Poslovni broj: Gž-1536/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1536/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Ane Grbavac, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac, kao suca izvjestitelja i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica u Z., protiv tuženice E. N., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3376/17-59 od 5. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 2. radi utvrđenja    da je osnova za plaćanje, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-425/14 od 29. listopada 2014. izvršena u cijelosti temeljem zahtjeva za prisilnu naplatu podnesenog kod FINANCIJSKE AGENCIJE FINA dana 13. svibnja 2015. u ime tužene, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. koji se odnosi na isplatu i zahtijevanih novčanih iznosa s traženim kamatama, te odluka o trošku sadržana pod točkama II. i III. pobijanog rješenja, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužena dužna platiti tužitelju ukupni iznos od 57.753,92 kuna i koji uključuje iznos od 50.002,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedi iznos teče  kako je to pobliže naznačeno u izreci presude, pa do isplate i iznos od 7.751,64 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedi iznos teče  kako je to pobliže naznačeno u izreci presude, pa do isplate, te kojim se utvrđuje da je osnova za plaćanje, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-425/14 od 29. listopada 2014. izvršena u cijelosti temeljem zahtjeva za prisilnu naplatu podnesenog kod FINANCIJSKE AGENCIJE FINA dana 13. svibnja 2015. u ime tužene, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika. Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabranom FINI i poslovnim bankama tužitelja da zapljene i izvrše prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja, na račun tuženice, temeljem zahtjeva tuženice za prisilnu naplatu prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-425/14 od 29. listopada 2014. Ujedno je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženici parnični trošak u iznosu 9.375,00 kuna u roku od 15 dana, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova

 

2.              Protiv citirane presude i rješenja (točke II. i III.) žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači, podredno ukine.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba je djelomično osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 57.753,92 kune s zakonskim zateznim kamatama na ime više uplaćenog iznosa s osnove uzdržavanja za M. i D. M. Tužitelj navodi da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-425/14 od 29. listopada 2014. obvezan povišeno doprinositi za uzdržavanje tada mal. sina M. M. i mal. kćeri D. M., za svakog po 1.100,00 kuna mjesečno, s time da za razdoblje od 25. veljače 2014. do 29. listopada 2014. mjesečno za svakog odjednom plati iznos od 200,00 kuna, radi čega je dana 11. lipnja 2015. dao Izjavu i suglasnost o provedbi ovrhe na plaći svom poslodavcu Policijskoj upravi Z. Kako je tuženica 13. svibnja 2015. podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu na njegovom tekućem računu temeljem citirane presude od 29. listopada 2014., ista je, prema tvrdnji tužitelja, bez valjanog pravnog osnova stekla određenu svotu novaca.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu koju tužitelj pobija žalbom, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio postojanje bitne povrede postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

 

6.1.              Naime, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7.              Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu pozivom na odredbu članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18), obrazlažući da tuženica nije ostvarila povećanje svoje imovine, jer je uzdržavanje primila u korist trećih osoba, odnosno, da ista nije pasivno legitimirana u parnici na povrat dijela novčanih sredstava koja je primila od tužitelja, kao zakonska zastupnica, u ime i za račun djece.

 

8.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, nakon što je utvrdio:

-  da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P2-425/14 od 19. listopada 2014. presuđeno da je tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje tada mlt. M. M. i mlt. D. M. mjesečno iznos od 1.100,00 kuna, a što je povećan iznos uzdržavanja u odnosu na raniju presudu kojom je uzdržavane određeno u mjesečnim iznosima od 900,00 kuna;

- da je temeljem citirane presude tužitelj bio dužan za razdoblje od ožujka do listopada 2014. platiti razliku dospjelih iznosa uzdržavanja od 200,00 kuna;

- da je tuženica 13. svibnja 2015. podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu s tekućeg računa tužitelja radi izvršenja pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P2-425/14 od 19. listopada 2014.,

- da je tužitelj 11. lipnja 2015. dao svom poslodavcu Izjavu i suglasnost za zapljenu plaće radi provođenja presude od 19. listopada 2014., te je njegov poslodavac od plaća za mjesec lipanj 2015. vršio zapljenu plaće i isplatu na tekući račun tuženice kod R. A. d.d.,

-da je tuženica 6. lipnja 2019. podnijela FINI zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu,

- da je provedeno financijsko vještačenje po vještaku D. d.o.o. iz kojeg proizlazi kako je s računa tužitelja naplaćen iznos od 57.753,92 kune više od onoga nego što je to njegova obveza doprinosa uzdržavanja za djecu M. i D. M. pri čemu je od tog iznosa na račun tuženice uplaćeno 50.002,28 kuna, dok je iznos od 7.751,64 kuna naknada FINE.

 

9.               Na temelju citiranih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da tuženica nije pasivno legitimirana jer nije ostvarila povećanje svoje imovine, već je uzdržavanje primila u korist trećih osoba, i to svoje maloljetne djece, kao njihova zakonska zastupnica, te da prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere nije osnovan jer nisu ostvarene pretpostavke za određivanje privremene mjere.

 

10.              Citirano pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženice sukladno je recentnoj sudskoj praksi, ali u okolnostima utvrđenja da su u cijelom spornom razdoblju tužitelji iz presude koja predstavlja ovršnu ispravu bili maloljetni. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi da je M. M. rođen ..., a D. M. je rođena ..., što znači da je M. postao punoljetan 27. siječnja 2015., a D. 19. studenog 2018. Dakle, tuženica je, kao zakonska zastupnica svoje djece I. M. i D. M. mogla zaprimati novčane iznose uplaćene na ime njihovog uzdržavanja od strane tužitelja, točnije, zaprimati doprinose uzdržavanja u ime i za račun maloljetne djece samo za razdoblje dok su isti bili maloljetni, a to je za M. M. najkasnije do 27. siječnja 2015., a za D. M. najkasnije do 19. studenog 2018.

 

11.              Kako za sada iz spisa predmeta proizlazi, tuženica je podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu 13. svibnja 2015. (kada je M. M. već bio punoljetan), te zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu dana 6. lipnja 2019. (kad su i M. i D. M. postali punoljetni), što znači da u to vrijeme tuženica nije mogla postupati koristeći ovlaštenja zakonske zastupnice M. M., odnosno, M. i D. M. Naime, trenutkom punoljetnosti oni su postali parnično sposobni i prestalo je ovlaštenje tuženice da iste zastupa kao njihova zakonska zastupnica, a time i pravo da se uplaćuju novčana sredstva, temeljem presude, na njezin račun.

 

12.              Prvostupanjski sud je propustio nedvojbeno i sa sigurnošću u tvrditi, vodeći računa o gornjim relevantnim okolnostima, visinu novčanih iznosa koji su (eventualno) uplaćeni na žiro račun tuženice, točnije, visinu onih novčanih sredstava koje je tuženica zaprimila i zadržala za sebe u razdoblju nakon što su M. M. te D. M. postali punoljetni, a koje je tuženik uplatio na ime doprinosa za njihovo uzdržavanje.

 

13.              Kako je u navedenom dijelu ispunjen žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjalo je temeljem odredbe članka 369. stavka 1., u svezi s odredbama članka 380. točka 3. i članka 166. stavak 3. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. i III. izreke rješenja, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

14.              U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene bitne povrede, te će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovo odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka.

 

15.              U dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je osnova za plaćanje, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-425/14 od 29. listopada 2014. izvršena u cijelosti temeljem zahtjeva za prisilnu naplatu podnesenog kod FINANCIJSKE AGENCIJE FINA dana 13. svibnja 2015. u ime tužene, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika, žalbeni razlozi tužitelja nisu ostvareni, kao niti u tom dijelu žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

16.              Naime, iz sadržaja presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-425/14 od 29. listopada 2014., na koju se u ovom dijelu odnosi zahtjev tužitelja, vidljivo je da je tužitelj, kao tuženik obvezan, među ostalim, doprinositi za uzdržavanje M. i D. M. dosuđene novčane iznose sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. U okolnostima kada tužitelj zahtijeva utvrditi deklaratornom presudom da je njegova obveza iz citirane pravomoćne i ovršne odluke u cijelosti izvršena, pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu upravo navedenu obvezu tužitelja za plaćanje doprinosa uzdržavanja ubuduće, zahtjev tužitelja u ovome dijelu ocijenio neosnovanim, te je pravilno isti odbio.

 

17.              Za napomenuti je da tužitelj ima mogućnost, za slučaj da su za to ostvarene zakonske pretpostavke, u posebnom postupku zahtijevati da sud odluči o prestanku uzdržavanja, sukladno mjerodavnim odredbama članka 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20).

 

18.              Iz iznesenih razloga žalbu tužitelja valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja pod točkom 2) zahtjeva, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

U Splitu 25. kolovoza 2021.