Poslovni broj: 78 Pž-3854/2020-4

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3854/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja Z.-S. d.o.o., OIB …, Z., kao upravitelj i zakonski zastupnik suvlasnika zgrade u Z. na adresi , kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Stečajna masa iza C. d.o.o. „u stečaju“, OIB…, P., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-604/2018-24 od 10. srpnja 2020., 19. kolovoza 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj
Povrv-604/2018-24 od 10. srpnja 2020. i sudi:

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice D. G.-R. iz Z., poslovni broj Ovrv-501/17 od 23. studenog 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da na poseban račun namijenjen sredstvima pričuve isplati iznos od 10.740,96 kn (desettisućasedamstočetrdeset kuna i devedesetšest lipa) sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 149,18 kn od 16. listopada 2014., - na iznos od 149,18 kn od 16. studenog 2014., - na iznos od 149,18 kn od 16. prosinca 2014.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. siječnja 2015., - na iznos od 149,18 kn od 16. veljače 2015.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. ožujka 2015., - na iznos od 149,18 kn od 16. travnja 2015., - na iznos od 149,18 kn od 16. svibnja 2015.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. lipnja 2015.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. srpnja 2015. po stopi koja se obračunava po 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te

- na iznos od 149,18 kn od 16. kolovoza 2015., - na iznos od 149,18 kn od 16. rujna 2015.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. listopada 2015., - na iznos od 149,18 kn od 16. studenog 2015., - na iznos od 149,18 kn od 16. prosinca 2015.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. siječnja 2016. - na iznos od 149,18 kn od 16. veljače 2016., - na iznos od 149,18 kn od 16. ožujka 2016., - na iznos od 149,18 kn od 16. travnja 2016., - na iznos od 149,18 kn od 16. svibnja 2016., - na iznos od 149,18 kn od 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. kolovoza 2016., - na iznos od 149,18 kn od 16. rujna 2016.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. listopada 2016., - na iznos od 149,18 kn od 16. studenog 2016., - na iznos od 149,18 kn od 16. prosinca 2016.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. siječnja 2017., - na iznos od 149,18 kn od 16. veljače 2017.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. ožujka 2017., - na iznos od 149,18 kn od 16. travnja 2017., - na iznos od 149,18 kn od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. lipnja 2017.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. srpnja 2017.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. kolovoza 2017.,

- na iznos od 149,18 kn od 16. rujna 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i ovršni trošak u iznosu od 1.725,04 kn (tisućusedamstodvadesetpet kuna i četiri lipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od osam dana.

 

r i j e š i o   j e

 

Preinačuje se točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-604/2018-24 od 10. srpnja 2020. i rješava:

 

Nalaže se tuženiku u roku osam dana platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.837,50 kn (osamtisućaosamstotridesetsedam kuna i pedeset lipa.

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj
Povrv-604/2018-24 od 10. srpnja 2020. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (izreka presude), platni je nalog djelomično ukinut i utvrđeno da je u tom dijelu tužbeni zahtjev povučen (točka I. izreke rješenja), tužitelju je naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn (točka II. izreke rješenja), dok je zahtjev tuženika za isplatu troškova postupka u daljem iznosu od 536,00 kn i dio kamata (točka III. izreke rješenja). U bitnome, prvostupanjski je sud utvrdio kako je, nakon provedenog dokaznog postupka kako tuženik nije upisan kao suvlasnik nekretnine, makar posjeduje valjane pravne naslove – ugovore o kupoprodaji. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, na ovakvu situaciju treba primijeniti odredbu čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), prema kojoj se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige. Kako tuženik to nije učinio, prvostupanjski sud smatra kako je on samo pretpostavljeni vlasnik, te da stoga nije dužan platiti pričuvu kao suvlasnik nekretnine, bez obzira na izjavu koju je potpisao, a iz koje proizlazi da je upravo on suvlasnik nekretnine. U tom dijelu poziva se i na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-995/2019-2 od 7. veljače 2020., prema kojoj zajedničku pričuvu nije dužan plaćati pretpostavljeni vlasnik, već stvarni vlasnik nekretnine.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći kako je stav prvostupanjskog suda pogrešan, jer nije sporno niti da je tuženik kupio parkirna mjesta niti je sporno da je ugovor konzumiran, i da tuženik parkira vozilo na dva parkirna mjesta koja su predmetom zahtjeva za naplatu pričuve. Nadalje, ukazuje i na Izjavu tuženika, prema kojoj je isti pristao plaćati pričuvu, što je tuženik ranije i radio. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Iz sadržaja žalbe jasno proizlazi kako se ista odnosi ne samo na presudu, nego i na točku II. izreke rješenja, kojom je odlučeno o troškovima postupka, odnosno na dio odluke u kojemu tužitelj nije uspio u sporu.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn, i navedena se presuda ne može ispitivati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

7. Slijedom navedenog, presuda je ispitana temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. U odnosu na dio presude u kojoj se prvostupanjski sud poziva na odluku drugog suda, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg višeg suda.

 

9. Iz sadržaja odluke Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj
Gž-995/2019-2 od 7. veljače 2020. proizlazi da ona, zbog bitno različitog činjeničnog stanja, niti snagom pravne argumentacije ne može utjecati na donošenje ove odluke. Naime, u tom predmetu tuženik ne samo da nije bio upisan kao vlasnik dijela nekretnine za koju se traži plaćanje pričuve, već nije imao niti pravnu osnovu za takav upis, nikada nije plaćao pričuvu, a prema vlasnik je bila treća osoba, što je bitno različito od ovog predmeta.

 

10. U ovom konkretnom slučaju tuženik nesporno posjeduje isprave podobne za upis vlasništva u zemljišne knjige (Ugovore o kupoprodaji), u kojima postoji tabularna izjava prodavatelja, te je ovjeren njegov potpis. Dakle, tuženik ima ispravu koja je podobna za upis vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama, sukladno odredbi čl. 114. st. 1. i čl. 119. st. 1. ZV-a. Međutim, iz određenih razloga tuženik takav upis nije proveo, makar se nalazi u posjedu navedene nekretnine (dva parkirna mjesta), pri čemu se ukazuje da zahtjev za takav upis može podnijeti isključivo osoba čije bi se vlasništvo trebalo upisati. Primjerice, tuženik može, bez ikakve pravne zapreke, otuđiti nekretninu, a novi stjecatelj može se neposredno upisati u zemljišne knjige, bez prethodnog upisa tuženika (čl. 46. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ broj 63/19).

 

11. Iz ovoga jasno proizlazi da tuženik ima sva vlasnička prava iz čl. 30. ZV, što obuhvaća pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

 

12. Osim svega navedenog, nije sporno niti to da je tuženik ranije dao Izjavu kojom je pristao na visinu pričuve, i pričuvu plaćao, a parkirna mjesta i dalje nesmetano koristi.

 

13. Stoga činjenica da se tuženik, isključivo svojom voljom odnosno propustom, nije upisao kao vlasnik parkirnih mjesta za koje treba plaćati pričuvu, ne može predstavljati okolnost koja bi ga oslobodila dužnosti plaćanja pričuve. Ovaj sud ukazuje kako bi to bilo protivno odredbi čl. 30. st. 1. ZV-a, koja vlasnička prava umanjuje isključivo tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. Ovo zbog toga što pričuva, prema čl. 85. st. 2. ZV-a, predstavlja zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

 

14. Iz navedenog razloga, time što ne plaća zajedničku pričuvu, tuženik umanjuje zajedničku imovinu svih ostalih suvlasnika namijenjenu za zajedničke troškove. Takvo ponašanje u suprotnosti je s pravima ostalih suvlasnika, i odredbi čl.

89. ZV-a, koja propisuje obvezu svih suvlasnika da snose zajedničke troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine.

 

15. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a presuda je preinačena na način da je platni nalog održan na snazi u odnosu na glavnicu te kamatu propisanu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose.

 

16. U odluci o troškovima postupka ovaj je sud primijenio odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

 

17. Primjenom gora navedenih odredbi žalitelju pripadaju slijedeći troškovi: - žalba protiv rješenja od 16. svibnja 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 10. t. 5. Tarife),

- ročišta 28. kolovoza 2019., 6. studenog 2019., 13. siječnja 2020., 4. ožujka 2020. i 23. lipnja 2020. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), - žalba u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife),

- PDV na trošak u iznosu od 1.687,50 kn,

- pristojba na presudu u iznosu od 400,00 kn.

 

18. Tužitelj je odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova za žalbu protiv rješenja od 16. svibnja 2018., jer prema Tbr. 10. t. 5. Tarife nagrada iznosi 50% propisane tarife. Nadalje, nije mu priznat niti trošak podneska od 28. kolovoza 2019., jer je isti predan na ročištu održanom isti dan, te je njegove navode tužitelj mogao iznijeti i usmeno.

 

19. Dakle, tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 8.837,50 kn, pa je u tom dijelu preinačena točka II. izreke rješenja (čl. 380. t. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. kolovoza 2021.

 

Sudac

Mladen Šimundić