REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u
pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. N.,
odvjetnici u Odvjetničkom društvu N. i Partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika M. H. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. F., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene 8. srpnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnice
tužitelja D. G., odvjetnika, te punomoćnice tuženika, dana 20. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
M. J. iz Z., poslovni broj: Ovrv-7775/2018 od 27. veljače 2018. u
dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 566,71 kuna sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 219,00 kuna od 16.4.2017. do isplate,

- na iznos od 159,00 kuna od 16.5.2017. do isplate i - na iznos od 188,71 kuna od 26.8.2017. do isplate,

po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.
J. iz Z., poslovni broj: Ovrv-7775/2018 od 27. veljače 2018., te se tužbeni
zahtjev odbija, kao neosnovan, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju
iznos od 3.560,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 219,00 kuna od 16.6.2017. do isplate,

- na iznos od 159,00 kuna od 16.7.2017. do isplate i

- na iznos od 3.182,04 kuna od 26.8.2017. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.450,80 kuna u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 549,20 kuna.

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

2 Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 27. veljače 2018. ovršni prijedlog u kojemu
je naveo da je Ugovorom o cesiji koji je zaključio s trgovačkim društvom T. d.o.o.
otkupio od T. d.o.o., između ostalih, i tražbinu koju T. d.o.o. ima prema
tuženiku, a o otkupu kojeg je potraživanja tuženik obaviješten dopisom od 3. listopada

2017. godine. Na temelju vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga, tuženik mu
duguje iznos od 4.126,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog
slijedećeg dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj:
OVRV-7775/2018 od 27. veljače 2018. prihvaćen je ovršni prijedlog i tuženiku je
naloženo platiti tužitelju iznos od 4.126,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom:

- na iznos od 219,00 kuna od 16.4.2017. do isplate, - na iznos od 159,00 kuna od 16.5.2017. do isplate, - na iznos od 219,00 kuna od 16.6.2017. do isplate,

- na iznos od 159,00 kuna od 16.7.2017. do isplate i

- na iznos od 3.370,75 kuna od 26.8.2017. do isplate.

3. Osporavajući navedeno rješenje o ovrsi, tuženik je u prigovoru naveo, u bitnom,
da osporava osnovu i visinu potraživanja. Nikad nije zaprimio Ugovor o cesiji koji se
spominje u prijedlogu za ovrhu, pa ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije
tužitelja, budući da tužitelj nema ispravu na osnovi koje je ovlašten pokrenuti ovršni
postupak protiv njega. Nadalje, ispis otvorenih stavaka od 22. veljače 2018., koji je
tužitelj priložio uz ovršni prijedlog, ne može se smatrati osnovom, budući da iz
navedenog nije razvidno po kojem osnovu potječe obveza tuženika za plaćanje
pobijanog dugovanja. Nadalje je naveo da je točno da je s društvom T. imao
ugovorni odnos, no usluga koja je ugovorno preuzeta od strane T. nikad nije
aktivirana. Radi navedenog se, preko odvjetnice, žalio na obavijest koju je zaprimio od
tužitelja. Kao odgovor na predmetni e-mail zaprimljen je e-mail iz kojeg je razvidno da
društvo T. neosnovano u potpunosti potražuje naknadu za prijevremeni raskid, kao i
mjesečne naknade nakon veljače 2017. godine. Osim toga, društvo T. u
predmetnom e-mailu priznaje da nije izvršilo preuzetu im ugovornu obvezu. Stoga,
smatra da je navodno preuzeto potraživanje neosnovano, budući da se ni po kojoj
osnovi ne može potraživati plaćanje neizvršene usluge.

4. Stoga je ovaj sud, rješenjem poslovni broj: Povrv-2735/18-2 od 25. svibnja 2018.,
stavio izvan snage naprijed navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i
ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu
prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u nastavljenom postupku ustrajao u tužbenom zahtjevu, navodeći, u
bitnom, da je Tužitelj je s društvom T. d.o.o. sklopio Ugovor o Cesiji kojim je otkupio
tražbinu koju T. d.o.o. ima prema tuženiku, a o čemu je tuženik obaviješten
Obaviješću o prijenosu potraživanja od 3. listopada 2017. godine.

6. Naime, tuženik je 28. siječnja 2017. podnio Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog
odnosa u T. mreži. Prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa, tuženik je odabrao
tarifu Mobilni Internet Pedeset obvezavši se na 24 mjeseca uz preuzimanje uređaja
HUAWEI E5577s-321 CAT4 BLACK WIFI ROUTER. Prilikom podnošenja zahtjeva,
tuženik je priložio presliku svoje osobne iskaznice. Način potpisivanja Zahtjeva propisan
je odredbom čl. 4.1. Općih uvjeta T.: "Potpisivanjem Zahtjeva, podnositelj zahtijeva
prihvaća uvjete korištenja usluga T. utvrđene ovim Općim uvjetima. T. će
Pretplatniku prilikom sklapanja Pretplatničkog ugovora, uručiti ove Opće uvjete i
specifikacije usluga koje je Pretplatnik ugovorio sa T., odnosno uputiti Pretplatnika
da ove Opće uvjete kao i specifikacije usluga koje je Pretplatnik ugovorio sa T.,
može preuzeti sa T. internetskih stranica. Zahtjev se podnosi na standardnom

3 Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

obrascu T., koji sadrži sve elemente sukladno važećim propisima, kao i elemente za
koje je ovim Općim uvjetima propisano da će biti sastavni dio standardnog obrasca
T., uključujući i potvrdu Pretplatnika da su mu Opći uvjeti i specifikacije usluga T.
koje je Pretplatnik ugovorio sa T. uručeni, odnosno da je suglasan da će iste
preuzeti s T. internetskih stranica. T. zaprima ispunjeni i potpisani Zahtjev
sukladno ovim Općim uvjetima". Do raskida ugovora došlo je temeljem članka 7.3.3.
Općih uvjeta, prema kojima je pretplatnik obavezan jednokratno isplatiti ukupan iznos
svih preostalih mjesečnih naknada za pristup T. mreži u slučaju da pretplatnik
jednostrano raskine Ugovor unutar obvezatnog trajanja pretplatničkog donosa, ili ako
Ugovor tijekom obvezatnog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane
T. krivnjom pretplatnika. Upravo je društvo T. raskinulo ugovor primjenom
citiranih odredbi Općih uvjeta, čime su na naplatu došli preostali minimalni iznosi
mjesečne potrošnje obuhvaćeni obveznim trajanjem ugovora. Pravo na naknadu za
prijevremeni raskid ugovorne obveze proizlazi iz ugovorne obveze, odnosno iz članka

7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T., u kojemu je propisano: "U slučaju
da Pretplatnik jednostrano raskine Ugovor prije isteka obveznog trajanja Pretplatničkog
odnosa ili ako Ugovor tijekom obveznog trajanja Pretplatničkog odnosa bude raskinut
od straneT. krivnjom pretplatnika, Pretplatnik je obvezan T. jednokratno isplatiti
mjesečnu naknadu zaostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora.". Cjenikom
telekomunikacijskih usluga u T. HR mreži navedeno je kako se izračunava
jednokratni iznos mjesečnih naknada. Jednokratni iznos mjesečnih naknada računa se
kao umnožak zbroja iznosa minimalne mjesečne potrošnje (mjesečne potrošnje)
tarifnog modela i mjesečne naknade za opciju Uređaj (ako je korisnik ima aktiviranu) i
broja preostalih mjeseci obveznog trajanja ugovora. Iz tvrdnji tuženika u prigovoru
proizlazi da se nije dovoljno upoznao sa svojim pravima i obvezama, a što mu je bilo
omogućeno ukazivanjem na opće uvjete poslovanja te ostavljanje dovoljno vremena za
upoznavanje s istim prije potpisa. T. je svoje usluge obračunavao i naplaćivao
sukladno važećim cjenicima, što nesporno proizlazi iz specifikacije koja prileži utuženim
računima.

7. Postojanje i visinu potraživanja dokazuje računima T. i svojim izvodom iz
otvorenih stavaka, budući da je nastali dug preuzeo Ugovorom o cesiji. Tuženik je
prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa odabrao tarifni model Mobilni Internet
Pedeset, te iz toga proizlazi da čak i da tuženik nije koristio svoj pretplatnički račun i
dalje bi iz istog proizašlo dugovanje, budući da se odabirom Tarifnog modela obvezuje
na minimalnu mjesečnu potrošnju. Minimalna mjesečna potrošnja najmanji je iznos
računa koji se plaća svaki puni mjesec za pružanje telekomunikacijskih usluga,
neovisno o stvarno ostvarenoj potrošnji komunikacijskih usluga. Iz računa T., uredno
dostavljenih tuženiku, vidljivo je da je T. uredno ispunjavao svoju uslugu, odnosno
da je uredno pružao usluge. Stoga je prigovor tuženika da mu T. nije pružao usluge
neosnovan i paušalan, te je tuženik odgovoran za ispunjenje svoje obveze, isplate
dugovanja, sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima.

8. Iz odredbe članka 11.1. Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o. proizlazi kako
potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa: "pretplatnici prihvaćaju da
T. pruža usluge unutar tehničkih i operativnih mogućnosti sustava T. mreže, te
da je zbog toga moguće da T. usluge neće biti dostupne pretplatnicima u svako
doba i na svakom mjestu. Pretplatnici su obvezni plaćati mjesečnu naknadu čak i ako
T. usluge ne budu dostupne u određenim područjima ili u određeno doba, kao i ako
pretplatnik nije koristio ili pokušao koristiti T. usluge unutar određenog razdoblja".
Nadalje, prema čl. 12.1. "Pretplatnik može podnijeti prigovor prema T. na iznos
kojim je zadužen za obavljenu Uslugu, te prigovor na kakvoću obavljene Usluge.
Prigovor se podnosi u roku od 30 dana od dana dospijeća računa za obavljene Usluge,
odnosno 30 dana od dana obavljanja Usluge na kakvoću koje se podnosi prigovor". Iz
navedenog je očito da se radi o gruboj nepažnji tuženika koji je mogao prigovoriti na
kakvoću usluge. Također, uz prigovor je priložena e-mail korespondencija iz koje je

4 Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

jasno vidljivo kako je tuženik 28.1.2017. aktivirao pretplatnički odnos, te je u sustavu
bilješka kako tuženik nije htio slušati objašnjenje djelatnika prodajnog mjesta T. kako
mu usluga nije dostupna zbog nepodmirenih računa, te je tuženik zahtijevao raskid
pretplatničkog odnosa, pri čemu mu je objašnjeno kako će biti dužan podmiriti naknadu
za prijevremeni raskid ugovora. Raskid pretplatničkog odnosa T. nije bilo u
mogućnosti izvršiti bez valjanog zahtjeva, a sam korisnik nikada nije dostavio bilo kakav
prigovor.

9. Zaključno je naveo da je Ugovor sklopljen na 24 mjeseca i da je T. d.o.o.,
sukladno članku 15.1. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T d.o.o., a čiji
primitak je tuženik potvrdio potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (čl.

7.1.8. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. d.o.o.), raskinuo pretplatnički
ugovor. Odredbom čl. 41. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne
novine", broj: 72/17. ) propisano je da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da
pretplatnik, koji raskine ugovor ili ako je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije
isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak
razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge
koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju
promjene općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava na štetu pretplatnika za vrijeme
obveznog trajanja ugovora. Stoga je T. d.o.o. u računu za srpanj 2017. naplatio
naknadu za prijevremeni raskid, a što je vidljivo i iz specifikacije računa za srpanj 2017.
godine.

10. Tuženik je u nastavljenom postupku ustrajao u tvrdnjama iz svog prigovora.

11. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u otvorene stavke na dan: 22.2.2018.
(str. 6 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja (str. 7 spisa), račun broj 17/OD1/1 (str.
11 spisa), e-mail korespondenciju (str. 12-14 spisa), račune T. (str. 28-38 spisa),
zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (str. 39 spisa), dodatak ugovoru s
podacima o mobilnom uređaju (str. 40 spisa), presliku osobne iskaznice tuženika (str.
41 spisa), Opće uvjete poslovanja za Pretplatnike (str. 42-49 spisa), cjenik
telekomunikacijskih usluga (str. 50 spisa), naknade za prijevremeni raskid ugovorne
obveze za pretplatnike (str. 50 spisa), Ugovor o cesiji (str. 51-5 4spisa), specifikaciju
dužnika i potraživanja (str. 55-58 spisa), opomenu od 18.5.2017. (str. 59 spisa) i izvod iz
otvorenih stavki za razdoblje 1.2.2017. do 28.9.2017. (str. 60 spisa), te je izveo dokaz
saslušanjem tuženika (str. 74-75 spisa).

12. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog
postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",
broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u
daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Naime, iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi da je tuženik 28.
siječnja 2017. podnio Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa u T. mreži za
tarifni model Mobilni Internet Pedeset s datumom aktivacije 28. siječnja 2017. i
obveznim trajanjem ugovora od 24 mjeseca, uz preuzimanje uređaja HUAWEI E5577s-
321 CAT4 BLACK WIFI ROUTER.

14. Nadalje, iz navedenog Zahtjeva proizlazi da je tuženik potpisom spomenutog
Zahtjeva potvrdio da u cijelosti prihvaća odredbe Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o.,
a koji Opći uvjeti zajedno sa Zahtjevom prihvaćenim od strane T. čine Ugovor o
pretplatničkom odnosu (čl. 7.1.2. Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o.).

15. Iz računa koje je tužitelj u prijepisu dostavio u spis proizlazi da je T. 2 ispostavio tuženiku slijedeće račune:

- račun broj: 29335338 za razdoblje od 1.3.2017. do 31.3.2017., na kojemu je kao
datum dospijeća naveden 15. travnja 2017., na ukupan iznos od 378,00 kuna, time da
je na tom računu uz dug iz navedenog razdoblja od 219,00 kuna naveden i dug po
prethodnim računima na dan 31.3.2017. u iznosu od 159,00 kuna,

- račun broj: 29684347 za razdoblje od 1.4.2017. do 30.4.2017. na kojemu je kao
datum dospijeća naveden 15. svibnja 2017., na ukupan iznos od 537,00 kuna, time da

5 Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

je na tom računu uz dug iz navedenog razdoblja od 159,00 kuna naveden i dug po prethodnim računima na dan 30.4.2017. u iznosu od 378,00 kuna,

- račun broj: 30023475 za razdoblje od 1.5.2017. do 31.5.2017. na kojemu je kao
datum dospijeća naveden 15. lipnja 2017., na ukupan iznos od 597,00 kuna, time da je
na tom računu uz dug iz navedenog razdoblja od 219,00 kuna naveden i dug po
prethodnim računima na dan 31.5.2017. u iznosu od 378,00 kuna,

- račun broj: 30375211 za razdoblje od 1.6.2017. do 30.6.2017. na kojemu je kao
datum dospijeća naveden 15. srpnja 2017., na ukupan iznos od 756,00 kuna, time da je
na tom računu uz dug iz navedenog razdoblja od 159,00 kuna naveden i dug po
prethodnim računima na dan 30.6.2017. u iznosu od 597,00 kuna i

- račun broj: 30734575 za razdoblje od 1.7.2017. do 31.7.2017. na kojemu je kao
datum dospijeća naveden 25. kolovoza 2017., na ukupan iznos od 4.126,75 kuna, time
da je na tom računu uz mjesečnu naknadu u iznosu od 263,00 kuna, uvećanu za porez
na dodanu vrijednost od 65,75 kuna, iskazana naknada za prijevremeni raskid ugovorne
obveze u iznosu od 3.042,00 kuna, odnosno ukupno 3.370,75 kuna i dug po prethodnim
računima na dan 31.7.2017. do 756,00 kuna.

16. Tuženik nije osporavao da predmetne račune nije platio, već je osporavao da ih je uopće bio dužan platiti.

17. Tuženik je iskazao da je s T. 2 doista sklopio ugovor i to za uređaj koji nije bio
mobitel, već bežični ruter. Međutim, već mjesec dana nakon sklopljenog ugovora on nije
imao Internet i došao je u trgovinu na Trgu u Z. i odnio im je uređaj
i kazao da nema Internet, ali su oni njemu rekli da taj uređaj mora odnijeti na servis u
G. ulicu gdje su mu pak rekli da oni nisu servis T. i da će vidjeti o čemu se
radi i on je tamo dolazio dva puta i za to je platio 100,00 kuna. Nakon toga su mu ti u
G. rekli da je uređaj u redu, ali da on od T. ima blokadu i da zbog toga ne
može na Internet. Budući da on nije imao Internet kada mu je najviše trebalo, tj. kada
mu je umirao otac, a on je trebao ići u Zadar na izložbu, to je on vratio T.  uređaj u
poslovnici na Trgu …u Z., time da se sada ne može sjetiti
kada je to točno bilo. On je htio njima vratiti uređaj kako bi mu dali drugi uređaj, ali oni
nisu htjeli njemu dati drugi uređaj. Ostavio je uređaj u rečenoj poslovnici na trgu, ali nije
o tome dobio nikakvu potvrdu. Nije poslao nikakav pisani prigovor T., a moguće je i
da je, davno je to bilo. Nije podnio ni pisani zahtjev za raskid ugovora. U svibnju 2017.,
on je izvršio uplatu, jer je mislio da će se riješiti T.. Naime, zvali su ga svaki dan, čak
i subotom i govorili mu da svaki dan dug raste i da će on to morati platiti.

18. Dakle, iz iskaza samog tuženika jasno proizlazi da nije imao Internet mjesec dana
nakon sklopljenog Ugovora, što znači da je neistinita tvrdnja da usluga po predmetnom
Ugovoru nikad nije aktivirana, a koja je iznijeta u tuženikovom prigovoru i u elektroničkoj
poruci punomoćnice tuženika od 22. veljače 2018., koja je priložena uz prigovor (str. 12
spisa), kao i tvrdnja punomoćnice tuženika u elektroničkoj poruci od 28. veljače 2018.
da su problemi bili evidentni par dana nakon aktivacije (str. 14 spisa).

19. Nadalje, iz izvoda otvorenih stavaka T. od 11. srpnja 2018. (str. 60 spisa)
proizlazi da je tuženik podmirio T. račun za siječanj 2017. tek 22. ožujka 2017., a za
veljaču 2017. tek u svibnju 2017., a iz računa za ožujak i svibanj 2017. proizlazi da je na
tim računima iskazana naknada za ponovno uključenje. Iz detaljnog ispisa prometa T. (str. 31-32 spisa) proizlazi da je tuženik u travnju 2017., zaključno sa 17. travnja

2017., koristio ugovorenu uslugu.

20. Dakle, iz naprijed navedene dokumentacije jasno proizlazi da je od aktivacije
usluge po predmetnom Ugovoru u siječnju 2017., tuženiku onemogućen pristup
Internetu u dva navrata (a ne u jednom kako bi to proizlazilo iz iskaza tuženika) i to
zbog neplaćenih računa, te je dva puta usluga ponovno uključena.

21. Međutim, po pravnom shvaćanju ovoga suda, ponovnom uključenju usluge u
svibnju 2017. nije bilo mjesta, neovisno o tome što je tuženik 23. svibnja 2017. podmirio
račun za veljaču 2017. godine.

6 Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

22. To zbog toga što iz odgovora tužitelja punomoćnici tuženika od 22. veljače 2018.
(str. 19 spisa) jasno proizlazi da je tuženik 29. travnja 2017., nakon što mu je 20. travnja

2017. usluga ograničena zbog neplaćenog računa za veljaču 2017., došao na prodajno
mjesto T. i žalio se da mu usluga ne radi, te zahtijevao raskid pretplatničkog odnosa,
a nakon što mu je objašnjeno da će mu se naplatiti naknada za prijevremeni raskid
ostavio uređaj i SIM karticu na prodajnom mjestu, odbijajući iste ponijeti sa sobom.

23. Dakle, tuženik je 29. travnja 2017. na prodajnom mjestu T. jasno zatražio
raskid ugovora, ostavivši pritom uređaj i SIM karticu na prodajnom mjestu T., iako
to nije učinio pisanim putem, dakle na način predviđen čl. 16. st. 1. Općih uvjeta
poslovanja za pretplatnike Tele 2 (dalje: Opći uvjeti).

24. Odredbom čl. 20. st. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti
elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga ("Narodne novine", broj: 154/11., 149/13.,
82/14., 24/15. i 42/16., dalje: Pravilnik), koji je bio na snazi na dan 29. travnja 2017., bilo
je propisano da u slučaju kada pretplatnik jasno zatraži raskid pretplatničkog ugovora,
operator mu, uz pisanu obavijest o raskidu, navedeni raskid mora omogućiti neovisno o
postojanju potraživanja operatora prema navedenom pretplatniku i to: kod pretplatničkih
ugovora u nepokretnim mrežama u roku od dvanaest (12) radnih dana od dana u kojem
je raskid zatražen, a kod pretplatničkih ugovora u pokretnim mrežama u roku od jednog
radnog dana od dana u kojem je raskid zatražen.

25. Stoga je ovaj sud zaključio da je u konkretnom slučaju T., na temelju činjenice
da je tuženik u poslovnici T. usmeno zatražio raskid ugovora, bio dužan tuženiku
omogućiti raskid ugovora s 30. travnjem 2017., a ne mu ponovno uključiti uslugu putem
uređaja koji se više ni ne nalazi u posjedu tuženika, već kod T.

26. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je zaključio da je tuženik, kojemu su
usluge bile ograničene zbog neplaćenih računa, a ne zbog neispravnog uređaja ili
nekog drugog razloga koji se ima pripisati T., ostao dužan isplatiti T. iznos od
219,00 kuna za uslugu pruženu mu u ožujku 2017., koji obuhvaća i naknadu za
ponovno uključenje, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 16. travnja 2017.
do isplate i to temeljem odredbe čl. 9. st. 2. podstavak 1. Općih uvjeta i čl. 9. i 29. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.,
dalje: ZOO).

27. Temeljem istih odredbi, ostao je dužan isplatiti T. i iznos od 159,00 kuna za
uslugu pruženu mu u travnju 2017. sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja

2017. do isplate.

28. Prema računu za svibanj 2017., tuženik nije ostao dužan platiti T. iznos od
219,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2017., budući da je
naprijed spomenutom odredbom čl. 20. st. 3. Pravilnika propisano i da korisnik nije
obvezan platiti dospjeli račun koji se odnosi na period nakon isteka roka u kojem je
operator dužan omogućiti raskid ugovora.

29. Prema istoj odredbi Pravilnika, tuženik nije ostao dužan platiti T. ni, prema
računu za lipanj 2017., iznos od 159,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15.
srpnja 2017. godine.

30. Prema istoj odredbi Pravilnika, tuženik nije ostao dužan platiti T., ni prema
računu za srpanj 2017., iznos od 140,04 kuna (Mobilni Internet Pedeset 126,48 kuna +
naknada za pristup mreži 8,00 kuna = 134,48 kuna - 22,45 kuna popusta na mjesečnu
tarifu = 112,03 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25%, tj. 28,01 kuna) sa
zakonskom zateznom kamatom od 26. kolovoza 2017. do isplate.

31. Po istom računu, tuženik nije ostao dužan platiti T. ni naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze u iznosu od 3.042,00 kuna.

32. Naime, iz već spomenutog dopisa tužitelja punomoćnici tuženika od 22. veljače

2018. proizlazi da je T. raskinuo predmetni Ugovor 29. srpnja 2017., dakle poslije

22. srpnja 2017., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj: 72/17., dalje: ZID ZEK).

7 Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

33. Odredbom čl. 16. st. 1. ZID ZEK izmijenjena je odredba čl. 41. st. 5. Zakona o
elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj: 73/08., 90/11., 133/12., 80/13. i
71/14.) na način da ta odredba od 22. srpnja 2017. glasi: "Pretplatnik ima pravo na
raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se
utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije
isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu
za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na
proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika,
osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.".

34. Tužitelj tijekom postupka nije iznio tvrdnju o tome u kojoj visini je tuženik ostvario popust na proizvode i usluge.

35. Iz dokumentacije koju je dostavio u spis proizlazi da je tuženik ostvario mjesečni
popust od 30,00 kuna, što bi za razdoblje obveznog trajanja ugovora od 24 mjeseca
iznosilo 720,00 kuna, pa bi, dakle, iz dokumentacije bi proizlazilo da je visina
ostvarenog popusta manja od iznosa od 3.042,00 kuna, a koji je naveden na računu za
srpanj kao naknada za prijevremeni raskid.

36. Stoga je ovaj sud zaključio da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je
popust koji je tuženik ostvario veći od naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja
ugovora, pa da bi zato T. imao pravo na naknadu za ostatak razdoblja obveznog
trajanja ugovora (čl. 221.a ZPP).

37. Međutim, tuženik je prema računu za srpanj 2017. ostao dužan platiti T. ostali
iznos od 188,71 kuna (150,97 + porez na dodanu vrijednost od 25%, tj. 37,74 kuna) sa
zakonskom zateznom kamatom od 26. kolovoza 2017. do isplate, a koji se iznos odnosi
na neplaćeni dio cijene uređaja i to prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO-a, budući da iz
dodatka Ugovoru s podacima o mobilnom uređaju (str. 40 spisa) proizlazi da je tuženik
kupio predmetni uređaj i time postao vlasnikom tog uređaja, a sa zakonskom zateznom
kamatom od 26. kolovoza 2017., kao prvog dana iza dana dospijeća navedenog na
računu za srpanj 2017. pa do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

38. Stoga je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi
predmetni platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od
566,71 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 219,00 kuna od 16.4.2017.
do isplate, na iznos od 159,00 kuna od 16.5.2017. do isplate i na iznos od 188,71 kuna
od 26.8.2017. do isplate.

39. Ujedno je ukinuo predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je
tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.560,04 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom na iznos od 219,00 kuna od 16.6.2017. do isplate, na iznos od 159,00 kuna
od 16.7.2017. do isplate i na iznos od 3.182,04 kuna od 26.8.2017. do isplate.

40. Prethodno je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne
legitimacije tužitelja.

41. Naime, T., kao ustupitelj potraživanja, i tužitelj S. E., kao primatelj
potraživanja, regulirali su Ugovorom o cesiji od 5. siječnja 2017. (str. 51-54 spisa) ustup
nenaplaćenih potraživanja s T. na tužitelja, a koja potraživanja T. ima prema
svojim dužnicima s osnova uključivo, ali ne ograničeno na pružanja komunikacijskih
usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme.

42. Odredbom čl. 2. tog Ugovora, tužitelj i T. su ugovorili da će T. sva svoja
potraživanja koja odluči prenijeti na tužitelja, prenijeti nakon raskida pretplatničkog
odnosa između T. i dužnika.

43. Iz obavijesti o prijenosu potraživanja od 3. listopada 2017. i Specifikacije dužnika i
potraživanja od 28. rujna 2017. s prilozima proizlazi da su potraživanja T. prema
tuženiku prema predmetnim računima ustupljena tužitelju u smislu odredbe čl. 80. st. 1.
ZOO-a.

44. Na tužitelja su s tražbinom prešla i sva sporedna prava (čl. 81. ZOO), a ovaj sud je
utvrdio da je tuženik o ustupu obaviješten, u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO, kada mu
je dostavljen ovršni prijedlog s rješenjem o ovrsi, budući da tužitelj nije dostavio niti

8 Poslovni broj: 12 Povrv-2407/2020-22

jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je tuženiku obavijest o prijenosu potraživanja
doista i dostavljena, slijedom čega je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari u
kojoj potražuje od tuženika isplatu prenesenih mu potraživanja.

45. Pritom valja kazati da ni iz jednog dokaza ne proizlazi da su T. i tuženik
ugovorili da je za prijenos potraživanja potrebna i suglasnost tuženika.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

47. Tužitelj je u parnici uspio s 13,73% svog zahtjeva, a tuženik sa 86,27%, pa kada
se od postotka tuženika koji je u većoj mjeri uspio oduzme postotak tužitelja koji je u
manjoj mjeri uspio, tada se iskazuje razlika u iznosu od 72,54%, ali u korist tuženika,
slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka, budući da prema
naprijed navedenoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka
ima ona stranka koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

48. Stoga je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 4.126,75 kuna, priznat
trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 50 bodova (Tbr. 11. st. 1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj: 142/12.,
103/14., 118/14. - ispravak i 107/15., u daljnjem tekstu: OT) i zastupanja na ročištima od

1.10.2020., 20.1.2021. i 8.7.2021. od po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno
ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT) iznosi 2.000,00
kuna, a razmjerno naprijed spomenutoj razlici (od 72,54%) 1.450,80 kuna.

49. Pritom valja kazati da je odredbom čl. 446. st. 1. ZPP-a propisano da će se platni
nalog izdati kada se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se
potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom. Dakle, platni nalog je samo onaj dio
rješenja kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku plaćanje dospjele
tražbine. Iako se u tu odluku unosi i odluka o troškovima postupka, ona ne predstavlja
platni nalog, budući da je odredbom čl. 450. st. 1. ZPP-a propisano da platni nalog
tuženik može pobijati samo prigovorom, a ako se platni nalog pobija jedino u pogledu
odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. Prema
tome, da su troškovi postupka dio platnog naloga, tada bi se i taj dio platnog naloga
pobijao prigovorom u povodu kojeg bi se platni nalog i u odnosu na troškove održao na
snazi u cijelosti ili djelomično, ili bi se u cijelosti ukinuo (tako zaključak br. 3 iz
Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s
predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova (članak 27. stavak 3. Zakona o
sudovima), Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. i ŽS u Splitu u rješenju poslovni broj: Gž-
976/17 od 9. lipnja 2017.).

50. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO.

51. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. kolovoza 2021.

Sutkinja: Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa od
dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno
obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od
dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu