Broj: Kž-131/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinje Antonije Bagarić kao predsjednice vijeća, te suca Mladena Piškorec i suca Darka Domšić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Tomić, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M. zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. i 1. Kaznenog zakona (KZ/11)  odlučujući o žalbi  optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj 30 K-385/15-38 od 17. veljače 2017., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2017., 

p r e s u d i o   j e

              Prihvaća  se žalba optuženika i prvostupanjska presuda preinačuje tako da se opt. D. M. na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)

oslobađa optužbe

              da je u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa do 01. rujna 2014., u V., sa svog  mobilnog telefona pozivnog broj … učestalo zvao dijete A. B., rođenu 12. studenog 1997., znajući da je maloljetna, na njezin mobilni telefon pozivnog broja .. i kućni telefon pozivnog broja .., tražeći od nje da dođe pred kuću jer da ju čeka, „da ima nekaj zelenoga kaj bi si spušili“, te ju pozvao na kavu, na što mu je ona govorila neka ju ostavi na miru, neka izbriše njezin broj i da će ići na policiju, što je kod nje izazvalo tjeskobu i strah za vlastitu sigurnost,

              dakle, da je ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavio i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno prema djetetu,

              pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. toga Zakona, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom opt. D. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 270,00 kn i platiti paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

              Protiv presude podnijeli su žalbe optuženik osobno, bez navođenja žalbenih osnova, ali iz razloga žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te njegova braniteljica I. G. H., odvjetnica iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Zbog poklapanja žalbenih osnova i razloga obje žalbe su tretirane kao jedna žalba.

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

              Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru i vraćen dopisom broj KŽ-DO-126/17 od 23. svibnja 2017. 

              Žalba optuženika je osnovana.

              Optuženik se osnovano žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći da „iz svih dokaza provedenih tijekom postupka nigdje ne proizlazi da bi radnjama istoga na bilo koji način bila ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja“, nastavno to obrazlažući, uz ostalo, da je za ostvarenje predmetnog kaznenog djela „pretpostavka da je počiniteljevo ponašanje  trajalo kroz dulje vremensko razdoblje“ i da „količina upućenih poziva... nikako ne ukazuje da bi se radilo o kaznenom djelu nametljivog ponašanja“.

              Za postojanje kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 potrebno je da počinitelj radnju djela (prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje) „poduzima ustrajno i kroz dulje vrijeme“, time da ova dva elementa djela moraju biti kumulativno ostvarena.

              Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda to znači da počinjenje radnje djela trebaju dosegnuti znatnu mjeru intenziteta i vremenskog trajanja, odnosno da se radi o većoj (znatnoj) frekvenciji normiranog protupravnog ponašanja.

              U ovom predmetu, prema utvrđenju izreke presude, optuženik je „u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa do 01. rujna 2014.“ zvao „učestalo“ oštećenicu na mobilni i kućni telefon. Iz razloga obrazloženja presude razvidno je da sud, temeljem rezultata uvida u zapisnik o pretrazi mobitela optuženika i analize telefonskih poziva, nedvojbeno utvrđuje „da je okrivljenik u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa do 01. rujna 2014.“ oštećenicu „nazvao 37 puta na njezin mobilni telefon... te 13 puta na kućni telefon“, ove pozive „okrivljenik je uputio 7., 8. i 31. kolovoza  2014.“, na čemu sud zasniva pravni zaključak da je „okrivljenik ustrajno i kroz dulje vrijeme (od 7. kolovoza do 1. rujna 2014.) s drugom osobom (A. B.) uspostavio i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt“.

              Drugostupanjski sud smatra pogrešnim pravne zaključke suda da se radilo o „ustrajnom i kroz dulje vrijeme“ telefonskom nazivanju oštećenice.

              Razdoblje od 7. kolovoza do 1. rujna 2014., period od 26 dana, ne može se, po shvaćanju drugostupanjskog suda, označiti kao „dulje vrijeme“, pogotovo što su u tom periodu pozivi uslijedili u svega 3 dana – 7., 8. i 31. kolovoza, sa vremenskim razmakom između od 8. i 31. kolovoza od 22 dana.

              Niti brojnost poziva – 37 puta na mobitel i 13 puta na fiksni telefon oštećenice, i njihova raspoređenost prema podacima TK operatera (l. 67-69 i 83-85 spisa) - 7. kolovoza 1 poziv na mobilni telefon, 8. kolovoza ukupno 36, a 31. kolovoza 13 poziva  na mobilni i fiksni telefon, ne mogu se smatrati kao „ustrajno“ nazivanje.

              Nedostaju stoga dva osnovna obilježja bića kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11. Treba dodati da ni u činjeničnom opisu djela iz izreke presude uopće nije određenije i konkretnije opisano u čemu se sastojalo „učestalo“ pozivanje djeteta  A. B..

              Obzirom da po pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda činjenično opisano djelo zbog kojeg je optuženik proglašen krivim ne sadrži sve bitne elemente kaznenog djela nametljivog ponašanja ostvarena  je povreda kaznenog zakona (čl. 469. t. 1. ZKP-a), slijedom čega je prihvaćena optuženikova žalba i prvostupanjska presuda preinačena na način da je optuženik oslobođen optužbe na temelju čl. 453. t. 1. ZKP-a.

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka označeni u izreci ove odluke padaju na teret proračunskih sredstava.

              Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 486. st. 1. ZKP-a).

Bjelovar, 14. rujna 2017.