoblje od lipnja 1999. do listopada 2012., za koje vrijeme joj je onemogućen posjed stanova.

 

12. Po protutužbi, predmet postupka je tuženikov zahtjev da mu tužiteljica isplati 208.796,92 kn sa zateznim kamatama, po osnovi navodnih novčanih dugova parničnih stranaka stvorenih za trajanja njihova braka prema trećim osobama, za koje tuženik tvrdi da ih je sam otplatio, a oni da trebaju teretiti i tužiteljicu, za koji zahtjev drugostupanjski sud smatra da ga je, pravilnom primjenom materijalnoga prava, valjalo odbiti zbog zastare.

 

13. Tuženik u reviziji nije određeno, pa ni odredivo, ukazao na to zbog čega smatra da je materijalno pravo koje je primijenjeno u pobijanoj presudi, primijenjeno pogrešno u smislu odredbe čl. 356. ZPP, dakle revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava nije obrazložio, pa taj revizijski razlog, na temelju odredbe čl. 386. toga Zakona revizijski sud ne može uzeti u obzir. Stoga ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 25. kolovoza 2021.

 

              Predsjednik vijeća

              Željko Glušić, v.r.