1

                            Poslovni broj: 10 Gž-76/2021-2

Poslovni broj: 10 Gž-76/2021-2

R E P U B L I K               A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. S. (OIB: ...) iz O., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O. protiv tuženika A. b. d.d. Z. (OIB: ...), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. & p. iz Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-397/2019-28 od 13. listopada 2020., dana 24. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

I/Usvaja se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-397/2019-28 od 13. listopada 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu toč. I/- i toč.II/ izreke i predmet vraća u ukinutim dijelovima istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II/U nepobijanom, odbijajućem dijelu sadržanom u toč.III/izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u toč.I/ izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26.162,56 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, mjesečno određene novčane iznose u periodu dospijeća od 16.7.2007. do 16.3.2013. pa je toč.II/izreke obvezan naknaditi tužitelju i prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nepobijanom toč.III/izreke odbijen je preostali tužiteljev zahtjev radi naknade mu troškova postupka (ne navodi se u kojem iznosu).

2.Opisanu presudu u dosuđujućem dijelu pobija tuženik pravodobnom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika – S. b. d.d. O. dana 13. veljače 2006. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140260452-20010378410/2006 na iznos od 23.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita a koji je tečaj na dan plasmana kredita iznosio 4,554009 kuna za 1 CHF, na rok otplate od 7 godina, da je na dan sklapanja Ugovora redovna kamata iznosila 5,25% godišnje, no da se ista tijekom ugovornog razdoblja mijenjala sukladno jednostranim odlukama tuženika, da je tužitelj predmetni kredit otplatio, pa je - uvažavajući dispoziciju tužitelja koji se u smislu odredbe čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi – na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014., a u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe Ugovora kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja - na utvrđenja sadržana u presudi Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) zaključio o ništetnosti odnosnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu od 13.2.2006.

6. Izneseno materijalno-pravno stajalište osnovano je dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika koji naglašava činjenicu da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita tužitelj sklopio sa pravnim prednikom tuženika – S. b. d.d. O. dana 13. veljače 2006., a ne sa tuženikom te da S. b. d.d. nije bila pasivno legitimirana u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa koji je rezultirao presudama donesenim isključivo u odnosu na tamošnje tuženike – pa i H. A.-A.-B. d.d. koji je pravni prednik tuženika koji međutim nije ugovorna stranka predmetnog ugovornog odnosa sa tužiteljem.

7.Naime, razumijevanja radi valja pojasniti da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. doduše utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača s jedne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i ništetne, te da je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) utvrđeno da su tamo navedeni tuženici u određeno navedenim razdobljima povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, no da S. b. d.d. nije bila stranka – tuženik u tom sporu.

7.1. Polazeći od jasne i nedvosmislene odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP – „Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stav. 1. ZZP, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, no imajući u vidu da je tuženik tek pravni slijednik nekadašnje S. b. d.d. koja je sa tužiteljem sklopila predmetni ugovor o kreditu, to je evidentno da eventualnu štetu tužitelju nije prouzrokovao tuženik, već eventualno kreditor S. b. d.d. za koju pod određenim pretpostavkama (ovisno o obliku pravnog sljedništva) može odgovarati tuženik slijedom čega se ni učinak presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (kojeg je predmetom bilo postupanje tamo tuženih banaka kao ugovornih stranaka određenih kreditnih odnosa u određenom vremenskom periodu) ne može protezati na ugovorni odnos tužitelja i tuženika, a niti tužitelja kao korisnika kredita i kreditora S. b. d.d.

8. Imajući u vidu da je zbog pogrešnog pravnog stajališta prvostupanjskog suda o dosegu i pravno obvezujućoj snazi presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, na predmetni obvezno-pravni odnos konkretnih parničnih stranaka, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je valjalo, neovisno od ostalih žalbenih navoda tuženika, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu toč. I/- i toč.II/ izreke pozivom na odredbu čl.370. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. i čl.119.stav.2. ZID ZPP/19) i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

8.1.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će kao prethodno pitanje raspraviti eventualnu ništetnost predmetnih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu ugovornu stopu kamate i valutnu klauzulu te će se odrediti i prema prigovoru zastare utužene tražbine. Materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na prethodno navedena odlučna pravna pitanja, determinirati će njegovo nastavno postupanje.

9. Posebno se prvostupanjskom sudu stavlja na znanje da je dužan provesti glavnu raspravu, no ne i prethodni postupak – sukladno noveliranoj odredbi čl.377.stav.1. ZPP/19 koja se sukladno odredbi čl.117.stav.2. ZID ZPP/19 primjenjuje i na postupke u tijeku.

10. U nepobijanom, odbijajućem dijelu sadržanom u toč.III/izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 24. kolovoza 2021.