Broj: Kžmp-1/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Darka Domšića kao predsjednika vijeća te Antonije Bagarić i Dajane Barberić-Valentić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Dalile Jurić, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. M., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-308/15 od 23. kolovoza 2016., u sjednici vijeća održanoj 02. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

              I – Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženik M. M., činjeničnim radnjama zbog kojih je izrekom prvostupanjske presude proglašen krivim počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12 i 56/15 – u nastavku: KZ/11).

II – Uslijed odluke pod toč. I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se optuženik M. M., na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, u koju kaznu se, na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. kolovoza do 29. listopada 2014. Na temelju čl. 56. KZ/11 izriče se uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III – Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež kao sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. M. M. zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona (KZ/11) te mu je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci i, na temelju čl. 60. KZ/11 osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, u koju je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. kolovoza do 29. listopada 2014. Na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika se trajno oduzima mobitel marke „Nokia“ ser. br. ....

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 300,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnijela zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku za mladež, zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna jedinstvena kazna zatvora, bez izricanja uvjetne osude, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru koje je dopisom pod brojem KŽM-DO-4/17 nakon razgledanja vratilo spis sudu.

Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

Drugostupanjski sud je, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, budući je proglašen krivim zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, iako je optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj KMP-DO-67/14 od 17. rujna 2014. optužen za jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11.

Nakon provedenog postupka, bez izmjene optužnice od strane državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je donio presudu broj K-393/14 od 29. listopada 2014., kojom je optuženik proglašen krivim za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, koja presuda je, povodom žalbe optuženika po branitelju, rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Kžmp-2/15-3 od 23. travnja 2015., ukinuta, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP-a, s obrazloženjem da je sud prekoračio optužbu kada je optuženika, koji je optužen za jedno kazneno djelo, proglasio krivim za dva kaznena djela, bez prethodne izmjene optužnog akta.

Tijekom ponovnog postupka, državni odvjetnik na raspravi 05. travnja 2016. mijenja optužnicu, na način da optuženika tereti za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, za koja djela ga sud pobijanom presudom proglašava krivim.

Takvom presudom povrijeđena je odredba čl. 13. ZKP-a, kojom je propisano da se presuda, povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist optuženika, ne može izmijeniti na njegovu štetu. U konkretnom slučaju, optuženik je bio optužen samo za jedno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 pa nakon što je prvostupanjska presuda kojom je bio proglašen krivim za dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, povodom žalbe izjavljene samo u korist optuženika, ukinuta, državni odvjetnik nije mogao, obzirom na odredbu čl. 13. ZKP-a, izmijeniti optužnicu na štetu optuženika, niti ga je sud mogao proglasiti krivim za dva kaznena djela, jer je time povrijeđeno načelo zabrane „reformatio in peius“.

Stoga je drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način pobliže opisan u toč. I. izreke ove presude, a uslijed takve odluke pobijana presuda je preinačena i u odluci o kazni (toč. II. izreke ove presude).

Žalbu državnog odvjetnika, kojom pledira za izricanjem kazne zatvora bez uvjetne osude, ovaj sud ne nalazi osnovanom, imajući u vidu da se radi o mlađem punoljetniku, koji u vrijeme počinjenja djela nije navršio 20 godina, da je priznao počinjenje djela i, posebice, da su se u međuvremenu promijenile okolnosti na način da je sada u dobrim odnosima s majkom i očuhom.

Osuda optuženika dok je bio u maloljetničkoj dobi i okolnost da je protiv njega podignuta optužnica zbog drugog kaznenog djela, nisu okolnosti takvog značaja kakav im daje državni odvjetnik, slijedom čega ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 može ostvariti i bez izvršenja izrečene kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude sa dužim rokom provjeravanja u trajanju od 3 godine. Takva kazna i uvjetna osuda primjerene su težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela te osobnim svojstvima i mladoj životnoj dobi optuženika, kome je pružena mogućnost da korigira svoje ponašanje i više ne čini takva ni slična kaznena djela, jer u protivnom može doći do opoziva uvjetne osude i izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 02. ožujka 2017.