1

                            Poslovni broj: 25 Gž-230/2020-3

 

 

Poslovni broj: 25 Gž-230/2020-3

 

 

  U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu-Stalna služba u Čakovcu, po sucu tog suda Draženu Munđaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. o. d.d. (OIB:...), Z.,  zastupanog po odvjetnicima iz O. društva G. & partneri, protiv tuženika L. društvo T. (OIB:...), U.,  zastupanog po punomoćnici K. R., odvjetnici u P. i tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. (OIB: ...), Z., radi isplate, a povodom žalbi tuženika L. društva T. i "Hrvatske ceste" d.o.o. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie broj Pn-72/2019-43 od 31. listopada 2019., dana 23. kolovoza 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tuženika L. društva T. odbija se kao neosnovana, te se u odnosu na njega potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie broj Pn-72/2019-43 od 31. listopada 2019.

 

II. Žalba tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. prihvaća se, te se u odnosu na njega preinačuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie broj Pn-72/2019-43 od 31. listopada 2019. na način da se sudi:

 

              1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o., Z. (OIB:...), da tužitelju J. o. d.d. isplati iznos od 23.197,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 14. siječnja 2015. do isplate, kao i da mu na naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.422,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate u roku od 8 dana."

 

              2. Tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o. ne dosuđuju se troškovi postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie broj Pn-72/2019-43 od 31. listopada 2019. u točkama I/ i II/ izreke tuženicima L. društvo T. i "Hrvatske ceste" d.o.o. naloženo je da tužitelju isplate 23.197,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14. siječnja 2015. do isplate, kao i da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 12.422,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja, tj. od 31. listopada 2019. do isplate u roku od 8 dana. Točkom III/ izreke citirane presude odbijeni su zahtjevi oba tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Tužitelj u tužbi tvrdi da je temeljem police kasko osiguranja broj ... (list broj 13 spisa) isplatio oštećeniku iz štetnog događaja od 27. listopada 2014. iznos od 23.197,26 kn (i to 13. siječnja 2015.) s osnova štete na automobilu registarske oznake ... Šteta je nastala naletom na srnu na državnoj cesti broj D-75, 100 metara prije križanja ceste D75-mjesto B.- mjesto L.. Tužitelj tvrdi da su za štetu odgovorni tuženici, pa traži da mu naknade isplaćeni iznos štete.

 

3. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je uvidom u policu automobilskog kaska (list broj 13 spisa) utvrdio da je vozilo oštećenika N. N. registarske oznake ... bilo kasko osigurano kod tužitelja u razdoblju od 3. ožujka 2014. do 3. kolovoza 2015. Nadalje, utvrđeno je da se za vrijeme trajanja osiguranja i to 27. listopada 2014. dogodila prometna nesreća na državnoj cesti D-75 i to naletom vozila na srnu. Kao nesporno navedeno je da je tužitelj s osnova oštećenja na vozilu oštećeniku isplatio iznos od 23.197,96 kn (po izvansudskoj nagodbi od 4. prosinca 2014. – list broj 45 spisa).

 

4. Tužitelj traži da mu tuženici naknade isplaćeni iznos, smatrajući ih odgovornim za štetu. Prvostupanjski sud zaključuje da su za nastalu štetu odgovorni tuženici i to tuženik L. društvo T. po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima i tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o. po načelu krivnje i to zbog toga što nije postupio po zahtjevu lovačkog društva za postavljanje prometne signalizacije koja upozorava na divljač na cesti. Prvostupanjski sud navodi da u vrijeme štetnog događaja na cesti na kojoj se dogodio štetni događaj nije bio postavljen prometni znak-divljač na cesti. Predmetna cesta je na dan podnošenja zahtjeva za postavljanje odgovarajuće signalizacije (7. rujna 2011.) bila kategorizirana kao županijska cesta, a na dan štetnog događaja (27. listopada 2014.) ona je državna cesta. Tuženik L. društvo T. je zahtjev za postavljanje signalizacije podnijelo 7. rujna 2011. Županijskoj upravi za ceste Istarske županije. Nije dokazano da bi zahtjev bio podnesen i tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o. Unatoč toga prvostupanjski sud smatra da za štetu solidarno odgovara i tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o., jer on, niti njegov prednik (Županijska uprava za ceste Istarske županije) nisu postupili po zahtjevu lovačkog društva. Pri tome je napomenuto da je tuženik  "Hrvatske ceste" d.o.o. trebao preuzeti cjelokupnu dokumentaciju Županijske uprave za ceste (kojoj je dostavljen zahtjev za postavljanje prometne signalizacije).

 

5. Konačno, prvostupanjski sud navodi da vozač vozila registarske oznake ... nije odgovoran za nastanak štetnog događaja. Zaključak prvostupanjskog suda temelji se na nalazu i mišljenju vještaka prometnotehničke struke. Na temelju provedenog vještačenja utvrđeno je da je prometna nesreća bila neizbježiva i pri dopuštenoj brzini vožnje od 50 km/h. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci pobijane presude.

 

6. Protiv presude prvostupanjskog suda tuženici su pravovremeno izjavili žalbe.

 

7. Tuženik L. društvo T. u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o tome da se vozač oštećenog vozila kretao brzinom od 70 km/h, a dopuštena brzina vožnje bila je 50 km/h. Da se vozač kretao dopuštenom brzinom, srna bi u međuvremenu prošla kolnik i do štetnog događaja ne bi došlo. Smatra da za štetu odgovara vozač vozila, koji nije prilagodio vožnju prometnim propisima. Pri tome se poziva na članak 50. stavak 1. Zakona o cestama. Predlaže da se u odnosu na njega odbije tužbeni zahtjev.

 

8. Tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o. u žalbi navodi da njemu nije upućen zahtjev osobe koja gospodari lovištem da se postavi odgovarajuća signalizacija i oprema. Zahtjev je upućen Županijskoj upravi za ceste Istarske županije i to 7. rujna 2011. (što je tri godine prije štetnog događaja). Tvrdi da nije znao za zahtjev koji je upućen Županijskoj upravi za ceste. Smatra da ne može biti odgovoran za nepostupanje Županijske uprave za ceste po zahtjevu od 7. rujna 2011. Ističe da on nije pravni sljednik Županijske uprave za ceste, pa ne odgovara za njezine eventualne propuste. Navodi i to da nema dokaza da bi se zahtjev upućen Županijskoj upravi za ceste 7. rujna 2011. odnosio upravo na dio ceste na kojem je došlo do štetnog događaja. Smatra da su navodi o njegovoj odgovornosti za štetu paušalni. Ističe da je L. društvo T. tek nakon štetnog događaja i to 16. studenog 2015. zatražilo postavljanje prometne signalizacije, te je sukladno tom zahtjevu postavljen prometni znak "divljač na cesti". Tvrdi da nema njegove odgovornosti za nastalu štetu. Predlaže da se u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbije.

 

9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

10. Žalba tuženika L. društvo T. je neosnovana.

 

11. Žalba tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. je osnovana.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), a vodeći računa i o žalbenim navodima tuženika, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio neku od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

13. U ovoj fazi postupka nema spora o tome da se dana 27. listopada 2014. na državnoj cesti D-75, oko 100 metara prije raskrižja ceste D75-mjesto B.-mjesto L. dogodila prometna nesreća, u kojoj je vozilo registarske oznake ... naletjelo na srnu. Iz računa T. od .... (list broj 44 spisa) vidljivo je da je cijena popravka vozila registarske oznake ... 23.197,96 kn. Navedeni iznos platio je tužitelj sukladno izvansudskoj nagodbi od 4. prosinca 2014. (list broj 45 spisa) zaključenoj sa oštećenikom N. N. i to temeljem police kasko osiguranja broj ... (list broj 13 spisa). Isplata je izvršena 13. siječnja 2015.

 

14. Sporno je tko je odgovoran za nastalu štetu – da li  L. društvo T. (koje gospodari lovištem na području nastanka štetnog događaja) ili "Hrvatske ceste" d.o.o. (jer je šteta nastala na državnoj cesti) ili pak oba tuženika.

 

15. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da za nastalu štetu odgovara L. društvo T. koje gospodari lovištem na području na kojem je nastala šteta i to po načelu objektivne odgovornosti u smislu općih propisa obveznog prava iz članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). Naime, divljač se smatra opasnom stvari, pa za nastalu štetu odgovara lovoovlaštenik koji gospodari lovištem, a to je tuženik L. društvo T. Pri tome se napominje da tijekom parničnog postupka tuženik L. društvo T. nije dokazao okolnosti zbog kojih bi bio oslobođen od odgovornosti (ili barem djelomično oslobođen). Naime, iz provedenog vještačenja po vještaku Ž. P. proizlazi da se nalet na srnu nije mogao izbjeći niti pri dopuštenoj brzini vožnje od 50 km/h. Tuženik L. društvo T. neosnovano prigovara da bi pri brzini vožnje od 50 km/h srna već pretrčala kolnik prije nailaska vozila. Navedeno tumačenje ne prihvaća se, jer je u postojećim uvjetima i pri brzini od 50 km/h nesreća bila neizbježiva.

 

16. Napominje se i to da pitanje odgovornosti za štetu osoba koje gospodare lovištem nije regulirano Zakonom o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14).

 

17. Slijedom navedenog, te kako isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom Zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (članak 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), ovaj sud temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika L. društvo T. odbija kao neosnovanu i potvrđuje pobijanu presudu u odnosu na ovog tuženika.

 

18. Što se tiče tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o., ovaj sud zaključuje da nije odgovoran za nastalu štetu. Odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom (a to je u ovom slučaju tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o.) regulirana je člankom 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), važećim u trenutku nastanka štetnog događaja. Odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o cestama propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara se po osnovi krivnje. Odredbom članka 50. stavak 2. Zakona o cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalo na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

19. Nema spora o tome da osoba koja gospodari lovištem prije štetnog događaja od 27. listopada 2014. nije podnijela tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o. zahtjev za označavanje ceste prometnom signalizacijom i opremom (zahtjev je podnesen nakon štetnog događaja). S obzirom na to nema odgovornosti tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. za nastalu štetu u smislu članka 50. Zakona o cestama. Činjenica da je zahtjev u smislu članka 50. Zakona o cestama upućen Županijskoj upravi za ceste Istarske županije 7. rujna 2011. (u vrijeme kada je cesta na kojoj se dogodio štetni događaj bila županijska cesta) ne utječe na odgovornost tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. (cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja svrstana je u državne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta od 10. svibnja 2013. – Narodne novine broj: 66/13). Od trenutka kada je cesta postala državna do štetnog događaja tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o. nije primio zahtjev u smislu članka 50. stavak 2. Zakona o cestama. Tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o. ne može odgovarati za eventualni propust Županijske uprave za ceste Istarske županije, koji bi se sastojao u tome što nije dostavio "Hrvatske ceste" d.o.o. zahtjev kojeg je primio od L. društva T. 7. rujna 2011. Osim toga, iz zahtjeva od 7. rujna 2011. (listovi 69 – 70 spisa) ne može se sa sigurnošću zaključiti da bi se odnosio upravo na mjesto na kojem je došlo do štetnog događaja 27. listopada 2014.

 

20. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da ne postoji odgovornost tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. za nastalu štetu u štetnom događaju od 27. listopada 2014. Zbog toga ovaj sud temeljem članka 373. točka 3. Zakona o parničnom postupku preinačuje pobijanu presudu na način da se u odnosu na tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. tužbeni zahtjev odbija.

 

21. Što se tiče troškova parničnog postupka, s obzirom na ishod postupka, tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o. nije u obvezi naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, a što se tiče troškova tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o., oni mu se ne dosuđuju, jer nije postavljen određeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Čakovcu 23. kolovoza 2021.