1              Poslovni broj: II Kž-312/2021-5

Poslovni broj: II Kž-312/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić- Jergović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. i članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-35/2021-6 (Kzd-1/2021-47) od 9. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-35/2021-6 (Kzd-1/2021-47) od 9. kolovoza 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOz-DO-18/2020. od 14. prosinca 2020. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-1/2021. od 13. siječnja 2021., protiv optuženog D. O. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. i 1. i članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog D. O. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. kolovoza 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. O. po branitelju odvjetniku D. Z. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske istražni zatvor "zamijeniti odgovarajućom mjerom opreza iz čl. 98. Zakona o kaznenom postupku."

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda.

6.1. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja.

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela može ostvariti i nekom blažom mjerom, odnosnom mjerom opreza zabrane približavanja žrtvi.

8. Međutim, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica da je optuženik kazneno osuđivan, kao i prekršajno kažnjavan za prekršaje nasilnog karaktera (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 3.3. pobijanog rješenja) upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima, štoviše, osnovano se sumnja da je optuženik kazneno djelo za koje se tereti počinio u roku provjeravanja iz prijašnje osude te da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

8.1. Dakle, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prijašnja osuđivanost i prekršajna kažnjavanost nisu odlučujuća okolnost, kao i da se ne smije uzeti u obzir ranija osuđivanost jer je riječ o osuđivanosti za drugo kazneno djelo. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8.2. Ujedno, nije u pravu žalitelj da je za počinjene prekršaje nastupila rehabilitacija i pravilno je tu činjenicu utvrdio prvostupanjski sud i te razloge prihvaća i drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja (odlomak 4.1. pobijanog rješenja).

9. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, pa tako ni mjerom zabrane približavanja žrtvi i zabranom uspostave kontakta sa žrtvom, a kako predlaže žalitelj, i to neovisno o tvrdnji žalitelja da je majka maloljetne žrtva potvrdila da je sve oprostila optuženiku.

10. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora) te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11. Niti žalbeni navodi o okolnosti da je doista u tijeku izrada nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja (koje je u međuvremenu zaprimljeno u spis) ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 24. kolovoza 2021.