1

Poslovni broj: 37. Gž R-1813/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-1813/2021-2

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

         Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. V. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. S. m. u Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7451/20-20 od 1. lipnja 2021., dana 25. kolovoza 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog  radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7451/20-20 od 1. lipnja 2021. u pobijanom dijelu kojim mu je naloženo da isplati tužiteljici iznos od 15.246,92 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, te u dijelu kojim mu je naloženo da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn  sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2021. do isplate.

 

II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o naknadi parničnoga troška kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice i nalaže se tuženiku da joj naknadi daljnji iznos parničnog troška od 625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i trošak žalbe u iznosu od 156,25 kn, sve u roku od 8 dana.  

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 15.246,92 kn bruto, sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u istom bruto iznosu i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn sa zateznom kamatom od 1. rujna 2021. do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući ju u cijelosti u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog sud Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalbu protiv presude je izjavila i tužiteljica, pobijajući zbog pogrešne primjene materijalnoga prava odluku o parničnom trošku u dijelu kojim nije prihvaćen njen zahtjev za iznos od 625,00 kn, s prijedlogom za preinačenje. 

 

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice osnovana. 

 

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje u ovom slučaju nisu sporne dok sadržajem navoda tuženik ne ukazuje na ikakve konkretne nedostatke prvostupanjske presude koje ima u vidu ova odredba već na pogrešnu primjenu materijalnoga prava.  

 

6. Odlučne činjenice nisu osporene žalbenim navodima.

 

7. Nesporno je da je tužiteljica u razdoblju od svibnja 2015. do lipnja 2019., na koje se odnosi tužbeni zahtjev, bila zaposlena kod tuženika kao m. s., na radnom mjestu glavne sestre Zavoda za ….     

 

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu neisplaćenog dijela dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položajnog dodatka te razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.   

 

9. Nije sporno da je tuženik obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću a ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.

 

10. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013. - dalje: KU 13) te odredbi čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 29/2018. - dalje: KU 18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

 

11. Odredbom čl. 57. st. 1. KU 13 (čl. 55. st. 1. KU 18) propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada. 

 

12. Dana 1. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I KU (Narodne novine, broj: 96/2015. - dalje: Dodatak I) kojim je dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi priznat i ostalim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima koju sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja u iznosu od 4% od osnovne plaće, ova se odredba odnosi i na tužiteljičino radno mjesto. Isti dodatak je propisan i odredbom čl. 58. KU 18.   

 

13. Za obavljanje poslova voditelja Zavoda za … prema odredbi čl. 58 KU 13 tužiteljici pripada dodatak od 12% dok je Dodatkom KU (Narodne novine, broj: 92/2019.) isti dodatak utvrđen u iznosu od 14%.    

 

14. Po shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje to pravo jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću, a iz odredbi KU ne proizlazi da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i po navedenim osnovama isključuju. Stoga ovi dodaci i uvećanja pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda sati bilo kao prekovremene.

 

15. Iz navoda tužiteljice ne proizlazi da je tražila obračun dodataka na iznos plaće uvećan za druge pripadajuće dodatke pa niti za dodatak za prekovremeni rad već na osnovnu satnicu. Iz obračuna razlike plaće koji je sačinio sudski vještak ne proizlazi da iskazani iznos razlike uključuje ikakve druge dodatke i uvećanja osim ovdje spornih. Stoga su bespredmetni navodi žalbe da se svi dodaci i uvećanja obračunavaju samo na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka odnosno uvećanja.

 

16. Izloženo pravno shvaćanje podudarno je i sa smislom odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014.- dalje: ZR) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa, isplaćuje radniku za obavljeni rad kao i odredbe čl. 94. ZR prema kojoj radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada. Sadržaj plaće i pravo na povećanu plaću na isti je način bio reguliran i odredbama čl. 83. st. 3. i čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/2009,, 61/2011., 73/2013. - dalje: ZR 09).

 

17. Posljedično pravu na razliku dodatatka za sve efektivno odrađene sate rada, tužiteljici pripada i pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor (čl. 36. KU 13 i čl. 34. KU 18) te razlika naknade plaće za bolovanje (čl. 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i nemještenike u javnim službama - Narodne novine broj: 141/12 - dalje: TKU, čl. 58. st. 1. TKU - Narodne novine, broj: 128/2017.).

 

18. Na iznose razlike plaće pravilnom primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015.) dosuđena je zatezna kamata tekuća od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

 

19. Kako sam izračun potraživanja nije sporan, pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće i naknade plaće.

 

20. Odluka o naknadi parničnoga troška  u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 9.500,00 kn je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Neosnovan je žalbeni navod kojim se tuženik protivi isplati zatezne kamate na naknadu troškova financijskog vještačenja imajući u vidu da je nesporno riječ o trošku izvođenja dokaza u smislu odredbe čl. 151. i čl. 153. st. 1. ZPP, dakle parničnom trošku na koji zatezna kamata prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.) teče od donošenja odluke, u ovom slučaju presude, do isplate.

 

21. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava koji ističe tužiteljica pobijajući odluku o parničnom trošku u dijelu kojim joj nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude. Po shvaćanju prvostupanjskog suda stranke u smislu odredbe čl. 164. st. 3. ZPP mogu zatražiti naknadu troškova nastalih do zaključenja glavne rasprave, a sporni trošak nije do tada dospio niti je izvjesno da će stranka pristupiti na ročište za objavu pa će o tome trošku sud odlučiti po zahtjevu stranke, ako se ispune uvjeti, dopunskim rješenjem.

 

22. Prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP stranka je dužna podnijeti zahtjev za naknadu troškova postupka najkasnije do završetka raspravljanja no ta odredba kao niti u cijelosti odredbe toga zakonskog članka ne isključuje pravo stranke da zatraži i naknadu troškova pristupa na ročište za objavu jer je izvjesno da će ono biti održano. Posebnim rješenjem sud odlučuje samo o onim troškovima kada pravo na njihovu naknadu ne ovisi o odluci o glavnoj stvari (st. 7.) što ovdje nije slučaj. Budući da o zahtjevu za naknadu troškova postupka u konkretnom slučaju sud odlučuje presudom kojom se završava postupak, koju donosi na ročištu za objavu, tako će i o zahtjevu za naknadu troškova zastupanja na tom ročištu odlučiti ovisno o tome da li je punomoćnik stranke pristupio na ročište ili nije. Kako je u zahtjevu za naknadu troškova predanom na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava u ovome postupku zatražena naknada i tih troškova, bile su ispunjene pretpostavke da prilikom donošenja presude sud odluči i o njima.

 

23. Kako je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude, osnovan je u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev za naknadu  troška ove procesne radnje imajući u vidu pravo stranke da joj se i usmeno priopće razlozi presude (ustavno načelo javne objave presude).

 

24. Iznos troška utvrđen je primjenom Tbr. 9. t. 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015.).

 

25. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3.  ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

26. Kako tuženik nije uspio u postupku, neosnovan je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe  u zatraženom iznosu od 156,25 kn (Tbr. 10. t. 5. Tarife) osnovan (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

                                                U Zagrebu 25. kolovoza 2021.

 

       Sudac:

                                                                                                         Jasenka Grgić, v.r.