Pristupanje sadržaju
- 1 - Revr 1011/2016-9
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., K., kojeg zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 2. K. d.o.o., U., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva A. p. iz Z. i 3. T. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2. i 3. tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-987/14-4 od 15. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Kninu broj P-18/08 od 31. siječnja 2014., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija 2. i 3. tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:
„I. Nalaže se tuženicima K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. da solidarno isplate tužitelju sa osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje novčani iznos od 338.170,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženicima K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. da solidarno isplate tužitelju sa osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 19.162,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje od 10. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženicima K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. da solidarno isplate tužitelju s osnova imovinske štete radi trajne tuđe pomoći i njege slijedeće iznose:
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2007, pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2008. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2008. pa do isplate,
- 456,75 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2008. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2008. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2008. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2008. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2008. pa do isplate,
- 478,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2008. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2008. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2008. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2008. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2008. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2009. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2009. pa do isplate,
- 441,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2009. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2009. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2009. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2009. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2009. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2009. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2009. pa do isplate,
- 472,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2009. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2009. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2009. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2010. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2010. pa do isplate,
- 441,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2010. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2010. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2010. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2010. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpanj 2010. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2010. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2010. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2010. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2010. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2010. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2011. pa do isplate,
- 441,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2011. pa do isplate,
- 488,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2011. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2011. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2011. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2011. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2011. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2011. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2011. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2011. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2011. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2011. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2012. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2012. pa do isplate,
- 456,75 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2012. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2012. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2012. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2012. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2012. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2012. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2012. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2012. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2012. pa do isplate,
- 472,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2012. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2013. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2013. pa do isplate,
- 441,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2013. pa do isplate,
- 488,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2013. pa do isplate, ili ukupan iznos od 31.143,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi od 15 % godišnje od 15. prosinca 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženicima K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. da od 01. svibnja 2013.g., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti solidarno isplaćuju tužitelju mjesečnu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 480,37 kn (prosječni mjesečni iznos), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog u mjesecu za prethodni mjesec po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
V. Nalaže se tuženicima K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. da solidarno isplate tužitelju mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade i to:
- 121,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2006. pa do isplate,
- 850,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2006. pa do isplate,
- 844,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2006. pa do isplate,
- 908,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2007. pa do isplate,
- 1.002,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2007. pa do isplate,
- 1.002,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2007. pa do isplate,
- 1.002,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2007. pa do isplate,
- 1.060,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2007. pa do isplate,
- 944,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2007. pa do isplate,
- 1.060,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2007. pa do isplate,
- 1.002,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01.kolovoza 2007. pa do isplate,
- 944,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2007. pa do isplate,
- 1.118,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2007. pa do isplate,
- 944,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2007. pa do isplate,
- 1.002,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2007. pa do isplate,
- 1.060,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2008. pa do isplate,
- 1.070,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2008. pa do isplate,
- 1.185,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2008. pa do isplate,
- 1.185,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2008. pa do isplate,
- 1.127,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2008. pa do isplate,
- 287,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2008. pa do isplate,
- 345,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2008. pa do isplate,
- 174,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2008. pa do isplate,
- 412,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2008. pa do isplate,
- 238,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2008. pa do isplate,
- 296,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2008. pa do isplate,
- 403,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2008. pa do isplate,
- 90,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2009. pa do isplate,
- 424,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2009. pa do isplate,
- 476,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2009. pa do isplate,
- 252,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2009. pa do isplate,
- 361,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2009. pa do isplate,
- 419,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2009. pa do isplate,
- 291,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2009. pa do isplate,
- 310,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2009. pa do isplate,
- 482,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2009. pa do isplate,
- 313,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2009. pa do isplate,
- 1.202,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2009. pa do isplate,
- 1.202,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2009. pa do isplate,
- 1.202,75 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2010. pa do isplate
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2010. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2011. pa do isplate, 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. kolovoza 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2011. pa do isplate,
- 1.205,55 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2012. pa do isplate,
- 1.194,69 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2012. pa do isplate,
- 1.194,69 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. ožujka 2012. pa do isplate,
- 1.194,69 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2012. pa do isplate,
- 1.194,69 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. svibnja 2012. pa do isplate,
- 1.194,69 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. lipnja 2012. pa do isplate,
- 1.194,69 sa zakonskom zateznom kamatom od 01. srpnja 2012. pa do isplate,
- 1.179,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01.kolovoza 2012. pa do isplate,
- 1.179,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. rujna 2012. pa do isplate,
- 1.179,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2012. pa do isplate,
- 1.179,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 2012. pa do isplate,
- 1.179,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. prosinca 2012. pa do isplate,
- 1.179,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2013. pa do isplate,
- 1.179,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. veljače 2013. pa do isplate,
ili ukupan iznos od 69.980,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
VI. Nalaže se tuženicima K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. da solidarno isplate tužitelju kapitaliziranu temporarnu rentu po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 212.194,40 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stupi od 12% godišnje koja teče od 31. siječnja 2014. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
VII. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom imovinske i neimovinske štete, te naknadom štete zbog izgubljene zarade, kao i za isplatom kapitalizirane temporarne rente i zakonske zatezne kamate na istu od 12. veljače 2013.g., do 30. siječnja 2014.g., te zakonske zatezne kamate po osnovu naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 10. studenog 2006.g., do 09. studenog 2007.g., u odnosu na tuženike K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. odbija se kao neosnovan, a u odnosu na tuženika G. K. d.o.o. tužbeni zahtjev u cijelosti se odbija kao neosnovan.
VIII. Nalaže se tuženicima K. d.o.o. Z. i T. o. d.d. Z. da solidarno isplate tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 109.856,95 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, koja teče od 31. siječnja 2014. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
IX. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku ad.1. G. K. d.o.o. K. trošak parničnog postupka u iznosu od 236.862,77 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2014. godine pa do isplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:
„I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Kninu pod brojem P-18/08 od dana 31. siječnja 2014. godine u odbijajućem dijelu pod točkom VII. izreke koji se odnosi na tuženika ad 1) G. K. d.o.o K. na način da se prema tom tuženiku djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:
1. Nalaže se tuženiku ad 1) G. K. d.o.o K. da solidarno sa tuženicima ad 2) i ad 3) naknadi neimovinsku štetu tužitelju u iznosu od 338.170,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 23. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.
2. Nalaže se tuženiku ad 1) G. K. d.o.o K. da solidarno sa tuženicima ad 2) i ad 3) naknadi tužitelju imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 19.162,50 kuna, kao i u iznosu od 31.143,50 kuna, odnosno, ukupno iznos od 50.306,00 kuna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude i to od 31. siječnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.
II. Odbija se djelomično žalba tuženika ad 2) i ad 3) kao neosnovana i pod točkom I. izreke, te u dijelu pod točkom II. I III. izreke u kojem su obvezani na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od od 19.162,50 kuna, kao i u iznosu od 31.143,50 kuna, odnosno, na naknadu štete u ukupnom iznosu od 50.306,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude 31. siječnja 2014. godine do isplate - prema ovim tuženicima potvrđuje prvostupanjska presuda, dok se djelomično prihvaća žalba istih i u dijelu pod točkom II. i III. izreke u odnosu na dio odluke o zateznim kamatama na iznos imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, odbija zahtjev za isplatu zateznih kamata prema dospijeću mjesečnih iznosa te naknade do 31. siječnja 2014. godine kao neosnovan.
III. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom VII. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete prema tuženicima ad 1), ad 2) i ad 3) preko dosuđenog iznosa od 338.170,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.
IV. Uvažava se djelomično žalba tužitelja u odnosu na odbijajući dio pod točkom VII. izreke prema svim tuženicima za naknadu štete iz osnova rente zbog trajne pomoći i njege, rente za izgubljenu zaradu i kapitalizirane rente, te žalbe tuženika ad 2) i ad 3) u odnosu na dosuđujući dio prvostupanjske presude za dosuđenu rentu zbog trajne potrebe za tuđu pomoć i njegu pod točkom V. izreke, te dosuđujući dio za rentu zbog izgubljene zarade pod točkom VI. izreke i dosuđenu kapitaliziranu rentu zbog izgubljene zarade pod točkom VIII. izreke, te se u tom dijelu, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom VIII. I IX. izreke, a po žalbi svih žalitelja, ukida prvostupanjska presuda i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučvanje.
V. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.“
3. Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkama I., II. i III. izreke, 2. tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju te preinači presude suda nižeg stupnja na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine presude suda nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje.
3.1. Protiv presude suda drugog stupnja pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba 3. tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkama I., II. i III. izreke, 3. tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju te preinači presude suda nižeg stupnja na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine presude suda nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. Odgovor na revizije nije podnesen.
5. Revizije 2. i 3. tuženika nisu osnovane.
6. O reviziji 1. tuženika ovaj sud nije odlučivao, budući je rješenjem suda prvog stupnja od 22. rujna 2020. utvrđen prekid postupka u odnosu na 1. tuženika u smislu članka 212. stavak 4. ZPP (list 929 spisa).
7. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju 2. tuženik ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8.1. Sud drugog stupnja je u obrazloženju presude odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP na koju 3. tuženik sadržajno ukazuje u reviziji.
8.2. U odnosu na navode 2. i 3. tuženika kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju utvrđenja sudova nižeg stupnja, te drugačije ocjenjuju dokaze izvedene u postupku, odnosno kojima prigovaraju utvrđenom činjeničnom stanju i upuštaju se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode revidenata iznesene u reviziji.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog posljedica tjelesnih ozljeda koje je zadobio na radu 26. rujna 2006., kada je kao zaposlenik 1. tuženika, obavljajući radne zadatke u okviru poslovnog odnosa 1. tuženika s 2. tuženikom, bio raspoređen na poslove održavanja i čišćenja drobiličnog postrojenja, kojom prilikom je zahvaćen od strane valjka na stroju, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede.
10. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:
- da iz ugovora o radu od 1. kolovoza 2006., sklopljenog između tužitelja i 1. tuženika proizlazi da je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, za radno mjesto pomoćnog radnika u građevinarstvu,
- da iz diplome o položenom završnom ispitu proizlazi da je tužitelj stekao zvanje automehaničara,
- da iz ugovora od 2. svibnja 2006., sklopljenog između 2. tuženika kao naručitelja i 1. tuženika kao izvođača radova proizlazi da je 1. tuženik preuzeo obvezu izvršenja radova kod 2. tuženika, vezanih uz čišćenje i održavanje, kao npr. košenje trave unutar i izvan tvornice, te izvođenje radova u tvornici K. u K. prema potrebi (članak 1. ugovora), i to „pomno u roku prema uputama naručioca“ (članak 2. ugovora),
- da je tužitelj zadobio ozljedu prilikom obavljanja posla sakupljanja rasutog gipsa u sklopu tvornice 2. tuženika, na način da je rasuti materijal lopatom vraćao na pokretnu traku za vrijeme dok je stroj - drobilično postrojenje bio u radu,
- da ga je na radno mjesto rasporedio neposredni rukovoditelj 2. tuženika, I. K.,
- da prije raspoređivanja na to radno mjesto 2. tuženik nije proveo postupak osposobljavanja tužitelja za rad na siguran način,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke R. S., proizlazi da je se štetni događaj dogodio na način da je prilikom odstranjivanja napadanog kamenog materijala na unutarnju stranu donje trake, uz pomoć alata, lopate, došlo do zapadanja lopate između valjka i trake, da je trakasti transporter u tom trenutku bio u radu, te da tužitelj nije stigao na vrijeme ispustiti lopatu iz ruke i da mu je povučena ruka skupa s lopatom, zbog čega da je došlo do ozljeđivanja tužitelja. U praksi da se pokazalo da projektirani ''V skidač'' ne može skinuti sav napadali materijal, već da je potrebno povremeno odstraniti jedan dio materijala koji padne između skidača i valjka, da je jedini način vađenja tog materijala uz pomoć priručnog alata, lopate, za što je angažirana pomoćna radna snaga. Međutim, da je siguran način za uklanjanje materijala između skidača i valjka, samo kod mirovanja transportera,
- da iz rješenja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Uprave za energetiku i rudarstvo od 17. veljače 2006., proizlazi da je tim rješenjem odobreno trgovačkom društvu K. d.o.o. K. uporaba rudarskih objekata i postrojenja koji su izravno vezani za radove na eksploataciji mineralne sirovine na eksploatacijskom polju gipsa K. i to za primarnu drobilicu s prihvatnim bunkerom, mlinom s vibrasitom i silosom za gips,
- da iz uvjerenja V. d.o.o. od 10. srpnja 2006. proizlazi da postrojenje za drobljenje i skladištenje sirovog gipsa ispunjava sve zahtjeve utvrđene pravilima zaštite na radu,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu J. V., proizlazi da u spisu nema dokumentacije o stručnom osposobljavanju tužitelja za rad na siguran način, a da posao čišćenja, odnosno skupljanja lopatom otpada i vraćanja na pokretnu traku može raditi svaki radnik koji ima fizičke i manipulativne sposobnosti za rad s lopatom, ali isti mora praktično biti upoznat s opasnostima koje postoje pri obavljanju tog posla,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke B. Z. i I. B., proizlazi da je tužitelju uslijed štetnog događaja, desna ruka potpuno ostala bez mišića, s velikim ožiljcima na natkoljenici i podlaktici koji su zbrinuti presađivanjem kože. Cijelu ruku da tužitelj pomiče isključivo pokretom cijelog tijela i lijevom rukom, te da nema pokreta ni u desnom ramenu. Zbog zadobivene ozljede da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 30 dana (uključujući 5 operativnih zahvata), srednjeg intenziteta 120 dana, te lakog intenziteta 240 dana. U samom događaju da je preživio primarni strah izrazito jakog intenziteta, a nakon toga da je proživljavao strah jakog intenziteta sveukupno mjesec dana, srednjeg intenziteta 4 mjeseca, te blažeg kroz 8 mjeseci. Stanje desne ruke da je takvo da se ista doima potpuno beživotno, nepokretno, afunkcionalno i devastirano, te da predstavlja naruženost jakog stupnja. Nakon izlaska iz bolnice tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć i njega godinu dana oko 5 sati dnevno, a kako je isti dešnjak s potpuno neupotrebljivom desnom rukom da mu je potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe 1,5 sati dnevno i to doživotno, za potrebe obavljanja osobne higijene i jednostavnih kućanskih poslova. Zbog zadobivene ozljede da je kod tužitelja nastupio takav invaliditet da je izgubio radnu sposobnost za bilo kakav posao, te da je takav hendikep narušio psihičko stanje mladog čovjeka, kod kojeg je prisutan postraumatski stresni poremećaj. Zbog zadobivenih ozljeda da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životne aktivnosti za 75% zbog čega će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu.
11. Odlučujući o odgovornosti tuženika, sud prvog stupnja je zaključio da su za nastalu štetu odgovorni 2. tuženik kao vlasnik opasne stvari (članak 1064. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), te 3. tuženik temeljem police za osiguranje sklopljene s 2. tuženikom.
12. Sud prvog stupnja je zaključio da 1. tuženik nije odgovoran za nastalu štetu iz razloga što je predmetni stroj – drobilično postrojenje opasna stvar u vlasništvu druge osobe – 2. tuženika, koji je radnike 1. tuženika, raspoređivao na poslove čišćenja unutar i izvan kruga tvornice, te organizirao obavljanje radova, bez ikakvog znanja 1. tuženika.
13. Sud drugog stupnja smatra da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja u odnosu na nepostojanje odgovornosti 1. tuženika, jer se odgovornost 1. tuženika temelji na odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96 i 114/03 - dalje: ZZR) kojim je propisana objektivna odgovornost poslodavca za ozljedu na radu, pri čemu da navedena odredba upućuje na primjenu općih pravila obveznog prava, slijedom čega se sukladno odredbi članka 1067. stavak 1. i 2. ZOO poslodavac može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.
14. Poslodavca od objektivne odgovornosti prema odredbama ZZR ne oslobađa postojanje odgovornosti 2. tuženika po drugom osnovu - kao vlasnika opasne stvari iz članka 1064. ZOO, zaključuje sud drugog stupnja. Poslodavac tijekom postupka nije dokazao drugi temelj za oslobođenje od odgovornosti zbog ozljede na radu koju je pretrpio tužitelj (članak 1067. ZOO), pa stoga sud drugog stupnja preinačuje presudu suda prvog stupnja u odnosu na odgovornost 1. tuženika kao poslodavca za predmetni štetni događaj, a potvrđuje presudu suda prvog stupnja u odnosu na odgovornost 2. i 3. tuženika.
15. Nadalje, sud drugog stupnja zaključuje, kada je ugovorom od 2. svibnja 2006. sklopljenog između 1. i 2. tuženika, u kojem su općenito navedeni radovi čišćenja i održavanja, a nisu specificirani niti približno „drugi radovi“ koje se izvođač obvezao izvršavati prema uputama naručitelja, svi razlozi koji se odnose na neobaviještenost poslodavca i izostanak bilo kakvog učešća u organiziranju rada njegovih zaposlenika, kao i sudjelovanja u osiguravanju njihove zaštite na radu – ne predstavljaju razloge koji bi 1. tuženika oslobađale od odgovornosti sukladno odredbi članka 15. ZZR u vezi s odredbom članka1067. stavak 1. i 2. ZOO.
16. U odnosu na doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja, sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO), iz razloga što je s obzirom na svoju stručnu spremu (automehaničar), bez obzira na to što nije bio osposobljen za rad na siguran način, morao biti svjestan opasnosti koja mu prijeti prilikom obavljanja posla vraćanja rasutog materijala na pokretnu traku, a pogotovo u blizini valjka, pa sud prvog stupnja utvrđuje doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja s 30%.
17. Sud drugog stupnja je zaključio, da je sud prvog stupnja doprinos tužitelja (30%) pogrešno utemeljio na premisi da bi isti (po struci automehaničar), bez obzira što nije bio osposobljen za rad na siguran način morao biti svjestan opasnosti koja mu prijeti od tog posla, vraćanjem rasutog materijala na pokretnu traku. Međutim, zaključuje sud drugog stupnja, utvrđivanje doprinosa tužitelja u tom postotku opravdavaju drugi razlozi – u prvom redu činjenica da je tužitelj zadužen za čišćenje prostora oko drobiličnog postrojenja na prethodno opisani način – skupljanje prašine i opada lopatom i stavljanja na pokretnu traku, samoinicijativno poduzeo u tom procesu daljnju radnju – pokušavajući lopatom očistiti nakupljeni materijal na donjoj traci drobiličnog postrojenja kao opasne stvari, kod neprekinutog rada tog postrojenja, čime je i sam doprinio svom ozljeđivanju.
18. U odnosu na dosuđenu neimovinsku štetu tužitelju, sud drugog stupnja je zaključio da su navodi tuženika neosnovani i da je sud prvog stupnja, temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, pravilno utvrdio tjelesne ozljede koje je tužitelj pretrpio u nesreći na radu, te posljedice ozljeđivanja, te visinu te štete – pravilno ocjenjujući kvalifikatorne kriterije (za fizičke boli u visini od 54.300,00 kuna, strah u visini od 54.300,00 kuna, duševne boli zbog naruženja u visini od 37.000,00 kuna i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u visini od 337.500,00 kuna), a koja je u ukupnom iznosu i po ocijeni suda drugog stupnja utemeljena na odredbi članka 1100. ZOO, te nije u suprotnosti s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete utvrđenih po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu (sjednica Građanskog odjela od 29. studenog 2002.).
19. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, pa tako u ovom slučaju s obzirom na činjenicu da je u vrijeme nezgode tužitelj imao svega 27 godina, da je nakon ozljeđivanja podvrgnut pet puta operativnim zahvatima, da je po struci osposobljen za zanimanje automehaničara, dok je poslove kod 1. tuženika obavljao na mjestu pomoćnog radnika u građevinarstvu – te s tim u vezi da zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede desne ruke – takav opseg štete, s posebnim učinkom na psihičko stanje tužitelja, koji je vrlo mlad umirovljen, zaključuje sud drugog stupnja, opravdavaju dosuđivanje naknade u ukupnom iznosu od 338.170,00 kuna s zateznim kamatama od 23. siječnja 2008. do isplate, uz uračunati doprinos samog tužitelja (30%).
20. U dijelu odluke suda prvog stupnja, kojom je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja (iznos od 50.306,00 kuna), dok je preinačio presudu suda prvog stupnja u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos od 50.306,00 kuna, navodeći da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa je tako dosudio tužitelju na iznos od 50.306,00 kuna zatezne kamate od 31. siječnja 2014. do isplate.
21. U odnosu na preostale zatražene vidove štete (na ime rente za trajnu tuđu pomoć i njegu, na ime izgubljene zarade i kapitalizirane rente s osnova izgubljene zarade), sud drugog stupnja je ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje.
22. Prijeporno je u revizijskom stupnju postupka, pitanje odgovornosti 2. i 3. tuženika za štetni događaj u kojemu je tužitelj nastradao, s obzirom na to da tuženici smatraju kako je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja. Prijeporna je i visina dosuđene neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.
23. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja je pravilno.
24. Naime, postojanje razloga koji bi ga u konkretnim prilikama oslobodili u cijelosti odštetne odgovornosti, 2. tuženik nije dokazao (članak 219. ZPP).
25. Prije svega, pravilno je shvaćanje suda nižeg stupnja da je drobilično postrojenje 2. tuženika, opasna stvar – obzirom je rad na takvom stroju rizičan i vezan s povećanom opasnošću (opasne stvari su stvari koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost za okolinu), te da je za ocjenu postojanja odgovornosti 2. tuženika mjerodavna odredba članka 1045. stavak 3. ZOO prema kojoj „za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju“ (po kriteriju uzročnosti), u svezi s odredbom članka 1064. ZOO prema kojoj „za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi“.
26. Odredbom članka 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
27. Odredbom članka 1067. stavak 1. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, kako propisuje odredba članka 1067. stavak 2. ZOO. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO).
28. Stoga u konkretnom slučaju za štetu od opasne stvari odgovara 2. tuženik, ali se djelomično oslobađa odgovornosti jer je tužitelj pridonio nastanku štete (s 30%), budući je, protivno pravilima zaštite na radu (članak 77. ZZR), pokušao očistiti transportnu traku dok je traka bila u pogonu.
29. Ocjena je ovog revizijskog suda da je i sam tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja jer nije primijenio dužnu pažnju kod obavljanja spornog posla, iako za njega nije bio osposobljen za rad na siguran način. Naime, svaki radnik je dužan posao obavljati s dužnom pozornošću prema pravilima zaštite na radu.
30. Neosnovano 2. i 3. tuženik tvrde da je njihova odgovornost u cijelosti isključena radnjom oštećenika-tužitelja u smislu odredbe članka 1067. stavak 3. ZOO. Suprotno navodima 2. i 3. tuženika, pravilno zaključuju sudovi nižeg stupnja da tužitelj nije svojim ponašanjem u toj mjeri utjecao na nastanak štetnog događaja da bi ono imalo za posljedicu potpuno isključenje odgovornosti 2. i 3. tuženika.
31. Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, pa je utoliko bez značaja i prigovor 2. tuženika da čišćenje samo po sebi ne predstavlja opasnu djelatnost.
32. Nadalje, prema odredbi članka 965. stavak 1. ZOO u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorenog iznosa osigurateljeve obveze. Ako nema odgovornosti osiguranika, nema ni obveze osiguratelja.
33. Suprotno revizijskim navodima 3. tuženika, ponašanje tužitelja kao oštećenika ne može se, s obzirom na okolnosti slučaja, pravno označiti kao uzrokovanje štete ni namjerno ni krajnjom nepažnjom. Tužitelj je, naime uz pomoć alata, lopate, odstranjivanjem napadanog kamenog materijala na unutarnjoj strani donje trake, pogrešno procijenio da će moći otkloniti napadnuti materijal, a ta procjena pa makar bila i pogrešna, ne može se u okolnostima konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda ocijeniti krajnjom nepažnjom tužitelja.
34. U odnosu na dosuđenu visinu pravične novčane naknade iz članka 1100. stavak 1. ZOO, valja reći da su u postupku pred sudovima nižeg stupnja, prilikom određivanje visine te naknade cijenjene sve one kvalifikatorne okolnosti iz stavka 2. istog članka o kojima ovisi visina naknade. Sudovi su se tako, kako to proizlazi iz obrazloženja presude suda prvog stupnja, koje je onda prihvatio i sud drugog stupnja, rukovodili jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, godinama života tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (27 godina), načinom na koji se trajne posljedice zadobivenih ozljeda manifestiraju u životu i radu tužitelja, vodeći pritom računa i cilju kojemu služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
35. Imajući na umu sve utvrđene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, te dosudivši tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 338.170,00 kuna, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO.
36. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i iz odredbe članka 1095. ZOO kada je tužitelju dosuđena naknada štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 50.306,00 kuna s zateznim kamatama. Naime, tuđa pomoć i njega je novčani oblik imovinske štete zbog čega je odgovorna osoba obvezna naknaditi oštećeniku onaj iznos koji bi oštećenik platio trećoj osobi za pruženu uslugu, a u obvezi je na naknadu mu tog vida štete i u slučajevima kada oštećenik nije imao izdataka za tuđu pomoć i njegu jer mu je takva pomoć i njega pružena besplatno.
37. S obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju 2. i 3. tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb 25. kolovoza 2021.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.