Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1299/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić,
predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja i Eugena Škunce,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S., OIB:
…. koga zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S.,
protiv tuženika V. i k. d.o.o., S., OIB: …, koga zastupa direktor T. Š., a ovoga punomoćnik
P. Č., dipl. iur., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi
tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4903/2018 od 22.
srpnja 2020., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja I. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda
Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4903/2018 od 22. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

«U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj B. I., OIB: …, S., vlasnik za cijelo fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine
označene kao čest. zem. …, Z.U. …, K.O. S. (kat. čest.zem. …) i to
onog dijela koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju
T. Č. " U. S., 21. listopada 2019." označene slovima A-B-C-D-E-A,
površine 62m2, a koje vještvo čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten
temeljem ove presude o svom trošku izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na
način aa se iz iste nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni i opisani
realni dio u površini od 62m2 i da se taj dio formira kao samostalna čestica s novim
katastarskim i zemljišnoknjižnim brojem i provede u katastru zemljišta i zemljišnoj
knjizi za K.O. S., te temeljem ove presude i naprijed navedene parcelacije izvrši
uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo na novoformiranoj čestici zemljišta

Poslovni broj: 6 Gž-1299/2020-2 2

nastaloj temeljem naprijed spomenute parcelacije, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."«

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da tuženik tijekom
postupka ni na koji način nije osporavao kakvoću tužiteljeva posjeda, pa je
prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio tužbeni zahtjev. Pravilnom primjenom
materijalnog prava proizlazi da su ispunjene sve zakonske pretpostavke na temelju
kojih je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine. Predlaže preinaku
pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev usvoji uz obvezu tuženika da mu
naknadi troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka,
a ispitujući presudu u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti po
čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-
pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",
broj 70/19.), na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.
ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik fizički i geometrijski
točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. … Z.U.
… k.o.S., u skici vještaka mjernika T. Č. od 21. listopada 2019.
označenog slovima A-B-C-D-E-A, površine 62 m2, uz ovlaštenje tužitelju da izvrši
parcelaciju izdvajanjem tog dijela nekretnine i formiranjem samostalne čestice sa
novim katastarskim i zemljišnoknjižnim brojem i ovlaštenje na uknjižbu na temelju
parcelacije na novoformiranoj čestici uz brisanje s imena tuženika

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj, koji nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik ni u katastru kao
posjednik, kupio zemljište i izgradio kuću na nekretnini koju je vještak mjernik
identificirao kao položenu istočno od predmeta spora, anagrafske oznake V. V.
, označeno sa čest. zem. … (kat. čest. …), koja je zemljišnim knjigama,
ZU … upisana kao izgrađeno zemljište suvlasništva K. L. M. za
1478/2956, B. I. za 452/2956, R. A. pok. M. za 287/2956, B. J.
za 452/2956 i B. M. sina J. za 287/2956 dijela, a u posjedovnom listu su
spomenuti upisani u istom opsegu kao suposjednici kuća V. (kat. čest. …) i
izgrađenog zemljišta, dvorišta, V. V. (kat. čest. 6719/4),

- da je 6. ožujka 1976. zaključen kupoprodajni ugovor između F. K. pok.
M. kao prodavatelja i ovdje tužitelja, kao kupca, predmet kojega je bio “"dio čest.

Poslovni broj: 6 Gž-1299/2020-2 3

zem. … (novi broj dio čest. zem. …) k.o. S. što u naravi predstavlja
obradivo zemljište, površine 344m2“, s predajom posjeda časom zaključenja
ugovora",

- da je prema toč. V Ugovora prodavatelj prenio na kupca i „trajno pravo korištenja i
služnosti puta koji se nalazi na zapadnoj strani predmetne nekretnine i to računajući
od glavnog puta kroz Visoku i baš na ulazu 4 m, dužine 5,5 m, a dalje cca 35 m i
širine 3 m sve do južnog dijela prodate nekretnine a od južnog dijela prodate
nekretnine i to nekretnine prodane M. i I. B. u dužini od cca 25 m i širini od
1,5 m.“,

- da je tuženik vlasnik čest. zem. … Z. … k.o. S. za cijelo, neplodno
zemljište površine 6576 m2 na kojoj nekretnini je izgrađen rezervoar V., da isti
ima status vodne građevine, odnosno javnog dobra u javnoj uporabi te da je
predmetno zemljište eksproprirano, odnosno deposedirano 1974. i na njemu
izgrađen navedeni objekt, da je zemljište u cijelosti bilo ograđeno što je bilo i
potrebno radi zaštite vodne građevine,

- da je tuženik prije otprilike 10 godina povukao ogradni zid u dogovoru sa G. S. kako bi isti izgradio nerazvrstanu javnu cestu iz razloga da se stambenim
objektima sagrađenim na okolnim parcelama (očito nelegalnim) gdje i tužitelj ima
stambeni objekt omogući put,

- da je tužitelj od kupovine zemljišta pa nadalje spornu površinu držao u nesmetanom posjedu i to početno kao poljski WC i kokošinjac, a kasnije kao parkiralište,

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika T. Č.
utvrđeno kako je predmet spora u naravi natkriveni parkirališni prostor površine 62
m2 popločan kamenim pločama sa željeznom konstrukcijom i limenim krovnim
površinama koji je identificiran kao dio z.k. čestice … ZU …, cijela čestica
upisane površine 6576 m2, neplodno zemljište, u istoj kulturi i površini upisana kao
kat čest. oznake … PL…, k.o. S.,

- da je tužiteljeva supruga M. B. ustvrdila da od izgradnje kuće i useljenja

1979. na opisani način koriste nekretninu, o čemu su se izjašnjavali i susjedi I.
B. sin A., I. B. pok. M., čije kuće su udaljene oko 150 m od tužiteljeve te
svjedok V. G., tužiteljev poznanik i suseljanin iz K., koji je više puta
posjećivao tužitelja s nakanom kupiti zemljište u blizini, što se nije ostvarilo,

- da saslušani svjedoci nemaju saznanja o tome kako je tužitelj "stekao tu zemlju“ pri
čemu je I. B. sin pok. A., koji tamo živi od 1960. iznio sjećanja kako je taj
prostor bio zapušten i pun smeća u vrijeme tužiteljeva doseljenja što je tužitelj
počistio i postavio „poljski“ WC i kokošinjac, a kada je to uklonio i popločao te ga
koristi kao parkiralište svjedok se nije mogao izjasniti,

prvostupanjski sud zaključuje da se iz sadržaja kupoprodajnog ugovora prema
kojemu je kupio određenu površinu čest. zem. … k.o. S. na kojoj je izgradio
kuću i što je na njega prodavatelj prenio “trajno pravo korištenja i služnost puta koji

Poslovni broj: 6 Gž-1299/2020-2 4

se nalazi sa zapadne strane…..“ niti iz iskaza svjedoka kojima je poznat objektivni čin
posjeda, a nikome od njih, pa ni tužiteljevoj supruzi nije poznato na temelju čega je
stupio u posjed, ne može zaključiti da je tužitelj stupio u posjed smatrajući se
ovlaštenikom, da je između zemljišta na kojemu je tužitelj izgradio kuću (dio čest.
zem. …) i predmeta spora površina koja se koristi kao pristupni put, čak i
proširen na teret nekretnine tuženika koji je radi toga i uvukao granicu svog posjeda
izgradivši betonski zid, pa dakle da je u pitanju fizički dio nekretnine koji nije
susjedni/međašni po tužitelju kupljenoj nekretnini na kojoj je izgrađena kuća, već ih
dijeli kolski prilaz kojega predstavljaju druge čestice, da su svi saslušani svjedoci
iskazujući o dugogodišnjem kontinuitetu posjedovanja ukazivali na posjedovne čine u
smislu čišćenja zapuštenog prostora od smeća, postavljanja kokošinjca i poljskog
WC-a, a kasnije parkirališta kakvo je na licu mjesta zatečeno, što sve ukazuju da je
tužitelj znao da nekretnina koju na taj način posjeduje nije njegova i da je bio
nepošteni posjednik za cijelo vrijeme na koje se poziva, pa kako je zapuštenu
površinu znajući da pripada drugome samovlasno zauzeo i koristio za svoje potrebe,
bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed, ne može dosjelošću steći vlasništvo
nekretnine, čak da su za to ispunjene i ostale pretpostavke objektivne naravi, radi
čega je njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

8. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neprekinutim samostalnim posjedovanjem
stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom
zakonu čim se ispune pretpostavke za stjecanje dosjelošću pri čemu je, osim
sposobnosti stvari, sposobnosti stjecatelja, zakonom određenog vremena posjeda,
bitna pretpostavka i kvaliteta posjeda odnosno je li posjed pošten (savjestan) koja
postoji kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova,
dakle kada opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika.

9. Kako bi prema iskazima svjedoka posjed tužitelja započeo 1976., to se za
razrješenje odnosa između stranaka ima primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo
na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle, pravna pravila Općeg građanskog
zakonika, koja se primjenjuju na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa
donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list"
FNRJ, broj 86/1946).

9.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava
vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit pošten i istinit posjed, s time da
onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan
dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28.
Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 9/92.
i 77/92.; dalje ZOVO) i u čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP).

9.2. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava
vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, dok prema odredbi čl.

18. st. 3. ZVDSP, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao
nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne
pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na
taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim

Poslovni broj: 6 Gž-1299/2020-2 5

posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed, gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

10. Tužitelj tvrdi da tuženik tijekom postupka ni na koji način nije osporavao kakvoću tužiteljeva posjeda, pa je prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio tužbeni zahtjev.

10.1. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu ustvrdio da tužitelj nije upisan kao
posjednik i vlasnik kuće koju je izgradio bez građevinske dozvole te da nikako nije
mogao biti u nesmetanom posjedu predmeta spora 40 godina, odnosno dosjelošću
steći pravo vlasništva na dijelu čest. zem. … k.o. S., čime je osporio kakvoću
tužiteljeva posjeda.

11. Imajući na umu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda pravilno je isti
primijenio materijalno pravo (paragraf 1460. OGZ, čl. 28. ZOVO i čl. 159. ZVDSP), jer
je za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću potrebno da budu
ispunjene dvije pretpostavke: poštenje (savjesnost) posjeda i protek određenog
vremena, a utvrđeno je da nedostaje jedan od zakonskih uvjeta - poštenje
(savjesnost) posjeda, pa tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine na
temelju dosjelosti.

12. Kako nisu ispunjene navedene pretpostavke stjecanja prava vlasništva nad
nekretninom dosjelošću, to je zahtjev tužitelja odbijen pravilnom primjenom
materijalnog prava.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 25. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća

                                                                                       Franka Zenić, v.r.