- 1 -              I Kž 514/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 514/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. P., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 26. lipnja 2020. broj K-19/2018-26, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 26. lipnja 2020. broj K-19/2018-26, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) optuženik M. P. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11, činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude te kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11, činjenično opisano u točki 2. izreke pobijane presude.

 

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine.

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju H. Š., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G.&Š. sa sjedištem u V., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

5. Spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6.1. U argumentaciji žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima navedenim u obrazloženju te da su iznijeti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni jer da je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu na temelju članka 453. ZKP/08, pri čemu je očitom omaškom u izreci propustio navesti „st. 1. toč. 3. istog članka kojim oslobađa optuženika“, iako u obrazloženju tu osnovu navodi, dok iz načina na koji prvostupanjski sud obrazlaže prvostupanjsku presudu, prema mišljenju žalitelja, proizlazi zapravo zakonska osnova iz članka 453. točke 1. ZKP/08.

 

6.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da navedena povreda nije ostvarena. Okolnost da je u izreci pobijane presude izostalo navođenje jedne od tri točke članka 453. ZKP/08, kao zakonske osnove za donošenje oslobađajuće presude, ne čini izreku pobijane presude nerazumljivom, niti je ista u proturječju s razlozima, kako to pogrešno smatra žalitelj, jer navođenje zakonske osnove oslobađanja nije propisano odredbom članka 454. ZKP/08., dok je iz sadržaja obrazloženja pobijane presude, u skladu s člankom 459. stavkom 9. ZKP/08., razvidno da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi članka 453. točke 3. ZKP/08, nalazeći „da u konkretnom slučaju tijekom dokaznog postupka nisu izvedeni dokazi koji bi na jasan i nedvojben način potvrdili činjenične navode optužnice.“

 

6.3. Međutim, državni odvjetnik s pravom prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.4. Naime, prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude utvrđuje da iznos od 168.000,00 kuna koje je A. Ž. uplatio na žiroračun trgovačkog društva A. d.o.o. V., kojeg je optuženik bio direktor u inkriminirano vrijeme, predstavlja iznos kupoprodajne cijene za prijenos 6% udjela u navedenom trgovačkom društvu te da je navedeni iznos od strane A. Ž. „po pravilu trebalo uplatiti na račun M. P., a ovaj potom na žiroračun tvrtke A. d.o.o. i knjižiti kao pozajmicu i na taj način uplaćeni iznos smatrao bi se kao pozajmica društvu“. Takav zaključak prvostupanjski sud prvenstveno temelji na sadržaju Ugovora o ulaganju – investiciji od 5. prosinca 2012. koji je sklopljen između primatelja investicije M. P. i investitora A. Ž., pozivajući se pritom na članak 8. tog ugovora u kojem je navedeno da se investitor obvezuje uložiti u navedeno trgovačko društvo početnu investiciju u iznosu od 168.000,00 kuna, a M. P. se u članku 11. istog ugovora obvezuje investitoru u zamjenu za uložena sredstva omogućiti stjecanje 6% temeljnog kapitala trgovačkog društva A. d.o.o.

 

6.5. Također, prvostupanjski sud navedeni zaključak izvodi i iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo T. B. ističući da je u istom navedeno da „knjigovođa nije pravilno uknjižio iznos iz predmetnog ugovora o ulaganju jer da je isto trebalo uknjižiti kao pozajmicu M. P. trgovačkom društvu A. d.o.o.“, a pod pretpostavkom da se radi o pozajmici optuženika trgovačkom društvu u kojem je bio direktor, povrat toga novca može se izvršiti podizanjem novca sa žiroračuna trgovačkog društva, pri čemu nije potrebno sačinjavati odgovarajuće knjigovodstvene dokumente, blagajničke izvještaje, blagajničke isplatnice sa evidencijama i namjenom podignutog novca sa žiroračuna, jer da do isplate nije ni došlo, a to je prvostupanjskom sudu bio temelj za donošenje oslobađajuće presude i u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijane presude.

 

6.6. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda se za ne može prihvatiti, na što s pravom ukazuje žalitelj.

 

6.7. Naime, prvostupanjski sud, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nekritički prihvaća obranu optuženika da njegova namjera nije bila oštetiti trgovačko društvo i sebi pribaviti protupravnu imovinsku korist jer da su sredstva koja se navode u optužnici utrošena za poslovanje trgovačkog društva u kojem je bio direktor, a radi se o sredstvima koja je uplatio A. Ž. na žiroračun trgovačkog društva, iako su trebala biti uplaćena njemu osobno na temelju ugovora o zajedničkom ulaganju pa da je onda ta sredstva on trebao uplatiti na račun društva, iz kojeg razloga je ta sredstva trebalo tretirati kao pozajmicu optuženika trgovačkom društvu A. d.o.o. i s kojim sredstvima je mogao raspolagati jer mu tvrtka taj novac nije vratila.

 

6.8. Takva obrana optuženika nije potkrijepljena niti jednim izvedenim dokazom pa tako ni iskazom svjedoka A. Ž. Naime, taj svjedok ne spominje bilo kakav dogovor između njega i optuženika na koji način je uplatu sredstava trebalo izvršiti, niti da bi se radilo o sredstvima namijenjenim optuženiku osobno na ime kupoprodajne cijene za stjecanje 6% udjela A. Ž. u temeljnom kapitalu društva, kako to zaključuje prvostupanjski sud, već upravo suprotno, taj svjedok navodi da je s optuženikom kao direktorom trgovačkog društva A. d.o.o. dogovorio da će on postati suvlasnikom društva u postotku od 6,2 % temeljnog kapitala društva i u tu svrhu da će uplatiti navedena sredstva koja moraju biti iskorištena isključivo za projekt „A.“, odnosno da su ta sredstva imovina društva, u koju svrhu je i zaključen predmetni ugovor o ulaganju – investiciji.

 

6.9. Navode svjedoka A. Ž., suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, potvrđuje i sadržaj Ugovora o ulaganju – investiciji od 5. prosinca 2012. iz kojeg proizlazi da se M. P. obvezuje da će intelektualno vlasništvo i sva prava nad projektom „A.“ upisati kao temeljni kapital trgovačkog društva A. d.o.o. (članak 6. ugovora) te da je iznos od 168.000,00 kuna samo početna investicija u trgovačko društvo (članak 8. ugovora). Da su uplaćena sredstva na žiroračun društva imovina društva, a ne osobna sredstva optuženika s kojima bi mogao raspolagati pa onda i pozajmljivati društvu, ukazuje i sadržaj odredbe članka 9. predmetnog ugovora u kojem je navedeno da se optuženik kao primatelj investicije obvezuje navedena sredstva koristiti isključivo u svrhu troškova podrške razvoja osnovne djelatnosti trgovačkog društva.

 

6.10. U skladu s naprijed navedenim i s obzirom da iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da za novac u iznosu od 96.850,00 kuna koji je optuženik podigao sa žiroračuna društva kojeg je bio direktor, ne postoji relevantna vjerodostojna dokumentacija iz koje bi se dalo zaključiti u koju svrhu je isti utrošen, što prvostupanjski sud propušta adekvatno cijeniti, državni odvjetnik s pravom dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11, opisano u točki 1. izreke pobijane presude. Budući da je trgovačko društvo sukladno članku 4. u svezi s člankom 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj 109/97) bilo dužno voditi poslovne knjige te sastavljati knjigovodstvene isprave i financijske izvještaje sukladno odredbama tog zakona, a što u konkretnom slučaju, prema vještačkom nalazu i mišljenju, nije rađeno u inkriminiranom periodu, državni odvjetnik s pravom dovodi u sumnju i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz članka 248. KZ/11, opisano u točki 2. izreke pobijane presude.

 

6.11. Slijedom iznijetoga, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci, sukladno odredbi članka 483. stavka 1. ZKP/08.

 

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u potpuno izmijenjenom vijeću ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze i nakon provedenog postupka, vodeći računa i o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu, koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

 

Zagreb, 24. kolovoza 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.