Poslovni broj 77 Gž-2094/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2094/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I.-S. Z. iz V., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. D. i Ž. D. u V., 2. tužitelja P. T. iz M., S., OIB: …, 3. tužitelja Z. Z. iz M., S., OIB: …, 4. tužitelja R. M. iz Z. OIB: … i 5. tužitelja B. M. iz S., OIB: …, koje 2.-5. tužitelje zastupa punomoćnik M. M.1, odvjetnik u V., svi tužitelji kao pravni sljednici B. V. iz V., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-318/19-44 od 6. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 24. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I               Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-318/19-44 od 6. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I./ izreke u kojem je naloženo tuženiku C. o. d.d. isplatiti 1. tužitelju I.-S. Z., 2. tužitelju P. T., 3. tužitelju Z. Z., 4. tužitelju R. M. i 5. tužitelju B. M. naknadu štete u iznosu od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 24. rujna 2015. pa do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 9.497,00 kn, sve u roku 15 dana.

 

II              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-318/19-44 od 6. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I./ izreke u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate, o stopi zakonske zatezne kamate te u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev 1.-5. tužitelja za isplatu iznosa preko 100.000,00 kn do 714.000,00 kn (za iznos od 614.000,00 kn), i sudi:

 

1.     Nalaže se tuženiku C. o. d.d. isplatiti 1. tužitelju I.-S. Z., 2. tužitelju P. T., 3. tužitelju Z. Z., 4. tužitelju R. M. i 5. tužitelju B. M. zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 100.000,00 kn po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

2.     Odbija se zahtjev tužitelja I.-S. Z., 2. tužitelja P. T., 3. tužitelja Z. Z., 4. tužitelja R. M. i 5. tužitelja B. M. za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 100.000,00 kn po stopi koja prelazi stopu određenu za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (do eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena).

 

3.     Odbija se zahtjev 1. tužitelja I.-S. Z., 2. tužitelja P. T., 3. tužitelja Z. Z., 4. tužitelja R. M. i 5. tužitelja B. M. za isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 23. rujna 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena.

 

4. Odbija se zahtjev 1. tužitelja I.-S. Z., 2. tužitelja P. T. 2. tužitelja P. T., 3. tužitelja Z. Z., 4. tužitelja R. M. i 5. tužitelja B. M. za isplatu naknade štete u iznosu od 614.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena.

 

              5. Odbija se zahtjev 1. tužitelja I.-S. Z., 2. tužitelja P. T., 3. tužitelja Z. Z., 4. tužitelja R. M. i 5. tužitelja B. M. za naknadu parničnog troška u iznosu od 199.522,67 kn.

 

III              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I./ izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici B. V. iz V. sada po zakonskim nasljednicima I.-S. Z. OIB …, V., P. T. OIB …, M., S., Z. Z. OIB …, M., S., R. M., OIB …, Z., i B. M., OIB …, S., sveukupni iznos od 714.000,00 kuna i to kako slijedi:

-za pretrpljene fizičke boli iznos od 60.000,00 kuna,

-za pretrpljeni strah iznos od 54.000,00 kuna,

-za umanjenje životne aktivnosti iznos od 600.000,00 kuna,

uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za 5 postotnih poena, te tužiteljici B. V. iz V. sada po zakonskim nasljednicima I.-S. Z. OIB …, V., P. T., OIB …, M., S., Z. Z. OIB …, M., S., R. M., OIB …, Z., i B. M., OIB …, S., nadoknaditi parnični trošak u sveukupnom iznosu od 209.019,67 kuna, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

Pod točkom II. izreke je odbijena tužiteljica B. V. iz V. sada po zakonskim nasljednicima I.-S. Z. OIB …, V., P. T. OIB …, M., S., Z. Z. OIB …, M., S., R. M., OIB …, Z., i B. M., OIB …, S., s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 30.000,000 kuna i na ime naruženosti u iznosu od 75.000,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom I./ izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu sukladno iznesenim žalbenim navodima ili istu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženika, 1. tužitelj I.-S. Z. poriče žalbene navode tuženika te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženika, 2. tužitelj P. To. 3. tužitelj Z. Z., 4. tužitelj R. M. i 5. tužitelj B. M. ističu da je sud prvog stupnja donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svih dokaza, primjenjujući mjerodavno pravo te predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev 1.-5. tužitelja, kao zakonskih nasljednika iza prvotne tužiteljice B. V., za isplatu naknade štete proizašle iz štetnog događaja, koji se zbio 7. svibnja 2015. na način da je na (sada pok.) B. V. na pješačkom prijelazu naletio autobus, koji je osiguran kod tuženika, a B. V. je zadobila tjelesne ozljede.

 

7. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

8. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je navedenu bitnu povredu otklonio te odlučio kao u izreci ove presude.

 

9. Prvenstveno valja istaknuti, a što i žalitelj navodi u žalbi, da je važećim Zakonom o obveznim odnosima iz 2005. ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – ZOO/2005) prihvaćena objektivna koncepcija neimovinske štete kao povrede prava osobnosti. Tako je odredbom čl. 1046. ZOO/2005 određeno je da štetu predstavlja, između ostalog i povreda prava osobnosti (i to neimovinsku štetu), a u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr.

 

10. Posljedica povrede prava osobnosti je, dakle, neimovinska šteta, pa povreda prava osobnosti predstavlja pravnu osnovu naknade neimovinske štete. Odredbom čl. 1100. ZOO/2005 određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

11. Odredba čl. 200. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) je određivala pravno priznate oblike naknade nematerijalne (sada neimovinske) štete te je naknada štete bila dosuđivana u određenim iznosima za pojedine vidove štete - za fizičke boli, za duševne boli zbog pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti te naruženja.

 

12. No, navedene pravne osnove po sada važećem zakonu u potpunosti gube dosadašnji pravni značaj jer predstavljaju samo kriterije i mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu naknade (čl. 1100 ZOO/2005), i to u jedinstvenom iznosu.

 

13. S obzirom da je ZOO/2005 stupio na snagu 1. siječnja 2006., nevjerojatno je da prvostupanjski sud (nakon devet i pol godina primjene tog Zakona) kao naknadu neimovinske štete koja je posljedica štetnog događaja od 7. svibnja 2015. dosuđuje isplatu iznosa po pojedinim vidovima štete (za pretrpljene fizičke boli, strah i umanjenje životne aktivnosti).

 

14. Sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude naveo sljedeće:

-       da je uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva broj P-DO-397/15, čija preslika se nalazi na listu 30-78, a osobito u kaznenu prijavu na listu 31-33, skicu lica mjesta (list 52) nalaz i mišljenje C. d.o.o. V. i od 27.rujna 2016. na listu 249, nesporno utvrdio da se pok B. V. kretala hodom po nogostupu iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, odnosno preko ucrtanog pješačkog prijelaza kolnika ulice Kralja Zvonimira pod kutom od oko 90 stupnjeva, u odnosu na smjer kretanja autobusa, a kako je u vrijeme nastanka prometne nezgode bila starosti 77 godina sigurno da nije kolnik pretrčavala nego se kretala primjereno svojoj životnoj dobi, pa stoga sud zaključuje da je prigovor podijeljene odgovornosti neosnovan,

- da je saslušanjem svjedoka G. B. i J. S. nesporno utvrđeno da su s pok. B. V. imali zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da je svu brigu oko pok. B. V. vodila G. B. koja joj je pružala 24-satnu pomoć i njegu, a koja je B. V. bila neophodna zbog ozljeda koje je zadobila i to kroz period od oko 6 mjeseci; da rođaci pok. B. V. nisu baš ništa pomagali, nisu se javljali niti je posjećivali, a živjeli su neki u M., a neki u B.; da je B. V. jednom prilikom posjetio brat iz A. i to tri mjeseca nakon nastanka prometne nezgode te suprug pok. sestre, ali svjedoci im ne znaju imena,

- da dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedoka s nalazom medicinskog vještaka, prvostupanjski sud smatra nespornim da je B. V. nastradala u prometnoj nezgodi od 7. svibnja 2015. kada je zadobila teške tjelesne povrede u obliku prijelom lubanje i nagnječenja mozga, višestrukog prijelom rebara, nagnječenja oba plućna krila i nagnječenja trbuha, da je dugotrajno liječena, a nakon toga je bila nepokretna te neurološki teško oštećena i hranjena prema NG sonde i bez verbalnog kontakta; da je prije prometne nezgode nesporno utvrđeno kako je B. V. bila pokretna i potpuno samostalna osoba; dakle, nakon prometne nezgode ostala je nepokretna i apsolutna ovisna o tuđoj pomoći, što znači da je od samog trenutka nastanka štetnog događaja pa do svoje smrti, tj. u razdoblju od pet i pol mjeseci trpjela intenzivne štetne posljedice,

pa slijedom naprijed navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije 1.-5. tužitelja glede dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade štete po osnovu tuđe njege i pomoći.

 

15. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje:

-       da iz nalaza medicinskog vještaka dr. S. J., spec. neurologa, proizlazi da je B. V. stradala u prometnoj nezgodi kao pješak prilikom naleta autobusa te pri tome zadobila teške i po život vrlo opasne ozljede glave i tijela; da je između ostalog zadobila tešku ozljedu glave s posljedičnim nagnječenjem mozga, i to desno temporoparietalno, lijevo frontoparietalno te subduralno krvarenje lijevo frontoparietalno; da je također zadobila i frakturu lubanje područja piramide sljepoočne kosti s posljedičnim krvarenjem u srednje uho, te sfenoidni sinus; zatim višestruki i obrostrani prijelom rebara s posljedičnim nagnječenjem pluća, a kao posljedica obostrane ozljede mozga zaostala je teška oduzetost desnih ekstremiteta, potpuna nepokretnost, nemogućnost govora i razumijevanja govora, nemogućnost kontrole stolice i mokraće, nemogućnost gutanja te promjene na psihičkom planu u smislu kroničnog posttraumatskog psihoorganskog sindroma,

-       da je uslijed nepokretnosti B. V. brzo došlo do razvoja dekubitalnih rana na leđima, debelom mesu i stopalima, a koje rane su podloga za komplikacije u smislu bakterijske i gljivične upale kože, mekih tkiva pa čak i kostiju kralježaka; da se uslijed nemogućnosti gutanja moralo pristupiti plasiranju nazogastrične sonde što sa sobom nakon nekog vremena nosi razvoj daljnjih komplikacija, prije svega ozljede nazalne sluznice, sluznice ždrijela i jednjaka koje su također podloga za razvoj infekata; da joj je uslijed nemogućnosti kontrole mokraćnog mjehura postavljen trajni urinarni kateter što sa sobom nosi daljnju komplikaciju, prije svega razvoja infekta mokraćnih puteva, ali i daljnjih ozljeda istih,

-       da je, uslijed difuzne ozljede mozga, kod B. V. došlo i do razvoja posttraumatskog sindroma neprimjerenog lučenja antidiuretskog hormona (SIADH) s posljedičnim eleketrolistkim disbalansom zbog čega je u jednom navratu bila hospitalizirana na Internom odjelu OŽB V.,

- da je sudski vještak doc.prim.dr.sc. S. J., spec. neurolog, u svom nalazu i mišljenju naveo:

- da se, imajući u vidu kompletnu medicinsku dokumentaciju priloženu sudskom spisu, uključujući i prijepis zdravstvenog kartona nadležnog liječnika obiteljske medicine prema mišljenju vještaka dr. sc. S. J., dr. med. spec.neurologije, subspecijalist epileptologije, liječenje B. V. može smatrati završenim prije nastupa smrti, prije svega temeljem nalaza interniste iz 8/2015 ("opće stanje bolesnice je gotovo identično stanju kod prijema i ne očekuje se poboljšanje nego je i dalje potrebna cjelodnevna kućna njega uz preporuke … ." list 14),

- da slijedom naprijed navedenog nalaza i osobnog iskustva vještaka, a imajući u vidu životnu dob od 77 godina te posljedične slabije zdravstvene mogućnosti prilagodbe štetnim posljedicama, težinu pretrpljenih ozljeda, a prije svega ozljeda mozga s teškim neurološkim deficitom i posljedičnom nemogućnošću rehabilitacije, a time i oporavka neurološkog deficita, daljnje liječenje ne bi dovelo do oporavka niti poboljšanja stanja B. V., a budući da su nepokretnost, klijenut desnih ekstremiteta, nemogućnost govora, gutanja i kontrole sfingtera trajne su posljedice ozljede mozga,

- da je s obzirom na sve naprijed navedeno kod B. V. bio prisutan kronični infekt s povremenim septičkim stanjima koji može biti posljedica dekubitalnih rana, uroinfekta, ozljede nosne sluznice i sluznice jednjaka ili upale pluća, no sve bolesti su komplikacije navedene politraume koje su najvjerojatnije bile uzrok smrti, te se ovaj vještak "slaže sa ocjenom prof. dr. sc. M. M.2 da se ne radi o prirodnoj smrti već smrti uslijed komplikacija politraume",

pa slijedom svega naprijed navedenoga sudski vještak zaključuje da je pok B. V. trpjela primarni strah koji je bio kratkotrajan jer je imala blaži, ali ipak prisutni kvantitativni poremećaj svijesti kod prijema (somnolecija), da je sekundarni strah uslijed neizvjesnosti za ishod liječenja i oporavka promjenjivog intenziteta bio prisutan čitavo vrijeme od prijema u bolnicu i tijekom kućnog liječenja u trajanju od 5 (pet) i pol mjeseci,

- da je, prema mišljenju vještaka, pok. B. V. trpjela bolove jakog intenziteta prvih 10-ak dana od nastupa ozljede, a bolove srednjeg intenziteta, uključujući one uslijed traumatskih ozljeda, kao i one uslijed dekubitalnih rana, nazogastrične sonde i urinarnog katetera, trpjela je sve do smrti,

- da je B. V. cijelo vrijeme bila je potpuno nesposobna za samozbrinjavanje, tj. bila je ovisna o tuđoj pomoći i njezi,

- da je naruženost bila posljedica nepokretnosti polovice tijela, no stupanj iste vještak nije mogao ocijeniti obzirom na visoku životnu dob B. V.,

- da se prema mišljenju vještaka kod B. V. radilo se o umanjenju životne aktivnosti u omjeru od 80%, a prilikom procjene vještak je imao na umu stupanj invaliditeta, jačinu, ali i trajanje posljedica te životnu dob i zanimanje.

 

16. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je naveo da je imao u vidu težinu zadobivenih ozljeda, lokalitet istih, dugotrajnost liječenja, brojne nelagode u tijeku liječenja, hospitalizaciju, vezanost za krevet, nelagode prilikom brojnih liječničkih pregleda i raznih liječničkih zahvata, uslijed čega je pok B. V. zasigurno u razdoblju od 5 i pol mjeseci trpjela intenzivne štetne posljedice. Stoga, imajući u vidu težinu i dugotrajnost pretrpljenih povreda i posljedica, prvostupanjski sud zaključuje "da je tužiteljici opravdano dosuditi sveukupni iznos po osnovu pretrpljene štete u visini od 714.000,00 kuna", a koji iznos sud temelji na odredbi članka 1100. ZOO/2005 i važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH koji su u primjeni od 15.lipnja 2020.

 

17. Ovdje valja naglasiti da prvostupanjski sud zaključuje kako je "tužiteljici opravdano dosuditi sveukupni iznos po osnovu pretrpljene štete u visini od 714.000,00 kuna", iako je tužiteljica preminula 24. listopada 2015. i njoj nije moguće ništa dosuditi, već isključivo njezinim zakonskim nasljednicima. No, prvostupanjski sud, usprkos činjenici da pok. B. V. ne može biti stranka u postupku (čl. 82. ZPP-a), i u uvodu i u izreci presude imenovanu navodi kao tužiteljicu, "sada po zakonskim nasljednicima", kao da su zakonski nasljednici njezini zakonski zastupnici, a ne stranke u postupku, a koje su to postale sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP-a.

 

18. Pritom treba reći da je iz rješenja o nasljeđivanju, kojeg je donio javni bilježnik M. M.3 iz V., poslovni broj O-2459/2015 od 17. svibnja 2016., vidljivo da su nasljednicima na temelju zakona proglašeni: brat ostaviteljice I.-S. Z., u 2/6 dijela, te nećaci P. To., Z. Z., R. M. i B. M., svaki u 1/6 dijelova, u kojom omjeru nasljednici imaju pravo potraživati isplatu naknade štete u ovom postupku. Tako su, u skladu sa svojim nasljednim dijelovima, na ročištu održanom dana 23. travnja 2018. (list 189-190 spisa) postavili zahtjev prema kojem 1. tužitelja I.-S. Z. zahtijeva isplatu naknade štete u iznosu od 205.000,00 kn, dok 2. tužitelj P. T., 3. tužitelj Z. Z., 4. tužitelj R. M. i 5. tužitelj B. M. potražuju isplatu iznosa od 410.000,00 kn na ime naknade štete.

 

19. Međutim, u podnesku zaprimljenom u spis na ročištu održanom dana 23. ožujka 2021. su 1.-5. tužitelji postavili tužbeni zahtjev za isplate ukupnog iznosa od 819.000 kn (na ime fizičkih bolova iznos od 60.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 54.000,00 kn, na ime smanjenja životne aktivnosti 600.000,00 kn, na ime tuđe pomoći i njege 30.000,00 kn te na ime naruženosti 75.000,00 kn), bez navođenja koji dio isplate potražuje pojedini nasljednik, a sud prvog stupnja je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a), slijedom čega se dosuđeni iznos dijeli na jednake dijelove, u smislu odredbe čl. 41. st. 3. ZOO/2005.

 

20. Nadalje, tuženik osnovano ističe da je sud prvog stupnja bio u obvezi voditi računa o tome da je pok. B. V. nakon prometne nezgode živjela pet i pol mjeseci pa je i visinu pravične novčane naknade trebalo dosuditi u skladu s tom činjenicom.

 

21. Naime, B. V. je u prometnoj nezgodi dana 7. svibnja 2015. pretrpjela zaista teške tjelesne ozljede u obliku prijeloma lubanje i nagnječenja mozga, višestruki prijelom rebara, nagnječenja oba plućna krila i nagnječenja trbuha te je dugotrajno liječena, nakon čega je bila nepokretna, neurološki teško oštećena, hranjena preko NG sonde i bez verbalnog kontakta. Pravilno je utvrđenje i ocjena prvostupanjskog suda da je B. V. prije štetnog događaja bila pokretna i potpuno samostalna osoba, koja je nakon prometne nezgode ostala nepokretna i apsolutno ovisna o tuđoj pomoći, što znači da je od samog trenutka nastanka štetnog događaja pa do svoje smrti, to jest u razdoblju od pet i pol mjeseci, očito trpjela intenzivne štetne posljedice.

 

22. No, upravo imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja (osobito činjenicu da je stanje trajnog smanjenja životnih aktivnosti prednice 1.-5. tužitelja trajalo kratko vrijeme) te vodeći računa o svim kvalifikatornim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO/2005, cilju kojemu služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, ovaj drugostupanjski sud smatra da iznos od 100.000,00 kn predstavlja primjerenu novčanu naknadu za utvrđenu povredu prava osobnosti.

 

23. U odnosu na žalbene navode tuženika kako prvostupanjski sud ne navodi nalaz dr. M. M.2 niti obrazlaže razloge njegovog neprihvaćanja u presudi, iako je to dokaz koji je izveden tijekom trajanja postupka, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, valja reći slijedeće.

 

24. Osnovano žalitelj ističe da opisano predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ali istu će ovaj sud otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

 

25. Iz stanja spisa je vidljivo da je dr. M. M.2 na ročištu održanom dana 6. listopada 2020. (list 256-257 spisa) iznio mišljenje da se trajno smanjenje opće životne aktivnosti iskazuje za živu osobu, a ne za mrtvu osobu, te da tek nakon što se osoba oporavi nakon zadobivenih ozljeda, liječnici odgovarajuće specijalnosti mogu donijeti zaključak koliko će ta osoba u svom daljnjem životu i radu biti hendikepirana u nekom daljnjem životu. Vještak je u svom iskazu također rekao da se konkretna ozljeda glave i prsnog koša, koje čine cjelinu, dugotrajno liječe te liječenje takvih ozljeda nekada traje godinu i više dana.

 

25.1. Na ročištu održanom dana 5. travnja 2018. (list 187-188 spisa) se sudski vještak M. M.2 izjasnio da je zdravstveno stanje B. V. "svakim danom bilo sve gore, i nije bilo izgleda za poboljšanje".

 

25.2. Sudski vještak dr. S. J. je na ročištu održanom dana 6. listopada 2020. iskazao kako je uvidom u zdravstveni karton liječničke obiteljske medicine utvrdio da je na dan 14. kolovoza 2015. navedeno da opće stanje pacijentice kod prijama isto i ne očekuje se poboljšanje, da se kroz period od 16. lipnja 2015. pa do smrti stanje pogoršavalo i mijenjalo s većim ili manjim promjenama te da bi se liječenje ovakvih posljedica obostranih ozljeda mozga nastavilo i danas da je pok. B. V. živa. Prema mišljenju vještaka dr. J. liječenje ovakvih posljedica koje je imala B. V. bi trajalo doživotno, odnosno ne bi nikada bilo završeno prema njegovom osobnom iskustvu. Naime, neovisno o tome koliko dugo bi poživjela, ostala bi nepokretna bez mogućnosti kontrole sfiftera i oporavka funkcije gutanja, a budući da je iz medicinske dokumentacije i osobnog liječničkog kartona vidljivo da pok. B. V. nikada poslije prometne nesreće nije bila komunikativna te je dolazilo do povećanja broja i opsega dekubitalnih rana na glavi i sakralnoj regiji desnog stopala.

 

25.3. Dakle, oba sudska vještaka su izrazila mišljenje da se zdravstveno stanje pok. B. V. nakon ozljeđivanja pogoršavalo te da nije bilo izgleda za poboljšanje.

 

25.4. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju nije od značaja utvrđivanje trenutka kada je definitivno završeno liječenje prednice 1.-5. tužitelja, odnosno kada je definitivno utvrđeno da nema mogućnosti oporavka, a iz razloga što bez obzira na to postoji povreda prava osobnosti koja se očituje u pretrpljenim fizičkim bolovima, strahu i cjelokupnim okolnostima liječenja i posljedicama koje je B. V. trpjela do svoje smrti. Naime, bilo bi potpuno neprihvatljivo da oštećenici kod kojih se, primjerice, radi o kliničkoj smrti nemaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a što je u suprotnosti sa već navedenom objektivnom koncepcijom koju je prihvatio ZOO/2005 u vezi naknade neimovinske štete (tako i Vrhovni sud RH Rev 1655/2014-4 od 16. srpnja 2019).

 

25. Na žalbene navode tuženika kako prema pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018., preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice o kojima ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a (VSRH broj Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018.), valja odgovoriti slijedeće.

 

25.1. Nakon zauzetog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", br. 70/19), gdje je u čl. 39. dodan u čl. 190. iza st. 1. ZPP-a novi st. 2. prema kojem iznimno od odredbe st. 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

25.2. Dakle, da bi prvostupanjski sud mogao dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, potrebno je da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a.

 

25.3. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

 

25.4. S obzirom da su u konkretnom slučaju nakon zaključenja prethodnog postupka 30. studenoga 2016. (list 97 spisa) izmijenjeni Orijentacijski kriteriji, ispunjene su pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a o dopuštenju preinake tužbe.

 

25.5. Iako je prvostupanjski sud preinaku tužbe dopustio pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a, i primjenom mjerodavne odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a je valjalo dopustiti preinaku tužbe.

 

26. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka danom u spisu Općinskog državnog odvjetništva P-DO-397/15, bez da su se stranke suglasile da se taj nalaz koristio kao dokaz i u ovom postupku.

 

26.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 29. listopada 2015. (list 17-19 spisa) predložio priklop cjelokupnog spisa ODO V. broj K-DO-397/15, a ukoliko to nije moguće, službenim putem pribaviti preslike zapisnika o očevidu, skice mjesta nezgode, fotografija s mjesta nezgode, nalaz te mišljenja vještaka prometne struke.

 

26.2. Prvostupanjski sud je takav prijedlog tuženika prihvatio na ročištu održanom dana 16. veljače 2016. (list 26 spisa) te je, između ostalog, pribavio i Fotografski elaborat MUP-a, PU V.-s. od 7. svibnja 2005., gdje je na slici F8 (list 40 i 116 spisa) fotografiran smjer kretanja B. V. te je vidljivo da je imenovana prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza, što jasno ukazuje na isključivu odgovornost osiguranika tuženika, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi o korištenju nalaza i mišljenja vještaka iz drugog predmeta.

 

27. Nadalje, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz. čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a prilikom odlučivanja o početku tijeka zatezne kamate te pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o visini njezine stope.

 

27.1. Sud prvog stupnja je naložio tuženiku isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ali je propustio utvrditi odlučnu činjenicu kada je odštetni zahtjev podnesen.

 

27.2. Iz stanja spisa je vidljivo da se na listu 3-4 nalazi pismeno pod nazivom odštetni zahtjev, ali uz isto nije priložena povratnica iz koje bi bilo vidljivo je li i kada tuženik taj zahtjev zaprimio.

 

27.3. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 1103. ZOO/2005 trebalo odlučiti da je obveza pravične novčane naknade dospjela danom podnošenja tužbe 24. rujna 2015.

 

27.4. S obzirom da je dana 1. kolovoza 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 78/15), valjalo je, sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/2005 dosuditi zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ne po kamatnoj stopi koja je vrijedila do 31. srpnja 2015., a kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud.

 

28. Budući da su, nakon donošenja ove presude, 1.-5. tužitelji u sporu uspjeli u omjeru od 56% (100% na ime osnove i 12% u pogledu visine), a tuženik s 44%, to bi 1.-5. tužiteljima pripadalo pravo na naknadu 12% od utvrđenog parničnog troška.

 

28.1. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja i u odnosu na odluku o troškovima postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je ta odluka nerazumljiva, nejasna i ne može se ispitati.

 

28.2. U pravu je žalitelj kada navodi da je tužbu u ovom predmetu podnijela B. V., koja je bila tužitelj u ovom postupku sve do svoje smrti pa je neosnovano uvećanje troškova za zastupanje za 40% (zastupanje 4 tužitelja – njezinih nasljednika) za radnje koje su poduzete do njezine smrti (tužba i ročište održano dana 16. veljače 2016.).

 

28.3. Nadalje, tuženik ističe da je prvostupanjski sud priznao 1.-5. tužiteljima trošak sastava četiri obrazložena podneska, bez navođenja o kojim podnescima se radi, kao i to da četvero tužitelja zastupa jedan punomoćnik, a jednog tužitelja zastupa drugi punomoćnik, a iz obrazloženja odluke nije vidljivo koji su troškovi priznati svakom od tužitelja.

 

28.4. Međutim, iz troškovnika na listu 314 spisa je vidljivo da su punomoćnik 1. tužitelja I.-S. Z. te punomoćnik 2.-5. tužitelja zajednički postavili zahtjev za naknadu troškova postupka, i to: za sastav tužbe od 8.190 bodova, zahtjev za zastupanje na 15 rasprava u iznosu od 12285 bodova, za sastav "podnesaka x 4 3276 bodova", "40% za 4 osobe za svaku 10%...81.882,00 kn", trošak vještačenja 8.515,00 kn, odštetni zahtjev 6.250,00 kn, za naknadu sudske pristojbe na tužbu i presudu 10.000,00 kn i naknadu troška za objavu presude u visini od 500,00 kn, a sud prvog stupnja je odlučivao o tako postavljenom zajedničkom zahtjevu.

 

28.5. Odredbom čl. 164. st. 1. ZPP-a je propisano da o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok je u stavku 2. istog članka propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

 

28.6. Punomoćnici 1.-5. tužitelja nisu postavili određen zahtjev iz kojeg bi bilo vidljivo za koja ročišta i u kojem iznosu za pojedino ročište potražuju troškove, kao niti za koje obrazložene podneske i u kojem iznosu za svaki pojedini podnesak traže trošak.

 

28.7. Stoga je 1.-5. tužiteljima valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 8.190,00 kn, bez uvećanja, jer je tužbu podnijela B. V. kao jedina tužiteljica, i to u omjeru od 12%, odnosno u iznosu od 982,00 kn, kao i trošak vještačenja od 8.515,00 kn u cijelosti jer je isti bio potreban za vođenje postupka, odnosno ukupno 9.497,00 kn i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I./ izreke, a za preostali dio priznatog troška od 199.522,67 kn odluku preinačiti i taj dio zahtjeva odbiti.

 

28.8. Slijedom svega navedenoga i primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

 

29. Budući da je tuženik u žalbenom postupku uspio u omjeru od 86% (žalbom pobija iznos od 714.000,00 kn, nakon preinake obvezan isplatiti iznos od 100.000,00 kn, dok je za preostali iznos od 614.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen), imao bi pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu. No, tuženik je postavio zahtjev za naknadu sudske pristojbe u iznosu od 10.000,00 kn, dok je dostavio izvadak po transakcijskom računu od 14. svibnja 2021. (list 333 spisa) na kojem je zaokružen iznos od 5.000,00 kn. Međutim, pod opisom plaćanja je navedeno "plaćanje zakonskih obveza" te nije vidljiv niti jedan podatak iz kojeg bi bilo moguće zaključiti da se radi o plaćanju sudske pristojbe na žalbu u ovom predmetu. Pored toga, uplata je izvršena na račun Ministarstva financija RH, a ne na račun državnog proračuna (ta dva računa nisu identična), dok je u odredbi čl. 9. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/08) propisano da su prihodi od sudskih pristojbi kao javnih davanja prihodi državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

30. Stoga je na osnovi odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Zagrebu, 24. kolovoza 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Daniela Ukić, v.r.