- 1 -              Rev 642/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 642/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. n. d.d. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. O. p. d.o.o. Z., protiv tuženika B. C. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1676/2015-4 od 13. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj P-243/15-30 od 28. srpnja 2015., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1676/2015-4 od 13. rujna 2017. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„1. Nalaže se tuženom B. C. iz Z., OIB: ..., da isplati tužitelju I. I. N. d.d. iz Z., OIB: ..., iznos od 357.552,70 kn (tri stotine pedeset sedam tisuća pet stotina pedeset dvije kune sedamdeset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 04. prosinca 2013. godine do isplate, po stopi koja se sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 357.552,70 kn za razdoblje od 13. travnja 2011. godine do 04. prosinca 2013. godine.

 

3. Nalaže se tuženom da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od ukupno 55.360,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od dana 28. srpnja 2015. godine do isplate, po stopi eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu, povrh naknade dosuđene ovim rješenjem.“

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„Odbija se prijedlog za osiguranje koji glasi:

 

Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja I. I. N. d.d. iz Z., OIB: ..., u iznosu od 357.552,70 kn, prema tuženiku B. C. iz Z., OIB: ..., određuje se

 

privremena mjera

 

kojom se nalaže Financijskoj agenciji da tuženom ili trećoj osobi po nalogu tuženoga, uskrati isplatu novčanog iznosa od 357.552,70 kn s računa tuženoga, kao i poduzimanje bilo kakve radnje radi naplate tog iznosa, time da je nalog proveden s danom dostave ove privremene mjere Financijskoj agenciji, te da se uskraćen iznos deponira na poseban račun.

Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parnice pred naslovnim sudom, poslovni broj 33 P-243/15 ili drugačije odluke suda.

Žalba ne odgađa provedbu ove privremene mjere.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja je odlučeno:

 

„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika B. C. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-243/15-30 od 28. srpnja 2015. u dijelu pod točkom 1. izreke.“

 

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja je odlučeno:

 

„I. Uvažava se žalba tužitelja I. I. n. d.d. Z. te se ukida ista presuda u dijelu pod točkom 2. izreke.

 

II. Uvažavaju se žalba tužitelja i žalba tuženika te se ukida ista presuda u dijelu pod točkom 3. izreke.

 

III. U ukinutim dijelovima predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

IV. Odluka o naknadi troškova žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.“

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju iz članka 382. stavka 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i odbiti zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 357.552,70 kuna, koji iznos je tuženiku isplaćen u ovršnom postupku temeljem pravomoćne i ovršne presude, koja je nakon provedene ovrhe, ukinuta.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Suprotno revizijskim navodima tuženika ovaj sud nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8.1. Ovdje treba napomenuti da tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka suda drugog stupnja iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

9. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1300/07 od 2. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-6281/02-24 od 19. veljače 2007., temeljem kojih presuda je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj naplatio tim odlukama dosuđeni iznos, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1697/09 od 13. travnja 2011., te je predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje,

 

- da je nakon ukidne odluke revizijskog suda, Županijski sud u Zagrebu presudom broj Gžr-1537/11 od 29. studenoga 2011. preinačio presudu Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-6281/02-24 od 19. veljače 2007. i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (ovdje tuženika),

 

- da je u ovršnom postupku, koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovrpl-4244/09 po prijedlogu ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, isplaćen ovrhovoditelju sveukupno iznos od 357.552,70 kuna.

 

10. Kraj ranije navedenih činjeničnih utvrđenja sudovi nižeg stupnja su zaključili da je valjana pravna osnova, koja je u trenutku stjecanja utuženog iznosa postojala temeljem odluka – presude Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-6281/02-24 od 19. veljače 2007., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1300/07 od 2. prosinca 2008., otpala nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1697/09 od 13. travnja 2011. i više ne egzistira, pa je tuženik dužan vratiti utuženi iznos, jer je taj iznos stekao bez valjane pravne osnove.

 

11. Sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo i to odredbe članka 1111. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

12. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (članak 1111. stavak 3. ZOO).

 

13. Polazeći od utvrđenja sudova nižeg stupnja, da je na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1697/09 od 13. travnja 2011. ukinuta nižestupanjska odluka na temelju koje je provedena ovrha u smislu odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO, otpala je pravna osnova na temelju koje je tuženiku pripadao taj iznos i time je nastala obveza povrata tog iznosa tužitelju. Stoga je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja u smislu nalaganja tuženiku povrata tog nepripadajućeg novčanog iznosa tužitelju, pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

14. Slijedom navedenog, reviziju tuženika je trebalo odbiti temeljem odredbe članka 393. ZPP.

 

Zagreb, 25. kolovoza 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.