1

Poslovni broj: 1 P-645/2019-42

 

 

 

 

    REPUBLIKA HRVATSKA

   OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

        Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

Poslovni broj: 1 -42

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

  Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužitelja , protiv tuženika radi , nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana u prisutnosti , 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I              Utvrđuje se da usmena oporuka ostaviteljice A. M. E. P. dj. G. koja je sačinjena pred svjedocima V. G. i T. L., a koja oporuka je proglašena na ročištu od 14.09.2016. godine, nije istinita i pravovaljana.

 

II              Nalaže se tuženom D. T. iz Z., OIB …, naknaditi parnični trošak tužitelju Gradu Z. OIB: … u iznosu od 5.410,00 kn u roku od 15 dana, sa kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna  poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj tvrdi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci Gž-2636/2017 od 1.3.2018. upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv tuženika T. D. radi utvrđenja da usmena oporuka ostaviteljice A. M. E. P. rođene G. koja je sačinjena pred svjedocima V. G. i T. L. a koja je proglašena na ročištu 14.9.2016. nije istinita i pravovaljana.

 

2. Tužitelj smatra kako usmena oporuka ostaviteljice nije pravno valjana jer je u vrijeme oporučivanja usmenim putem zbog prirode svoje bolesti ostaviteljica bila u mogućnosti sastaviti redovnu oporuku te da nisu postojale izvanredne okolnosti uslijed kojih bi ista bila primorana na usmenu oporuku.

 

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti tvrdeći da su postojale izvanredne okolnosti, a što proizlazi iz iskaza svjedoka oporuke V. G. koji je izjavio da je ostaviteljica zbog karcinoma probavnog trakta odnosno zbog potrebe hitnog izvođenja operacije bila hospitalizirana te kako posljednji put kada ju je posjetio ista nije bila sposobna hodati niti pisati, a kada ju je posjetio nakon operacije, ostaviteljica više nije bila pri svijesti. Dakle, iz tako utvrđenog činjeničnog stanja u ostavinskom postupku proizlazi kako je ostaviteljica dan prije operacije 10.5.2016. pri punoj svijesti izjavila kako u slučaju smrti svu svoju imovinu ostavlja tuženiku, dok je već sljedeći dan 11.5.2016. bila podvrgnuta operaciji nakon koje više nije bila prisebna i preminula je 24.5.2016. godine.

 

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za ostaviteljicu, zapisnik od 14. rujna 2016. O-5766/16, zapisnik od 5.9.2016. O-5766/16, proveo vještačenje po doktorici E. B., saslušao dr. E. B. te svjedoke V. G., T. L. te tuženika.

 

5. Iz iskaza svjedoka V. G. kao svjedoka usmene oporuke proizlazi da je pokojnicu P. poznavao 15 godina te je u bolnicu pozvan od strane tuženika gdje je zatekao tuženika i njegovu suprugu. Prema iskazu ovog svjedoka ostaviteljica je duže vrijeme bila u bolnici, bila je onemoćala i nije mogla jesti, a navodno niti javni bilježnik nije mogao doći. Tog dana poslijepodne trebala je biti operirana, no da li je, svjedok ne zna. Nadalje je svjedok izjavio da je ostaviteljica svoju posljednju volju izgovorila polako ali razgovijetno i mogla je govoriti iako teže. Svjedok smatra da ostaviteljica nije mogla pisati jer je nepokretna ležala u krevetu i to sigurno 2 tjedna. Supruga tuženika pomagala joj je da se pridigne zato svjedok smatra da nije mogla ništa raditi s rukama. Dok je on bio prisutan nije čuo da bi joj bilo tko ponudio da napiše oporuku. Taj dan je trebala biti operirana zbog karcinoma probavnog trakta, izgleda je jako loše, bila je iscrpljena i jako mršava. Ostaviteljica ga je pet dana prije nego što je sačinila oporuku, nazvala na mobitel pa su razgovarali a inače ju je svakodnevno posjećivao u bolnici. Kada je došla u bolnicu bila je slaba i ležala je cijelo vrijeme i bila vezana za krevet. Prvi dan u bolnici tužiteljica se mogla micati ali kasnije ne, pa je nuždu obavljala u pelene, nije mogla ni jesti ni piti. Umrla je nakon 10, 12 ili 14 dana nakon operacije.

 

6. Iz iskaza svjedoka T. L. proizlazi da ga je tuženik zamolio da organizira javnog bilježnika radi sastava oporuke što on nije mogao učiniti jer bilježnike koje je zvao, M. i M., nisu mogli o čemu je telefonski obavijestio tuženika i nakon toga mu je on rekao da dođe u bolnicu te da će ostaviteljica sastaviti usmenu oporuku. Nakon njega ubrzo je u bolnicu došao i G. Nadalje je izjavio da je ostaviteljica bila uplašena pred operaciju, jedva je gledala, govorila je drhtavim glasom i nepomično ležala u krevetu pa svjedok pretpostavlja da nije mogla upravljati ni rukama i činilo mu se jedino mogućim da ista izjavi usmenu oporuku. Smatrao je da je njezino stanje teško i da iz tih razloga može sačiniti samo usmenu oporuku. Poslije njega došao je i V. G. i tada se tuženik obratio ostaviteljici i rekao neka sada pred svima kaže koja je njezina želja, a onda je ona rekla da svu svoju imovinu ostavlja tuženiku jer se je on jedini brinuo za nju cijelo vrijeme. Svoju posljednju želju izjavila je tihim glasom, ali razgovijetno i sve je kratko trajalo, maksimalno 10 minuta, nakon čega su on i G. otišli.

 

7. Iz iskaza tuženika proizlazi da je ostaviteljicu smjestio u V. bolnicu nekoliko tjedana prije oporuke i to 4 ili 5 tjedana je bila u bolnici u različitim odjelima. Iz komunikacije s liječnicima proizlazilo je da je njezino zdravstveno stanje bezizlazno. Prilikom boravka u bolnici, a prije 10.5.2016. zamolila ga je da ode u Zagrebačku banku i donese punomoć za raspolaganje novcima na računu jer je htjela opunomoćiti njega i njegovu suprugu da joj mogu barem platiti račune. Otišao je u banku, uzeo obrasce koje je planirao ovjeriti kod javnog bilježnika, ali mu se nije ukazala ta prilika jer mu je liječnik priopćio da ostaviteljica trpi velike bolove i da bi trebalo pristupiti operaciji s time da svrha operacije nije izlječenje već eliminacija nepodnošljivih bolova. Shvatio je da ona više nikada neće živa napustiti bolnicu, bilo je to 10.5.2016. i tada je zamolio svoju tajnicu da organizira dolazak javnog bilježnika i to ne samo radi sastavljanja oporuke, već prvenstveno radi sastavljanja punomoći i smanjenja pritiska na njegov budžet. No svi javni bilježnici s kojima su surađivali bili su zauzeti i procijenio je da ima svega 40 minuta prije operacije i shvatio da nema drugog izbora nego da se sačini usmena oporuka te je zamolio L. i G. da dođu. Slabo je govorila, ali je bila pri svijesti. Prepoznala je i L. i G. i na njegovo pitanje što želi učiniti s imovinom, izjavila je da želi da on bude nasljednik. Nakon oporuke doveo je i bolničkog svećenika. Operirana je slijedeći dan te su je posjećivali gotovo svaki dan, ali s njom više nisu mogli komunicirati.

 

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. E. B. proizlazi da uzimajući u obzir povijest bolesti i medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je ostaviteljica samostalno potpisala dan prije sporne usmene oporuke tri medicinska dokumenta te uvidom u podatke o njezinom kliničkom statusu, vještakinja je mišljenja da je sada pokojna ostaviteljica dana 10.5.2016. bila sposobna pisati i upravljati svojim rukama.

 

9. S obzirom na primjedbe od strane tuženika, na raspravi 26. svibnja 2021. saslušana je vještakinja dr. E. B. koja je izjavila da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, odnosno, da temeljem povijesti bolesti i medicinske dokumentacije u spisu, a iz koje je vidljivo da je ostaviteljica samostalno potpisala dan prije sporne usmene oporuke tri medicinska dokumenta te uvidom u podatke o njezinom kliničkom statusu, mišljenja je da je ostaviteljica dana 10.5.2016. godine bila sposobna pisati i upravljati svojim rukama, a što je i učinila u navedenoj medicinskoj dokumentaciji. U medicinskoj dokumentaciji nema nalaza koji bi ukazivali da se od dana 9. do 10. svibnja 2016. godine dogodilo nešto što bi moglo ostaviteljicu onemogućiti u korištenju ruke. Prema iskazu vještaka iz medicinske dokumentacije u kliničko medicinskom radu pa i s osnove sudskomedicinskih ciljeva, primarno obuhvaća pozitivne medicinske nalaze odnosno definirane i utvrđene bolesti, stanja i poremećaje, temeljem navedenog može se reći da u spisu priležećoj dokumentaciji nema podataka koji bi ukazivali na neurološku ili drugu bolest, a koja bi ostaviteljicu onemogućila u pisanju. Također postoje i jasni tragovi da je ostaviteljica mogla pisati, a navedeno je i učinila. U medicinskioj dokumentaciji nema tragova o izostanku bilo koje bolesti jer se u medicinskoj dokumentaciji navode bolesti koje bilo tko ima, a ne tisuće drugih koje nema. Ako se govori o tragu da je ostaviteljica mogla pisati, koji je u širem gledanju također medicinski dokument, potrebno je reći da je ostaviteljica sukladno principima dobre kliničke prakse darovala svoj pristanak tijekom anesteziološkog pregleda te pristanak za operacijski zahvat što je u skladu sa standardnom procedurom. Vještakinja je nadalje izjavila da je potpis bilo kojeg bolesnika sastavni dio procedure i primarno je legislativnog značenja, no pisanje kao i govor pa i različiti oblici ponašanja mogu biti dio kliničkog dojma i važan korak u postupku kliničkog prosuđivanja pa tako po vještakinji postoje neurološke bolesti kod kojih je upravo promjena rukopisa jedan od prvih znakova neurološkog poremećaja ali je na temelju potpisa pokojnice na medicinskoj dokumentaciji zaključila da ista može koristiti ruke ali i zbog toga što nema evidentirane neurološke niti druge bolesti koje bi istu sprječavale koristiti ruke.

 

10. Nalaz i mišljenje vještakinje sud je prihvatio u cijelosti jer je isti dat objektivno i u skladu sa pravilima struke.

 

11. Prema članku 37 stav 1  Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15  - dalje u tekstu: ZN) oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku.

 

12. Dakle, pretpostavke valjanosti takve oporuke jesu da postoje takve izvandredne okolnosti zbog kojih oporučitelj nije kadar oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku, da posljednju volju očituje usmeno i to pred dva istodobno nazočna svjedoka.

 

13. Izvanredne okolnosti se procjenjuju od slučaja da slučaja i ocjenjivaju se prema trenutku izjave usmene oporuke.

 

14. Svjedoci oporuke tvrde da je ostaviteljica bila u takvom stanju da je jedino mogla očitovati svoju posljednju volju usmeno.

 

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka koji nalaz i mišljenje je dat temeljem raspoloživih podataka odnosno dostupne medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica mogla sačiniti pismenu oporuku.

 

16. Iskaze svjedoka sud ocjenjuje subjektivnima i radi se o procjeni zdravstvenog stanja oporučiteljice od strane laika, dok za to stručna osoba vještak tvrdi suprotno.

 

17. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka koji je dat u skladu sa pravilima struke i detaljno se očitovao na sve primjedbe, sud smatra da nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi opravdavale usmenu oporuku jer teška bolest oporučiteljice odnosno ostaviteljice sama po sebi nije dostatan razlog koji bi opravdavao nužnost sastavljanja i valjanosti usmene oporuke. Da bi usmena oporuka bila valjana potrebno je da su iznimne prilike na strani oporučiteljice bile takve da oporučitelj zbog njih nije mogao sastaviti pismenu oporuku, a takve prilike u konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda nisu postojale tim više jer je i sam tuženik imao namjeru dovesti javnog bilježnika, a činjenica da one koje je tražio su bili zauzeti ne znači da nije mogao naći nekog drugog javnog bilježnika koji bi došao i sačinio oporuku.

 

18. Da ostaviteljica nije bila u tako kritičnom stanju govori u prilog  i činjenica da iako je taj dan trebala biti operirana, operacija je odgođena za sljedeći dan iz čega se nameće zaključak da nije bila vitalno ugrožena.

 

19. Zbog svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP). Sud je tužitelju priznao pristojbu na tužbu 550,00 kn, na presudu 1.860,00 kn, te predujam za vještačenje 3.000,00 kn, odnosno ukupno 5.410,00 kn.

 

U Sesvetama, 20. kolovoza 2021.

                                                                                                                                                S U D A C:

                                                                                                                                        Željka Bajzek, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i drugostupanjski sud, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DN-a:

1. G. Z.
2. Odvj. M. M.