- 1 -              III Kr 61/2021-5

Broj: III Kr 61/2021-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. S., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenog P. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. lipnja 2018. broj K-89/2018-43 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. prosinca 2020. broj Kž-254/2018-14, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog P. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-89/2018-43 od 18. lipnja 2018. i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-254/2018-14 od 10. prosinca 2020., P. S. proglašen je krivim zbog jednog produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11. za koje je mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i jednog produljenog kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11., za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni P. S. je osobno, u zakonskom roku podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se osuđenik nominalno ne poziva ni na koju konkretnu povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), dok iz sadržaja zahtjeva zapravo proizlazi da samo paušalno ističe povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi i u drugostupanjskom postupku, ali istu uopće ne obrazlaže u čemu bi se sastojala. U razlozima zahtjeva osuđenik suštinski u cijelosti ponavlja svoju obranu i poriče inkriminaciju, kao i vjerodostojnost u postupku izvedenih dokaza, smatrajući pritom da snimke nadzorne kamere predstavljaju samo indicij, a ne i dokaz da je počinio kaznena djela za koja je osuđen, zaključujući da su sudovi stoga pogrešno utvrdili činjenično stanje. Predlaže „usvajanje zahtjeva i ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude“.

3. Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku na znanje.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Naime, činjenicom što podnositelj zahtjeva izražava nezadovoljstvo prema pravomoćnoj presudi, ukazujući da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno utvrdili činjenično stanje (u pogledu ocjene obrane okrivljenika, snimke nadzornih kamera i drugih dokaza), osuđenik u suštini traži preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu zapravo ponavlja žalbene razloge, sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja, a bez uvjeta predviđenih u zakonu, budući da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu čl. 517. ZKP/08., nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.

6. Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 24. kolovoza 2021.