- 1 -              Rev 1782/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1782/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., Filijala R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Š. i dr. iz R., protiv I-tuženika Ž. u. z. c. G. iz G., kojeg zastupa punomoćnica Ž. P., odvjetnica u Z. i II-tuženika L. c. d.o.o. G., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Z., odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1168/12-3 od 16. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici br. P-143/09 od 3. listopada 2011., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Revizije I-tuženika Ž. u. z. c. L.-s. ž. i II-tuženika L. c. d.o.o. G. odbacuju se kao nedopuštene.

 

II.              Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja naloženo je tuženicima da solidarno tužitelju isplate iznos od 26.334,27 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenoga 2006. do isplate, (toč. I.). Ujedno su tuženici obvezani tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 18.996,66 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3.1. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženici su pravodobno podnijeli revizije.

 

3.2. Kod toga tuženik Ž. u. z. c. L.-s. ž. reviziju podnosi na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje za koje tuženik smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju i u odnosu na njega preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, time da tuženik traži naknadu troškova postupka. Podredno se predlaže ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.3. Tuženik L. c. d.o.o. također podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP postavljajući pri tom pitanja za koja tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik predlaže da se prihvati revizija i preinači presuda u odnosu na tog tuženika na način da se u odnosu na tog tuženika u cijelosti ukinu obje nižestupanjske presude, uz naknadu troškova postupka.

 

4. Na reviziju tuženika L. c. d.o.o. G. odgovorio je tuženik Ž. u. z. c. L.-s. ž. iz G. koji predlaže da se revizija tuženika L. c. d.o.o. odbije, uz obvezu naknade troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizije tuženika nisu dopuštene.

 

6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugog stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a ili čl. 373. b ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8.1. I-tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„da li Ž. u. z. c. odgovara za štetu na vozilu ukoliko je glavni uzrok prometne nezgode neprilagođena brzina vožnje vozača vozila, te da li održavanje županijske i lokalne ceste podrazumijeva i uklanjanje odronjenog kamenja s kolnika (?).“

 

8.2. Kao razlog važnosti I-tuženik ističe da je glede istog štetnog događaja u drugom parničnom predmetu isti sudac utvrdio da je uzrok prometne nezgode neprilagođena brzina, a ne odron kamenja na cesti.

 

8.3. Prije svega valja istaći da shvaćanje prvostupanjskog suda ne predstavlja valjani razlog važnosti za postavljeno pitanje, budući da odredba čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP govori o različitoj praksi drugostupanjskih sudova, odnosno toč. 3. istog članka o različitoj praksi odnosno nepostojanju prakse revizijskog suda. Već radi toga nisu ispunjene pretpostavke da bi se o reviziji I-tuženika moglo meritorno odlučivati. Osim toga, postavljeno pitanje je činjenične naravi, to tim više što u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi osiguranik tužitelja vozio neprilagođenom brzinom.

 

Radi toga revizija I-tuženik nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

 

9.1. II-tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je pravna osoba koja je temeljem ugovora sa Ž. u. z. c. G. preuzela izvršavati poslove redovnog održavanja državnih cesta, osoba koja je temeljem zakona dužna održavati javnu cestu u ispravnom stanju ?

 

2. Da li između pravne osobe koja je temeljem ugovora sa Ž. u. z. c. G. preuzela izvršavati poslove redovnog održavanja državnih cesta i treće osobe kojoj nastane šteta kao posljedica stanja javne ceste nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu, odnosno da li je ta pravna osoba štetnik ?

 

3. Da li je eventualna odgovornost osobe koja je temeljem ugovora sa Ž. u. z. c. G. preuzela izvršavati poslove redovnog održavanja državnih cesta prema Ž. u. z. c. G. odlučna glede pitanja odštetne odgovornosti Ž. u. z. c. G. prema osobi koja pretrpi štetu uslijed stanja javne ceste?“

 

9.2. Kao razlog važnosti II-tuženik navodi da je shvaćanje nižestupanjskih sudova glede odgovornosti II-tuženika u protivnosti sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odluci Rev-1179/10-3 od 29. lipnja 2011.

 

9.3. U pobijanoj odluci drugostupanjski sud smatra da je i II-tuženik, kao osoba s kojom je I-tuženik sklopio ugovor o održavanju županijskih cesta, odštetno odgovoran trećim osobama za štetu koju bi isti pretrpjeli zbog stanja javne ceste.

 

U odluci Rev-1179/10 revizijski sud je zauzeo shvaćanje da tuženik koji se temeljem ugovora obvezao izvoditi radove na održavanju i zaštiti županijskih cesta na temelju Ugovora o redovnom održavanju županijskih i lokalnih cesta na području ... županije nije pravna osoba koja je temeljem zakona dužna održavati javnu cestu u ispravnom stanju, već da su to temeljem tada važećeg Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ br. 100/96, 76/98, 27/01) bili H. c. d.o.o., H. a. d.o.o. i Ž. u. z. c., ovisno o kategoriji cesta na kojoj se nezgoda dogodila.

 

Treba istaknuti da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje gore navedeni Zakon, već Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ br. 180/04). Već radi toga nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji II-tuženika moglo meritorno odlučivati.

 

No, neovisno o toga revizija II-tuženika je nedopuštena i radi toga što je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu s ustaljenim shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odlukama i to Rev-851/07 od 19. studenoga 2008., Gzz-9/07 od 23. siječnja 2008., Rev-1052/05 od 17. svibnja 2006., Rev-1968/98 od 22. kolovoza 2001., Rev-.2506/00 od 25. siječnja 2001., Rev-x-797/15-2 od 29. ožujka 2017. i drugima, a u kojima je zauzeto shvaćanje da i pravna osoba kojoj je ustupljeno održavanje javnih cesta odgovara za štetu koju treće osobe pretrpe uslijed stanja javne ceste.

 

9.4. Radi navedenog valjalo je i reviziju II-tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

 

10. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev I-tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 24. kolovoza 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.