Poslovni broj 46 P-811/2017-62

Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja
N. K.-I. iz D., B. J. J. …, OIB: …,
zastupanog po punomoćnicima iz O. d. O. i p… d.o.o. D.,
V. …, protiv tuženika ad.1 D. D. iz D., T. …,
OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u D.,
K. T. …, i tužene ad.2 K. D. iz D., T. …, OIB:
…, radi činidbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 07. srpnja

2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika
ad.1 te izočnosti uredno pozvane tužene ad.2, 24. kolovoza 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženicima, o svom trošku i po pravilima građevinske struke, zatvoriti
vrata na istočnom zidu prizemlja zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o.
G. koja su označena crvenom strelicom i zaokružena crvenom bojom na stranici 7
Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu
nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. kao sastavnog dijela ove presude, do visine
nekadašnjeg prozora kako je to prikazano na stranici 6 Izvješća o graditeljskom
vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od

18. veljače 2019. kao sastavnog dijela ove presude, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženicima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti
iznos od 11.986,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24.
kolovoza 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ad.1 za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.562,50 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj N. K. I. iz D. (dalje: tužitelj) 13. rujna 2017. sudu
podnosi tužbu protiv tuženika D. D. (dalje: tuženik ad.1) i K.
D. (dalje: tuženik ad.2) u kojoj navodi da su stranke vlasnici posebnih dijelova
zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G.. Među njima da se vodi
druga parnica u kojoj da je proveden očevid na označenoj nekretnini uz sudjelovanje
građevinskog vještaka Z. N., koja da parnica nije od utjecaja na ovu već da se
vještvo izrađeno za potrebe te parnice uzima kao konstatacija stvari i položaja u prostoru.

2 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

Tuženici da su u svibnju 2017. bez ičije suglasnosti na nosivom zidu označene zgrade,
istočnom zidu u nivou prizemlja od postojećeg prozora probili vrata do nivoa poda. U
vještvu Z. N. ta da su vrata označena u Prilogu br. 2, a tužitelj da ih je u tom
Prilogu br. 2. označio žutom bojom. Radovi na fasadi i nosivim dijelovima zgrade poput
otvaranja prozora i pretvaranja prozora u vrata da su izvanredni poslovi za koje da je
prema čl. 87. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potreban pristanak svih
suvlasnika. Kako tužitelj nije tuženicima dao suglasnost za probijanje vrata od postojećeg
prozora, isti da je aktivno legitimiran tražiti uspostavu prijašnjeg stanja zatvaranjem vrata
do nivoa prozora poradi čega tužitelj predlaže sudu naložiti tuženicima da o svom trošku i
po pravilima građevinske struke zatvore vrata na istočnom zidu prizemlja zgrade označene
kao čest. zgr. … zk. ul. … k.o. G., kako je to označeno žutim na Prilogu 2 vještva
građevinskog vještaka Z. N. od 26. rujna 2008. do visine nekadašnjeg prozora.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 24. listopada 2017. tuženici prvotno ističu
prigovor označenoj vrijednosti spora kao previsokoj, čime da se nepotrebno stvaraju
odvjetnički i sudski troškovi, predlažući da sud vrijednost predmeta spora označni na
najviše 10.000,00 kn. Opreza radi ističu prigovor zastare. Nadalje, ističu i prigovor
promašene pasivne legitimacije i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije
jedini suvlasnik predmetne nekretnine kao i jer tuženici nisu jedini suvlasnici nekretnine,
što da znači da je tužitelj trebao tužbom obuhvatiti sve suvlasnike predmetne nekretnine,
dodajući da iz tužbenog zahtjeva nije jasno na koju se nekretninu točno tužbeni zahtjev
odnosi. Tužbeni zahtjev da je neodrediv, vještvo koje tužitelj označava da ne može biti
sastavni dio presude kako to tužitelj traži, a tužbeni zahtjev da nije određen u dijelu što to
točno tuženici trebaju napraviti. Postupati po željama tužitelja da nije obveza tuženika koji
da uživaju pravo vlasništva kao nepovredivo pravo zajamčeno Zakonom o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima i Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda. Zbog navedenog predlažu odbaciti tužbu, a ukoliko sud ne
odbaci tužbu, navode da je tuženi zahtjev neosnovan iz razloga što da se zid zgrade ne
nalazi na posebnim dijelu nekretnine tužitelja, jer da se ne radi o nosivom zidu te jer da
promjene na istom ne utječu na izgled ni stabilnost zgrade, zatim jer da je zahvat izvršen
na posebnom dijelu nekretnine koji propada tuženicima, da se ne radi o zajedničkom dijelu
nekretnine, jer da zahvat ne smeta tužitelja u korištenju nekretnine niti zajedničkih dijelova
nekretnine, jer da za taj zahvat nije tuženicima bila potrebna ničija suglasnost niti pristanak
te jer da izvedeni zahvat ne predstavlja izvanredni posao. Citirajući odredbe Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima o pravu vlasništva i o vlasništvu posebnog dijela
nekretnine, tuženici ističu da uspostava vlasništva posebnog dijela nekretnine stvara
određena isključiva prava etažnom vlasniku na onom dijelu nekretnine na kojem je
osnovano, čime da je ovaj oblik vlasništva izjednačen s pravom samovlasništva na stvari
osim što etažni vlasnik mora svoje pravo vlasništva na posebnim dijelu izvršavati obazrivo
poštujući ista takva prava drugih vlasnika posebnih dijelova nekretnine, u svezi čega ističu
odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 502/2007. Smatraju da tužitelj ovom
tužbom pokušava ograničiti njihovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te predlažu
odbiti tužbeni zahtjev.

3. Povodom prigovora tuženika da je u tužbi označena vrijednost predmeta spora na
iznos od 200.001,00 kn suviše visoko određena, sud je temeljem čl. 40. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) na pripremnom ročištu 30.
listopada 2018. donio rješenje kojim je vrijednost predmeta spora odredio na iznos od

10.000,00 kn, kao prvo ocijenivši da je 200.001,00 kn kao vrijednost činidbe zatvaranja
vrata na vanjskom zidu zgrade do visine nekadašnjeg prozora pretjerano visoka te kao

3 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

drugo ocijenivši da iznos od 10.000,00 kn predstavlja vjerojatniju novčanu vrijednost građevinskih radova činidbe koja je predmet tužbenog zahtjeva.

4. U odnosu na navod tuženika da iz tužbenog zahtjeva nije jasno na koju se
nekretninu točno odnosi tužbeni zahtjev te da nije jasno određeno što to točno tuženici
trebaju napraviti, a što je u biti prigovor neurednosti tužbe, sud ističe kako je takav navod
neosnovan budući je kao i u činjeničnom opisu tužbe tako i u samom tužbenom zahtjevu
jasno označeno da je predmet spora činidba zatvaranja probijenih vrata do razine ranije
postojećeg prozora na istočnom zidu zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. …
k.o. G. čime je tužitelj u tužbenom zahtjevu kao prvo, jasno označio na koju se točno
nekretninu odnosi predmetni tužbeni zahtjev te kao drugo, jasno naveo činidbu izvršenje
koje traži od tuženika. Poradi navedenog, neosnovano tuženici predlažu odbaciti tužbu
zbog neodređenosti tužbenog zahtjeva odnosno neurednosti tužbe.

5. S obzirom je predmet tužbenog zahtjeva činidba izvršenje koje tužitelj zahtjeva kao
suvlasnik nekretnine od tuženika kao drugih suvlasnika te nekretnine u pogledu nekretnine
s osnova svog prava vlasništva, to je neosnovan i prigovor zastare koji tuženici ističu
budući za predmetno traženje tužitelja nema propisanog zastarnog roka, odnosno, budući
predmetno traženje tužitelja ne zastarijeva.

6. Neosnovano tuženici tvrde i to da je tužitelj tužbom trebao obuhvatiti sve
suvlasnike predmetne nekretnine budući je i samo jedan od suvlasnika nekretnine
ovlašten postaviti zahtjev za zaštitu svog prava suvlasništva od radnji onih suvlasnika
nekretnine koji, prema ocjeni tužitelja, neovlašteno narušavaju njegovo pravo suvlasništva,
u ovom slučaju promjenama na vanjskom zidu zgrade kao nekretnine u suvlasništvu. Ne
radi se u ovom slučaju o zahtjevu na predaju na koju se na odgovarajući način primjenjuju
pravila o nedjeljivim obvezama.

7. U podnesku dostavljenom 17. kolovoza 2020. tužitelj, ovo nakon što je zaprimio
nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka izrađeno temeljem provedenog očevida na
predmetnoj nekretnini, uređuje tužbu na način da precizira položaj vrata zatvaranje kojih
traži prema tome kako su ta vrata označena u vještvu građevinskog vještaka A. M.
od 18. veljače 2019. i na način da precizira položaj nekadašnjeg prozora do visine kojeg
se traži zatvaranje vrata prema tome kako je taj prozor prikazan u vještvu građevinskog
vještaka A. M. od 18. veljače 2019. Ocijenivši da je na takav način tužitelj isključivo
pobliže precizirao položaj vrata uklanjanje kojih traži i visinu prozora do koje traži
uklanjanje vrata, odnosno da takvom intervencijom u tužbeni zahtjev nije niti promijenjena
istovjetnost zahtjeva niti je postojeći zahtjev povećan niti je istaknut drugi zahtjev uz
postojeći, sud isto nije smatrao preinakom tužbe već dopuštenim preciziranjem tužbenog
zahtjeva sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka izrađenog za
potrebe ovog spora. Osim toga, ovakvo je preciziranje tužbenog zahtjeva svrsishodno i za
potrebe moguće ovrhe odluke suda te služi zaštiti prava i interesa obiju stranaka.

8. U odnosu na pitanje parnične sposobnosti tužene ad.2 za sudjelovanje u ovom
postupku, sud ističe kako slijedi. Tužena ad.2 je zajedno s tužiteljem ad.1 sudu dostavila
vlastoručno potpisan odgovor na tužbu u kojem je osporila činjenične navode i tužbeni
zahtjev, predlažući odbaciti tužbu podredno odbiti tužbeni zahtjev. Već je davanjem takvog
odgovora na tužbu povodom kojeg je sud tijekom postupka raspravljao o svim u odgovoru
istaknutim prigovorima, tužena ad.2 ostvarila pravo na ravnopravno sudjelovanje u ovom
parničnom postupku budući se je očitovala o zahtjevima i navodima protivne stranke te

4 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

iznijela sve činjenice kojima osporava tužbeni zahtjev, poradi čega istoj na nikoji način nije
uskraćeno pravo na raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Iz njenog odgovora na tužbu kao ni
kasnije tijekom postupka vlastoručno potpisanih dostavljenim podnesaka sud nema
osnove posumnjati niti utvrditi da se radi o osobi koja nema poslovnu sposobnost, a
slijedom toga ni o osobi koja nije parnično sposobna. Nakon što je punomoćnik tuženika
ad.1 na ročištu glavne rasprave 01. lipnja 2020. naveo da je nakon pokretanja ovog
postupka tuženoj ad.2 oduzeta poslovna sposobnost te da joj je imenovan skrbnik, sud je
od Centra za socijalnu skrb Dubrovnik kao nadležnog tijela dopisom od 08. lipnja 2020.
zatražio podatak o lišenju poslovne sposobnosti tužene ad.2 te o podacima o osobi koja je
imenovana njenim skrbnikom, po kojem je traženju nadležno tijelo sud obavijestilo da
tužena ad.2 nije u evidenciji osoba lišenih poslovne sposobnosti i stavljenih pod skrbništvo
(list spisa 99), dakle, da tužena ad.2 nije lišena poslovne sposobnosti. Kada u svezi takvog
očitovanja nadležnog tijela, a koje je tijelo nedvojbeno provelo postupak pregleda i
ispitivanja tužene ad.2 za potrebe donošenja odluke o njezinom zdravstvenom stanju i
sposobnosti (što proizlazi iz dokumentacije sa lista spisa 91-98), sud cijeni zaključke
pregleda i ispitivanja članova prvostupanjskog tijela vještačenja i stručnjaka (list spisa 97-
98) iz kojih proizlazi da zbog bolesti ovdje tužena ad.2 samo nije radno sposobna, sud ne
nalazi dovedenom u pitanje parničnu sposobnost tužene ad.2, a poradi čega sud nije
prihvatio prijedlog punomoćnika tuženika ad.1 da se na tu okolnost provede medicinsko
vještačenje, ocijenivši da je taj prijedlog usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka te
da nema niti jednog dokaza iz kojeg bi proizlazila sumnja u parničnu sposobnost tužene
ad.2, ovo posebno obzirom na činjenicu da je ista uredno tijekom postupka dala odgovor
na tužbu i naknadna očitovanja na navode tužitelja.

9. U dokaznom je postupku sud pročitao potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu
u iznosu od 2.350,00 kn (priloženo listu spisa 1), izvadak iz zemljišne knjige za k.o. G.
zk. ul. … sa stanjem na dan 23. kolovoza 2017. (list spisa 5-6), izvješće o graditeljskom
vještačenju sudskog vještaka Z. N. izrađeno 26. rujna 2008. za potrebe
postupka koji se pred Općinskim sudom u Dubrovniku vodi pod poslovnim brojem P-
1237/2007 (list spisa 7-12), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-
1426/2010 od 09. svibnja 2012. (list spisa 23-26), zapisnik o očevidu na licu mjesta uz
sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. M. i stalnog
sudskog vještaka za građevinu A. M. (list spisa 54-55), izvješće o graditeljskom
vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M.
od 18. veljače 2019. (list spisa 59-68), izvršen je uvid u fotografije u boji (list spisa 13-15),
crno-bijelu fotografiju (list spisa 46) i skicu lica mjesta izrađenu po stalnom sudskom
vještaku za geodeziju M. M. 21. veljače 2019. (list spisa 30-70) te je
izveden dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu
nekretnina A. M. (list spisa 120). Ocijenivši pravno relevantno činjenično stanje
dovoljno raspravljenim za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, sud nije izvodio dokaz
saslušanjem svjedoka Z. N. dok dokaz saslušanjem svjedoka M. B. nije
izveden jer je predložen na okolnost da su tuženici ugradnju vrata izvršili bez suglasnosti
ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, a koja činjenica među strankama nije sporna.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10.1. Tužbom tužitelj traži da sud tuženicima naloži zatvoriti vrata na istočnom zidu
prizemlja zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G. do visine
nekadašnjeg prozora na tom položaju pa je tako predmet ovog spora zaštita prava jednog
suvlasnika glede stvari u suvlasništvu u svezi radova koju su na toj stvari poduzeli drugi
suvlasnici.

5 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženici suvlasnici čest. zgr. …
upisane u zk. ul. … k.o. G., zgrade sa više samostalnih uporabnih cjelina (stanova),
pri čemu uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k.o. G. zk. ul. … sa stanjem na dan

23. kolovoza 2017. (list spisa 5-6) sud utvrđuje kao prvo, da osim ovdje parničnih stranaka
postoji još suvlasnika predmetne nekretnine te kao drugo, da je sa suvlasničkim dijelom
tužitelja neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - ETAŽNO
VLASNIŠTVO (E-2) - stan na drugom katu i potkrovlju dok je sa suvlasničkim dijelom
tuženika neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - ETAŽNO
VLASNIŠTVO (E-3) - stan na prvom katu. S obzirom na činjenicu da je tužitelj suvlasnik
predmetne nekretnine, otklonjen je kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije
tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

11.1. Sukladno čl. 66. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne
novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,
dalje: ZV) vlasništvo posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je
suvlasničkom dijelu uspostavljeno da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto
svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo
njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drugačije određeno, čini s tim dijelom i koristima od
njega što ga je volja te svakog drugog iz toga isključi.

12. Nadalje, u postupku nije sporno niti to da su tuženici u svibnju 2017. godine na
vanjskom istočnom kamenom zidu zgrade (na mjestu koje je na nacrtu zgrade prikazanom
na stranici 7 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo
i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. zaokruženo crvenom bojom i
označeno crvenom strelicom) gdje se nalazio prozor (prikazan na fotografiji vidljivoj na
stranici 6 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i
procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019.) probili zid gotovo do nivoa poda
dvorišta i na to mjesto postavili unutrašnja PVC i vanjska aluminijska vrata (koja su vidljiva
na fotografiji 2. i fotografiji 3. na stranici 6 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog
sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019.).

12.1. Naime, tuženici tijekom postupka ne osporavaju tužbeni navod o probijanju zida na
mjestu ranijeg prozora i postavljanju vrata na vanjskom istočnom kamenom zidu
predmetne zgrade tijekom svibnja 2017. godine, čime je otklonjen i prigovor promašene
pasivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

12.2. Međutim, tuženici tvrde da su navedene radnje poduzete na posebnom dijelu
nekretnine u vlasništvu tuženika, zidu koji ne pripada zajedničkim dijelovima nekretnine
već se nalazi na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika i zidu koji nije nosivi te
ne utječe na izgled ni stabilnost građevine te da poduzetim radnjama tuženici nisu smetali
tužitelja u korištenju nekretnina i zajedničkih dijelova zgrade i da ove radnje nemaju
karakter izvanrednih poslova za koje bi bila potrebna suglasnost ostalih suvlasnika zgrade.
Navedimo ovdje da među strankama nije sporno niti to da tuženici za izvođenje radnji
probijanja zida na mjestu ranijeg prozora i postavljanju vrata na vanjskom istočnom zidu
predmetne zgrade nisu niti tražili niti ishodili suglasnost ostalih suvlasnika zgrade.

13. Time je u ovom postupku ostalo sporno da li su predmetni radovi poduzeti na
posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika ili na zajedničkom dijelu zgrade te ovisno
o tome da li je tuženicima za izvođenje spornih radnji bila potrebna suglasnost ostalih
suvlasnika čest. zgr. … k.o. G..

6 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

14. Sukladno odredbi čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ br. 64/97)
ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, zajedničkim dijelovima
i uređajima zgrade smatraju se, među ostalim, nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi
zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl.) te pročelja zgrade
uključivo prozori i vrata. Iz navedenog proizlazi da je predmetni istočni kameni zid zgrade
sa prozorima koji su se na njemu nalazili - istočno pročelje zgrade koji je ujedno i nosivi zid
(što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka A. M. – list spisa 67), zajednički dio
zgrade, a o zajedničkim dijelovima zgrade na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih
dijelova osnovano vlasništvo posebnog dijela, sukladno čl. 85. ZV, upravljaju svi suvlasnici
po pravilima propisanim ZV (suvlasnici odluke donose većinom glasova ako se radi o
poslovima redovne uprave ili jednoglasno ako se radi o poslovima izvanredne uprave).

14.1. Kako prema ocjeni suda promjena vanjskog izgleda zgrade (pročelja zgrade) koji je
pri tome i nosivi zid te promjene na prozorima na pročelju zgrade, probijanjem vanjskog
kamenog zida i ugradnjom vrata na mjesto prozora, nedvojbeno predstavlja preuređenje
zgrade i kao takvo u smislu čl. 41. st. 1. ZV izvanredni posao za poduzimanje kojeg je
sukladno čl. 87. st. 1. ZV uz iznimku propisanu st. 2. tog članka potrebna suglasnost svih
suvlasnika nekretnine, a tuženici nesporno prethodno izvedenim radovima takvu
suglasnost nisu tražili niti su ju, makar i naknadno, pribavili, sud kao nedvojbeno utvrđuje
da je tužitelj kao suvlasnik čest. zgr. … k.o. G. ovlašten tražiti da tuženici vrate
nekretninu stanje u kojem je bila prije radova na vanjskom kamenom istočnom zidu
zgrade (pročelju zgrade) kao zajedničkom dijelu zgrade, poradi čega je sud prihvatio
tužbeni zahtjev i naložio tuženicima da o svom trošku i po pravilima građevinske struke
zatvore vrata na istočnom zidu prizemlja zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul.
… k.o. G. koja su označena crvenom strelicom i zaokružena crvenom bojom na
stranici 7 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i
procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. do visine nekadašnjeg prozora kako
je to prikazano na stranici 6 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka
za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019.

14.2. Istaknimo u svezi navedenog da tuženici tijekom postupka nisu niti tvrdili niti
dokazali da je promjena na vanjskom kamenom zidu zgrade izvođenjem spornih radnji
poduzeta radi osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja ili rada osoba smanjene
pokretljivosti, a u kojem slučaju sukladno čl. 87. st. 3. ZV za poduzimanje spornih radnji ne
bi bilo potrebno odobrenje svih suvlasnika.

14.3. Također, tuženici tijekom postupka nisu adekvatnim dokazima kao nedvojbenu
dokazali niti tvrdnju da su na mjestu gdje su oni probili vrata već prethodno postojala vrata
pa da bi stoga sporne radnje bile dopuštene. Naime, među strankama je nesporno da su
predmetna vrata tuženici izradili probijanjem zida na mjestu gdje se u svibnju 2017. godine
nalazio prozor. Kada uz navedeno sud cijeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka A.
M. (list spisa 59-68) iz kojeg proizlazi da je za potrebe postavljanja vrata neadekvatno
i nestručno obrađen rubni kamen u kamenom obrubu te da je električnom brusilicom pod
kutom od 30 stupnjeva u odnosu na pročelje otpilan „Marko-pianu“ i da nije završno
obrađen kao i iskaz sudskog vještaka A. M. (list spisa 120) koji na upit tuženika
ad.1 da li su na mjestu sadašnjih vrata prije postojala vrata iskazuje da s obzirom na
stanje grila na ranijem prozoru prikazanom na fotografiji broj 4 (list spisa 14) i obzirom na
stanje dijela zida ispod grila budući nema prekida u zidanju zaključuje da na ovom mjestu
nisu ranije postojala vrata, kao i činjenicu da se uvidom u crno-bijelu fotografiju (list spisa
46) ne može kao nedvojbeno utvrditi da se na mjestu spornih vrata na istočnom pročelju
zgrade nalaze vrata, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP utvrđuje

7 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

da ranije, prije predmetnih vrata i prije nego što je na mjestu tih vrata bio prozor, nisu postojala vrata.

15. Sud posebno napominje da čak i kad bi sud uzeo da vanjski kameni istočni zid
zgrade (pročelje zgrade) na kojem su tuženici nesporno izvršili predmetne radove nije
zajednički dio zgrade već da je isti posebni dio nekretnine u vlasništvu tuženika, sud bi i u
tom slučaju tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan i to iz razloga kako slijedi.

15.1. Sukladno čl. 82. st. 1. al. 1. i al. 2. ZV suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu
uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći
za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku
izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene,
ako se pridržava pravila da promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih
dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu, a
osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade ni opasnost za sigurnost
osoba, zgrade ili drugih stvari te pravila da ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u
zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili
služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti;
ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih
uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike,
ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, te izvođenje radova kojima
se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti.

15.2. Tumačenjem citirane odredbe čl. 82. st. 1. al. 1. i al. 2. ZV proizlazi da suvlasnik na
čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela
nekretnine, bez odobrenja ostalih suvlasnika, može izvršiti prepravke u stanu ili drugoj
samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, međutim, ne i radnje kojima
prouzroči oštećenje zgrade te osobito radnje kojima prouzroči povredu vanjskog izgleda
zgrade dok u zajedničke dijelove nekretnine smije zadrijeti bez dopuštenja samo ako je
takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, ako
postavlja vodove za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i slične uređaje, radijske ili
televizijske antene ili ako izvodi radove kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i
rad osobama smanjene pokretljivosti.

15.3. Prema ocjeni suda, probijanje vanjskog kamenog zida zgrade na mjestu prozora i
postavljanje vrata umjesto prozora na vanjskom kamenom zidu zgrade nedvojbeno
predstavlja radnju kojom je prouzročena povreda vanjskog izgleda zgrade te štoviše i
radnju kojom je prouzročeno oštećenje zgrade budući je, a kako to proizlazi iz izvješća o
graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina
A. M. od 18. veljače 2019. (list spisa 59-68) na koje stranke nisu imale prigovora,
izrezano kameno pročelje i kameni prag zgrade, uklonjen dio kamenog pročelja i kamenog
praga budući je otvor u vanjskom zidu zgrade bitno povećan za potrebe postavljanja vrata
te je neadekvatno izveden prekid „Marko-pianu“ s lijeve i desne strane vrata kao što je
neadekvatno izvedena i zidarska obrada na spoju vrata i kamenog pročelja zgrade te je
napravljen rez u kamenu na pročelju ispod vanjskog kamenog praga na vratima.
Irelevantno je pri tome da li je vanjski zid zgrade na kojem su izvršene sporne radnje
nosivi zid odnosno da li je izvršenim radnjama ugrožena ili narušena statika zgrade budući
za postojanje povrede vanjskog izgleda zgrade nije nužno da su radovi izvršeni na
nosivom zidu ili da je istima ugrožena ili narušena statika zgrade.

8 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

15.4. Stoga, čak i da je sud prihvatio tvrdnju tuženika da su radovi poduzeti na posebnom
dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika, temeljem činjenice da je spornim radnjama
prouzročena povreda vanjskog izgleda zgrade te štoviše i oštećenje zgrade, sud kao
nedvojbeno utvrđuje da radnju probijanja vanjskog zida zgrade i ugradnje vrata na mjestu
ranijeg prozora tuženici nisu mogli izvršiti bez traženja i ishođenja odobrenja ostalih
suvlasnika nekretnine i to odobrenja svih suvlasnika nekretnine budući je prema ocjeni
suda promjena vanjskog izgleda zgrade probijanjem vanjskog kamenog zida i ugradnjom
vrata na mjesto prozora preuređenje zgrade u smislu čl. 41. st. 1. ZV, izvanredni posao za
poduzimanje kojeg je sukladno čl. 87. st. 1. ZV potrebna suglasnost svih suvlasnika
nekretnine. Kako je pri tome nesporno da takvo odobrenje tuženici prethodno izvedenim
radovima niti tražili niti su ga, makar i naknadno, ishodili, sud bi tužbeni zahtjev i u ovom
slučaju ocijenio osnovanim.

15.5. Istaknimo u svezi navedenog da tuženici tijekom postupka nisu niti tvrdili niti
dokazali da je promjena na vanjskom kamenom zidu zgrade koju su izveli bila uobičajena
ili služila važnom interesu tuženika kao vlasnika posebnog dijela niti da su radnje poduzete
za potrebe postavljanja vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu, telefon i slične uređaje ili za
radijske ili televizijske antene.

16. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) koji propisuje da je stranka koja u
cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem
postupka, primjenom koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tuženika ad.1 za
naknadu parničnog troška u iznosu od 6.562,50 kn dok je tužitelju priznao pravo na
naknadu troškova u visini odmjerenoj prema vrijednosti predmeta spora koju je sud
odredio na iznos od 10.000,00 kn i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa).
Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po
punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe dostavljene sudu 13. rujna 2017.
(1 x 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska kojim se
očituje na odgovor na tužbu dostavljenog sudu 23. studenog 2017. (1 x 75 bodova x 10,00
kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska kojim uređuje tužbeni zahtjev
dostavljenog sudu 17. kolovoza 2020. (1 x 25% od 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 8.
toč. 3. Tarife) te troška zastupanja na ročištima održanim 30. listopada 2018., 08. veljače

2019., 22. veljače 2021. i 07. srpnja 2021. (4 x 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 9. toč.

1. Tarife) i pristupa na ročište određeno za dan 26. kolovoza 2020. koje je odgođeno prije
početka raspravljanja o predmetu spora (1 x 25% od 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr.

9. toč. 5. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i pripadajući PDV od 25% te uz materijalne
troškove nastale za potrebe ovog spora u visini od 2.350,00 kn (trošak sudske pristojbe za
tužbu), 3.342,80 kn (trošak izrade vještačenja i izlaska suda na očevid) i 200,00 kn (trošak
½ sudske pristojbe za presudu) iznosu 11.986,55 kn. Nije kao osnovan priznat zahtjev
tužitelja za naknadu troška sastava požurnica kao ni troška sastava podneska
dostavljenog sudu 07. siječnja 2019. jer sastav ovih podnesaka sud ne cijeni radnjama
nužnim za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP, požurnica jer sud postupa u
predmetu sukladno važećim zakonima neovisno o požurnicama stranke te podneska u
kojem se navodi da se u prilogu dostavlja potvrda o plaćanju predujma vještačenja jer je
sudu bilo dovoljno samo dostaviti potvrdu o uplati bez potrebe sastava pratećeg podneska.
Nije priznat kao osnovan niti zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu određenom
za 01. lipnja 2020. jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na isto kao ni trošak za pravni

9 Poslovni broj 46 P-811/2017-62

savjet jer su svi troškovi nastali za potrebe ovog postupka priznati u okviru naknade troškova za sastav podnesaka i pristup na ročišta pred sud.

U Dubrovniku, 24. kolovoza 2021. godine

S u d a c

Neva Lukin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta.
Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za
sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno
obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud
drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno
obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu
je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke
ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženiku ad.1 po punomoćniku,

3. Tuženoj ad.2.