- 1 -              Rev 672/2021-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 672/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. K., OIB ..., II-tužitelja B. K., OIB ..., i III-tužiteljice D. K., OIB ..., svi iz K.,  sada u Australiji, S. svi zastupani po punomoćniku Z. N., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužene protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-692/2017-2 od 27. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3512/16-47 od 27. travnja 2017., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužene, djelomično se preinačava presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-692/2017-2 od 27. studenoga 2017., tako da se zahtjevi tužitelja za naknadu štete i to: I-tužitelja M. K. preko iznosa 240.000,00 kn (za daljnjih 160.000,00 kn); II-tužitelja B. K. preko iznosa 120.000,00 kn (za daljnjih 80.000,00 kn); III-tužiteljice D. K. preko iznosa 120.000,00 kn (za daljnjih 80.000,00 kn) odbijaju kao neosnovani, a u dijelu kojim je dosuđeno I-tužitelju M. K. iznos 240.000,00 kn; II-tužitelju B. K. iznos 120.000,00 kn; III-tužiteljici D. K. iznos 120.000,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 27. travnja 2017. do isplate, se revizije odbijaju kao neosnovane.

 

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljima na ime troškova postupka iznos 34.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Tužiteljima se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-692/2017-2 od 27. studenoga 2017., preinačena je odbijajuća presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3512/16-47 od 27. travnja 2017., nalaganjem tuženoj na ime naknade štete vezano za nasilnu smrt pokojne D. K., majke I-tužitelja M. K. i pokojne Đ. K., supruge I-tužitelja M. K. i majke II-tužitelja B. K. i III-tužiteljice D. K., a koje su smrtno stradale ... 1995. u mjestu D., općina G., pri oružanom napadu nepoznatih osoba na kolonu izbjeglica-civila koji su napuštali Republiku Hrvatsku nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja", na ime naknade neimovinske štete isplatiti I-tužitelju M. K. iznos 400.000,00 kn, a II- i III-tužiteljima B. i D. K. svakome iznos 200.000,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 27. travnja 2017. do isplate te ujedno naloženo tuženoj na ime troškova postupka isplatiti tužiteljima iznos 63.375,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, te reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP određeno navodeći sporna pravna pitanja, smatrajući ih važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predloživši odbacivanje tužbe tužitelja odnosno preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova postupka tužene.

 

3. Tužitelji su odgovorili na revizije tužene predloživši njihovo odbijanje kao neosnovani.

 

4. Povodom revizije tužene, rješenjem Rev-x 281/2018-2 od 30. travnja 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske je bio ukinuo obje nižestupanjske presude i tužbu odbacio ocijenivši da je tužba kojom je pokrenut ovaj postupak podnesena suprotno odredbi čl. 186.a ZPP, a sve sukladno dotadašnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako u rješenju Rev 493/08 od 13. siječnja 2010.), a koje rješenje je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2811/2019 od 19. svibnja 2021. a povodom ustavne tužbe tužitelja ukinuto uz izraženo pravno shvaćanje da je "primjena tih pravila u okolnostima konkretnog predmeta predstavlja nerazmjerno ograničenje prava podnositelja na pristup sudu".

 

5. U skladu s prethodno navedenim, a kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske vezan pravnim shvaćanjem izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u konkretnom spisu predmeta, to se ovaj sud u daljnjem izlaganju razloga svoje odluke, a povodom revizija tužene nema potrebe osvrtati niti će se baviti revizijskim prigovorima tužene istaknutim u pravcu nedopuštenosti tužbe tužitelja.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZIDZPP) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

7. Polazeći od citirane odredbe, a kod činjenice da je pobijana drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, a kojom je odlučeno o pojedinim zahtjevima tužitelja (I-tužitelja o zahtjevu glede smrti njegove majke i supruge, a II- i III-tužitelja glede smrti njihove majke) dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, tzv. redovna revizija, pa ovaj sud neće razmatrati reviziju tužene podnesenu pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

 

8. U skladu s prethodno navedenim a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužene ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama, osim onih razloga koji se odnose na nedopuštenost tužbe, a vezano za nepoštivanje odredbe čl. 186.a ZPP, o čemu je prethodno (toč. 4. i 5. ovog obrazloženja) već bilo riječi.

 

9. Neosnovano se u reviziji prigovara bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o svim, za ovaj spor, odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.

 

Revizijski navodi tužene kojima pokušavajući dovesti u pitanje pravilnost pobijane presude glede činjeničnih utvrđenja, te vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 69. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

10. Na temelju rezultata provedenog postupka i u njemu utvrđenih činjenica, a prema kojima su prednice tužitelja, sad pokojna D. K. – majka I-tužitelja i sad pokojna Đ. K. – supruga I-tužitelja a majka II- i III-tužitelja, usmrćene ... 1995. u mjestu D., prilikom oružanog napada nepoznatih naoružanih osoba na kolonu izbjeglica-civila koje su napuštale Republiku Hrvatsku nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja", a počinitelji kojeg nemilog događaja su nepoznate osobe, pravilna je ocjena iz pobijane presude da smrt prednica tužitelja u takvim okolnostima jest posljedica terorističkog akta, počinjenog iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja nesigurnosti građana, sve u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZOŠT), a za koju prema odredbi st. 2. tog čl. odgovara Republika Hrvatska – tužena, pri čemu obveza naknade štete postoji neovisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim.

 

11. Stoga je pravilno u pobijanoj presudi o osnovanosti zahtjeva tužitelja odlučivano primjenom odredbi ZOŠT, a ne Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03), a kada rezultati postupka ne upućuju na ocjenu da utužena šteta ima obilježje ratne štete u smislu odredbe čl. 3. tog Zakona.

 

12. Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZOŠT ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu tog Zakona, a vrijeme koje je isteklo zaustavljanjem računa se u zakonom određeni rok zastare.

 

ZOŠT je stupio na snagu 31. srpnja 2003.

 

13. Tužitelji u ovom postupku potražuju naknadu neimovinske štete – duševne boli zbog smrti njihove majke odnosno supruge, a koja šteta je nastala za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 91/96 – dalje: ZOO), a koji zahtjevi u smislu odredbe čl. 376. ZOO zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika (subjektivni zastarni rok), a u svakom slučaju za pet godina od nastanka štete (objektivni zastarni rok).

 

14. Kod utvrđene činjenice da su tužitelji za smrt njihove pokojne majke odnosno supruge saznali krajem kolovoza 1995., a kada je otpočeo tijek zastarnog roka za utuženu štetu, a čiji tijek je u razdoblju od 3. veljače 1996. do 31. srpnja 2003. zastao na temelju odredbe čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 7/96), a nastavio teći stupanjem na snagu ZOŠT 31. srpnja 2003., te prekinut podnošenjem zahtjeva tužitelja Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske 14. srpnja 2005. za mirno rješenje spora, pravilna je ocjena da je do tada proteklo ukupno dvije godine četiri mjeseca i sedamnaest dana, dakle, da je zahtjev podnesen unutar subjektivnog ali objektivnog roka od pet godina.

 

15. Kada se ovome doda da je prema tada važećoj odredbi čl. 186.a st. 3. ZPP ("Narodne novine", broj 117/03) podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo do prekida zastarijevanja potraživanja, a prema odredbi čl. 392. st. 1. i 3. ZOO nakon prekida, zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, onda je pravilna ocjena iz pobijane presude da u vrijeme podnošenja tužbe: 3. listopada 2005. zahtjev tužitelja nije bio zastario.

 

16. Tužiteljima je dosuđena zatražena naknada neimovinske štete vezano za nasilnu smrt njihovih prednica i baš I-tužitelja M. K. za smrt majke, pokojne D. K. 200.000,00 kn, a supruge, pokojne Đ. K. 200.000,00 kn, a II- i III-tužiteljima B. i D. K. za smrt njihove majke, pokojne Đ. K., svakome iznos 200.000,00 kn, a nakon što su ocijenjeni primjerenom naknadom sve u smislu odredbe čl. 201. ZOO u vezi s čl. 7. ZOŠT.

 

17. Odredbom čl. 7. st. 1. ZOŠT propisano je da oštećenik ima pravo samo na naknadu one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja.

 

Kod nesporne činjenice da tužitelji potražuju naknadu štete a koja je posljedica smrti njihovih prednica a koja je izazvana terorističkim aktom, ocijeniti je da ih takva šteta i pripada u smislu citirane odredbe.

 

18. No prema odredbi čl. 7. st. 2. ZOŠT oštećenik ima pravo na naknadu 60% iznosa utvrđene štete, s tim da ukupna šteta ne može mu biti naknađena u iznosu većem od 350.000,00 kn.

 

19. Polazeći od citirane odredbe čl. 7. st. 2. ZOŠT, ako je drugostupanjski sud zanemario odlučujući o zahtjevu tužitelja I – III za naknadu im štete, ocijeniti je da od utvrđenih iznosa štete tužiteljima od 200.000,00 kn svakom za smrt njihove majke odnosno supruge je moguće dosuditi im 60% od tih iznosa tj. I-tužitelju naknadu za duševne boli zbog smrti majke, pokojne D. K. iznos 120.000,00 kn; supruge, pokojne Đ. K. iznos 120.000,00 kn, ukupno iznos 240.000,00 kn, a II- i III- tužiteljima B. i D. K. za smrt njihove majke, pokojne Đ. K., svakome iznos 120.000,00 kn.

 

20. Slijedom navedenog, pobijanu drugostupanjsku presudu je trebalo djelomično preinačiti odbijanjem zahtjeva tužitelja preko iznosa 120.000,00 kn za svakog tj. odbijanjem zahtjeva svakog od tužitelja za daljnjih 80.000,00 kn, to je odlučeno kao u toč. I. izreke, a sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 3. u vezi s odredbom čl. 28. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

22. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužene.

 

Zagreb, 24. kolovoza 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.