- 1 -              Revt 127/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 127/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u V. G., protiv tuženika H. d.o.o. V. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8637/13-2 od 14. rujna 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-7697/10 od 16. srpnja 2013., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 67.341,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2010. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjska presude (toč. 1.). S preostalim dijelom zahtjeva tužitelj je odbijen i to s iznosom od 1.288.908,70 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (toč. 2.). Tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 8.035,00 kn (toč. 3.), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 152.665,00 kn tužitelj odbijen (toč. 4.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 73.180,60 kn (toč. 5.), dok je tuženik odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 25.419,20 kn (toč. 6.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 2. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 395.174,90 kn, zajedno s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu zateznih kamata na iznos od 893.733,80 kn tekućim od 11. svibnja 2010. do isplate, u dijelu pod toč. 4. u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznos u od 87.591,30 kn, kao i u toč. 5. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 22.239,10 kn (toč. I.).

 

Preinačena je prvostupanjska presuda u toč. 2. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 893.733,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2010. do isplate, zatim u toč. 4. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 65.073,70 kn, kao i u toč. 5. kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 50.941,50 kn, te je suđeno:

 

"1. Nalaže se tuženiku H. d.o.o., OIB ..., V. G., isplatiti tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., iznos od 893.733,80 kn (osamstodevedesettritisućesedamstotridesetitri kune i osamdeset lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od osam dana.

 

2. Nalaže se tuženiku H. d.o.o., OIB ..., V. G., naknaditi tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., parnični trošak u iznosu od 65.073,70 kn (šezdesetpettisućasedamdesettri kune i sedamdeset lipa), u roku od osam dana.

 

3. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 50.941,50 kn (pedesetisućadevetstočetrdesetijednu kunu i pedeset lipa) (toč. II.).

 

Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 11.704,40 kn (toč. III.)."

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede „procesnog prava“. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu, odnosno da se ukinu nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st .1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 1.356.249,70 kn s osnove nezakonito eksploatiranog tehničko-građevinskog kamena u kamenolomu J. V..

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je još 1979. predniku tuženika H. O. K. i šljunčani proizvodi rješenjem općine D. S. od 20. veljače 1979. odobrena eksploatacija kamena u kamenolomu J. V., K. V.,

 

- da je rješenjem iste općine od 24. siječnja 1991. odobreno tuženiku izvođenje rudarskih radova sanacije kamenoloma prema projektu stabilnosti završnih kosina K. D. iz 1990.,

 

- da je inspekcijskim nadzorom Državnog inspektorata, Područne jedinice Z., Odjela za nadzor u području elektro-energetike, rudarstva i opreme pod tlakom, klasa: ... od 8. travnja 2010. utvrđena proizvodnja za 2009. od 55.101,00 m3 mineralne sirovine tehničko-građevinskog kamena u sraslom stanju, a u 2010. na tom polju nije obavljanja eksploatacija vađenjem iz ležišta,

 

- da je tuženik plaćao redovito naknadu za eksploataciju mineralne sirovine,

 

- da je iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 11. svibnja 2010. i obavljenog izvida na terenu da je volumen eksploatacije izvan granica predviđenih Projektom sanacije u razdoblju od siječnja 2007. do travnja 2010. 32.042 m2 (eksploatacija bez koncesije),

 

- da je protiv tuženika i njegova direktora podnesena kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u V. G. radi kaznenog djela iz čl. 261. a st. 1. Kaznenog zakona, time da je kasnije obustavljen kazneni postupak radi odustanka podnositelja optužnog prijedloga,

 

- da je na temelju vještačenja vještaka za geologiju Đ. B. utvrđeno da je tuženik prekomjerno eksploatirao 20.492,00 m3 tehničko-građevinskog kamena, pri čemu je uzet u obzir i ukupni popravni koeficijent.

 

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 67.341,00 kn, pri čemu je cijena kubnog metra bespravno eksploatiranog tehničko-građevinskog kamena umanjena za prosječne materijalne troškove same eksploatacije.

 

Drugostupanjski sud je pak djelomično preinačujući prvostupanjsku presudu i dosuđujući tužitelju daljnji iznos od 893.733,80 zaključio da je iz nalaza vještaka proizlazi da je tuženik prekomjerno eksploatirao 20.492,00 m3 tehničko-građevinskog kamena, da je prodajna cijena neprerađene mineralne sirovine iznosi 46,90 kn, pa kako je prvostupanjski sud dosudio iznos od 67.341,00 kn, to je drugostupanjski sud dosudio daljnji iznos od 893.733,80 kn. Pri tome se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 82. st. 2. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ br. 27/91, 26/93, 29/94, 92/94, 114/01, 100/04), odnosno čl. 131. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ br. 75/09, 49/11, 56/13), odnosno odredbe čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje ZOO).

 

10. Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio povrede procesnog prava time što je prihvaćen vještački nalaz kontradiktorno sadržaju samog nalaza, a što bi upućivalo na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno tvrdnji revidenta povredu na koju ukazuje ovaj sud ne nalazi, pri čemu su nižestupanjski sudovi pravilno i u skladu s vještačkim nalazom zaključili volumen nedozvoljene eksploatacije, umanjen za ukupni popravni koeficijent.

 

Ostali navodi koji se tiču utvrđene cijene m3 neprerađene mineralne sirovine, te tvrdnja da je ta cijena trebala biti za razdoblje do 2009. manja, po shvaćanju revizijskog suda predstavljaju činjenične navode, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

11. U reviziji se ističe i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, revident smatra da je drugostupanjski sud tržišnu cijenu mineralne sirovine trebao umanjiti za one troškove koje bi svaki vlasnik srasle stijene imao da dođe do tehničko-građevnog kamena, te da bi samo ta razlika mogla predstavljati štetu za tužitelja.

 

Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je drugostupanjski sud da cijenu m3 bespravno eksploatiranog tehničko-građevnog kamena ne treba umanjivati za prosječne materijalne troškove same eksploatacije. Naime, pravilno drugostupanjski sud ističe da je bespravna eksploatacija, odnosno eksploatacija izvan granica rudarskog projekta protupravna, pa je time tuženik ostvario protupravnu imovinsku korist, a koja se smatra tržišna vrijednost nelegalnom eksploatacijom dobivene neprerađene mineralne sirovine, odnosno tržišna vrijednost nezakonitom eksploatacijom izvađene mineralne sirovine.

 

Prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o rudarstvu iz 1991. eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena je samo unutar odobrenog eksploatacijskog polja. I prema odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o rudarstvu iz 2009. eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena je samo unutar eksploatacijskog polja određenog ugovorom o koncesiji i u granicama određenim rudarskim projektom. Nadalje odredbom čl. 82. st. 2. Zakona o rudarstvu iz 1991. bilo je propisano da protupravnom imovinskom koristi se smatra tržišna vrijednost nelegalnom eksploatacijom dobivene mineralne sirovine, odnosno prema odredbi čl. 131. st. 2. Zakona o rudarstvu iz 2009. protupravnom imovinskom koristi se smatra tržišna vrijednost nezakonitom eksploatacijom izvađene mineralne sirovine. Niti u jednom propisu se ne navodi da bi se trebali odbijati troškovi eksploatacije, pa je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju vrijednost protupravno izvađene mineralne sirovine ne treba umanjivati za troškove eksploatacije.

Kako je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, te pravilno utvrdio visinu štete, to nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 24. kolovoza 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.